DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANKA IRINA STAMATOVIĆ U MOSKVI: Želi da pomaže ljudima da ostvare svoja prava
Prije nego što smo sa Podgoričankom Irinom Stamatović počeli da razgovaramo o njenom iskustvu na magistarskim studijama na Pravnom institutu Ruskog univerziteta prijateljstva naroda (RUDN), u Moskvi, osvrnuli smo se na aktuelnu situaciju o korona virusu. Irina je u Crnoj Gori i, kako kaže,ne vjeruje da će prije septembra ići u Moskvu.
-Studiram online preko univerzitetskog panela i servisa i izgleda da će tako biti do kraja semestra, tj. godine – priča ona.
Preokret
Potom je objasnila kako je put odveo do Rusije. Željela je da studira u inostranstvu i prije odlaska na studije, pa se u četvrtom razredu gimnazije prijavila na studije psihologije u Beču, gdje je primljena na osnovne studije. Spletom okolnosti ostala je, kaže ona, u Crnoj Gori i upisala paralelno Diplomatiju i međunarodne odnose na Humanističkim studijama i Psihologiju na Univerzitetu Donja Gorica.
– U toku studija učestvovala sam na mnogim obukama, treninzima, uglavnom u regionu, da bi mi se u septembru 2018. ostvarila želja da studiram u Austriji i odlazim na razmjenu u Salcburg na osnovu saradnje koje Humanističke studije imaju sa Universität Salzburg Politikwissenschaft-om, u okviru Erasmus+ programa – kaže ona.
Sada je na prvoj godini magistarskih studija na Pravnom institutu Ruskog univerziteta prijateljstva naroda (RUDN) u Moskvi. Program koji pohađa je Međunarodna zaštita ljudskih prava na departmanu za međunarodno pravo. Iako je, dodaje Irina, napravila preusmjerenje u karijeri i nakon završenih osnovnih studija iz diplomatije i psihologije, pravo, konkretno, ljudska prava su, prije svega, njen izbor i ima veliku motivaciju da se time bavim.
-Negdje vjerujem da kada sa željom i ljubavlju pristupamo nečemu sa lakoćom to i činimo – precizirala je ona.
RUDN je, prema njenim riječima, ne samo međunarodni, nego i svjetski univerzitet.
– Kada to kažem želim da naglasim da ovdje imam vanrednu priliku da upoznam, da se družim i da sarađujem sa ljudima iz čitavog svijeta. Studiram na programu na engleskom jeziku, tako da je cijela moja grupa magistarskih studija inostrana, zapravo imamo jednog kolegu Rusa. Profesorski kadar na Pravnom institutu me zaista oduševljava i zadovoljstvo je sarađivati sa profesorima i asistentima, a privilegija je njihova pristupačnost i predusretljivost. U početku mi se nije dopadalo kako akcenti na engleskom jeziku variraju, ali sam se sad već navikla i u neku ruku istančala sluh – ističe naša sagovornica.
Jaz
Kaže da je tamošnja omladina više fokusirana na posao i zaradu, dok u Crnoj Gori život je u neku ruku opušteniji. Moskva je, dodaje Irina, brz grad i ,,sve one koji funkcionišu sporije od nje radije proguta”.
– Od podgoričkih manira poput svakodnevnog višečasovnog ispijanja dojča sam se odvikla. Kafa se, ako ne kući, pije u hodu. Rekla bih da je društvo ovdje više individualističko, u neku je ruku to posljedica globalizacije. Volonterizam i civilno društvo je zastupljenije u Crnoj Gori, mada kao dugogodišnja aktivistkinja mogu imati iskrivljenu sliku o tome – kaže ona.
Moskva je najdivniji grad koji je do sada vidjela. Objasnila je kako ne prestaje da je impresionira, na svaki mogući način.
-Jako je teško opredijeliti se za nešto što mi se najviše dopada u Moskvi, ali neka bude arhitektura i uopšte urbanistička uređenost. Ovdje ne mislim samo na poznata zdanja poput Hrama Vasilija Blaženog na Crvenom trgu ili Baljšoj teatra, nego kako izgleda grad malo dalje od centra. Vozeći se širokim beskonačnim bulevarima, najčešće Lenjinskim prospektom koji vodi ka mjestu gdje živim, prolazi se pored niza višespratnica koje imaju svaka neku specifičnost, recimo u balkonima ili obliku prozora – saopštila je naša sagovornica.
Moskva je, objašnjava ona, generalno skup grad, naročito, ukoliko neko želi zdravije ili kvalitetnije da se hrani. Standard je dosta iznad prosječnog crnogorskog.
-Međutim, za razliku od Crne Gore, postoji veliki izbor namirnica i samim tim je moguće kupovati namirnice po veoma niskim cijenama, što, naravno, utiče na kvalitet. Upoređujući cijene osnovnih namirnica one su slične, a što se ostalih stvari tiče cigarete i gorivo su ovdje primjetno jeftiniji – rekla je ona.
Bratstvo
Rusi, dodaje Irina, znaju za Budvu, prije nego li za Podgoricu.
– Crna Gora je turistička destinacija iz snova, pa mi obično traže iskren odgovor na pitanje je li stvarno tako lijepo kao na slikama, i kada potvrdim oduševljenje raste proporcionalno sa željom da je posjete. Percepcija balkanskih naroda kao bratskih nije mit, i često na osnovu toga nas prihvataju na prvu loptu lakše i bliže – istakla je ona.
Ocjenjuje da je najveće bogatstvo studiranja u inostranstvu mreža poznanstava koju je razvila, prijateljstva koja je ostvarila. To joj je, između ostalog, donijelo mogućnost usavršavanja jezika i otvaranje opcija da putuje i doživi neke nove gradove i države na drugačiji način.
– Naravno, to dolazi i sa nekim reciprocitetom, pa tako i ja imam zadovoljstvo da u Crnoj Gori ovog ljeta dočekam društvo koje sam na studijama upoznala- navela je ona.
Irina još nije sigurna kuda će je put karijere odvesti, ali kaže da želi da radi u oblasti zaštite ljudskih prava, jer duboko vjeruje u ljudsko dostojanstvo i jednakost u svakom smislu.
-Do završetka magistarskih studija imam još jednu i po akademsku godinu, zavisno od mnogo faktora, tek ću tada znati kojim putem idem. Možda nastavim svoj obrazovni put i dalje se akademski usavršim, a možda, sa druge strane, počnem da radim, a opet, možda, nađem način za oboje. O tom, potom – istakla je ona, dodajući da vjeruje da će svoje potencijale koristiti u cilju pružanja šansi ljudima da ostvare svoja prava i da žive spokojnije i bolje zbog toga što rade.
Ljudi, poručuje Irina, trebaju da rade stvari u kojima vide smisao i pronalaze svrhu.
-To je u neku ruku i generalni princip kojim se vodim – zaključila je naša sagovornica.
N.Đ.
Najnoviji komentari