ART SLAJDER
GRADSKO POZORIŠTE: Aplauz i smijeh na premijeri predstave Vide Ognjenović ,,Kozocid“ u KIC-u
Aplauz na kraju svakog čina i smijeh pratili su sinoć premijerno izvođenje autorskog projekta režiserke i spisateljice Vide Ognjenović ,,Kozocid“, po narudžbini Gradskog pozorišta Podgorica, u Velikoj sali KIC-a ,,Budo Tomović”.
Nije to bio običan smijeh, već onaj sa gorčinom kada bi se shvatilo da se i nakon skoro 70 godina od radnje u ovom teksta ništa nije promijenilo.
U pitanju je tekst zasnovan na istinitom događaju. Vida Ognjenović za polazište je uzela dešavanje iz nekadašnje Jugoslavije kada je prioritet petogodišnjeg plana obnove i izgradnje nakon Drugog svjetskog rata bila industrijalizacija zemlje. Stručnjaci su tada procijenili da bi u planinskim krajevima zemlje trebalo razvijati drvnu industriju. Da bi se stvorili uslovi, morale su se istrijebiti koze, odnosno načiniti svojevrstan genocid nad kozama i odakle naziv ,,Kozocid”.
Foto: Duško Miljanić
Tekst je višeslojan i njega su sva 23 glumca ansambla vjerodostojno iznijela kao takvog. Čini se da je profesorica Ognjenović, pored svojih nekadašnjih studenata Milivoja Miša Obradovića i gostujućeg Igora Đorđevića iz Beograda, izvukla najbolje iz svakog glumca. Podjelu su još činili Goran Slavić, Pavle Ilić, Dejan Đonović, Mladen Nelević, Miloš Pejović, Željko Caja Radunović, Danilo Čelebić, Simo Trebješanin, Omar Bajramspahić, Stevan Radusinović, Branka Femić, Maja Šarenac, Ivana Mrvaljević, Dubravka Drakić, Jelena Simić, Katarina Krek, Dragan Račić, Pavle Popović, Slavka Nelević, Jelena Odalović, Zoran Rakočević, Darko Bjelobrković i Novak Tomović.
Dramaturškinja je bila Dragana Tripiković, scenograf Geroslav Zarić, kostimografkinja Ljiljana Dragović, kompozitor Zoran Erić, asistent reditelja Zoran Rakočević, asistentkinja scenografa Vladislava Munić i asistentkinja kostimografkinje Isidora Ceković.
Foto: Duško Miljanić
Da nema društva bez osviješćenog pojedinca, te da gradi slobodno društvo, bio je na početku siguran predsjednik seoceta u Crnoj Gori u kojem su oni na višoj razini bili ,,perspektivni” ljudi, od špijuna, sekretarice do vrha rukovodstva. Predsjednik Jovan Mitrov je bio odlučan u borbi protiv zaostalosti mještana koja je, po njemu, kočila napredak i živjela u kameno doba.
Foto: Duško Miljanić
,,Koze su simbol zaostalosti”, ,,Naš plan je da potpuno promijenimo lice Crne Gore”, ,,Plan je da isušimo Skadarsko jezero, to je samo nepotrebna vodurina”, ,,Plan je da postanemo žitna velesila”, govorio je predsjednik kojeg se tumačio Mišo Obradović, a publika se smijala i aplaudirala.
Foto: Duško Miljanić
Mještani su se bunili jer su bili svjesni da istrebljenje koza znači glad.
Stručnjak iz Beograda, profesor Raško, kojeg glumi Igor Đorđević mišljenja je bio da ,,životinje ne lažu” i pitao se ,,zar je moguće da je nekom palo na pamet da uništi ovakvo bogatstvo”, te govorio da su koza i ovca dva svijeta. Koza je visok naboj otpora, a ovca jedva da ima puls, pa teško da je bilo ikog ko nije u kozi i ovci vidio metaforu za dvije vrste i dva svijeta čovjeka, tadašnjeg i sadašnjeg.
Foto: Duško Miljanić
Ognjenović je na konferenciji za novinare rekla da komad govori o nekoj vrsti ozbiljnog sukoba između narcizma ideologije koja se bavi samo sobom i sopstvenim održanjem i ljudskih problema koje ta ideologija vrlo često podrazumijeva kao smetnju sopstvenom napredovanju.
Đorđević je ovaj tekst doživio kao odnos vlasti i običnog naroda.
Foto: Duško Miljanić
Obradović je nakon predstave protumačio lik koji glumi kao čovjeka koji je obmanuo sebe, ,,ne iz loše namjere”.
– Čovjek se i mijenja i ne mijenja. Ako pogledate od antičke Grčke do danas, ostaju isti problemi zato što, ako uzmete bilo koji sistem, politički ili ekonomski, on u teoriji može da funkcioniše vrlo dobro, ali čovjek je taj koji počinje da ga zloupotrebljava. Postoji to nešto u čovjeku što ga tjera u destrukciju, to je uvijek i volja za moć i ljudi ne mogu toga da se oslobode – rekao je Obradović.
Dejan Đonović poslije predstave kazao je da je njegov lik apstraktan.
– On je u stvari sve ono što se zna o drugima i što drugi znaju jedni o drugima. Mi se svi plašimo jedni drugih, a najviše se plašimo sebe. Kad prevaziđemo autocenzuru, onda ćemo valjda i cenzuru – vjeruje Đonović.
Foto: Duško Miljanić
Pavle Ilić, koji tumači učitelja Tadiju, nakon predstave rekao je da su ljudi vrlo malo ili nimalo odmakli od kamenog doba.
– Tužno je i strašno kad osvijestimo to što su stvari koje su se dešavale prije 70 godina potpuno aktuelne kao da se dešavaju danas. To je zabranjivajuće -zaključio je Ilić.
Repriza predstave je večeras u 20 sati, u Velikoj sali KIC-a ,,Budo Tomović”.
B.R.
Najnoviji komentari