ART PREPORUKA
SAJAM KNJIGA U PODGORICI: Trećı dan u znaku razgovora s pıscıma i predstavljanja novıh izdanja
Nizom pratećih programa nastavljen je treći dan VII Internacionalnog sajma knjiga. Posjetiocima sajma predstavljena je italijanska izdavačka kuća BESA MUCI, u čijem je fokusu književnost Balkana. Na prezentaciji su učestvovali Nj.E. Ambasador Italije, Luka Zelioli koji je kazao da je značajna novina što je od ove godine i Ambasada dio Internacionalnog sajma knjiga te da će sve plodnija saradnja sa Glavnim gradom u tom smislu i podrška italijanskoj izdavačkoj kući BESA dodatno afirmisati kulturne veze dvije države, ali i omogućiti da se mnogi crnogorski autori nađu u sferi interesovanja Italijana. Ističući značaj kontakta između čitalačke publike i izdavača pogotovo tokom ovih sajamskih dana, sekretarka za kulturu i sport Glavnog grada, Ana Medigović izrazila je zadovoljstvo što je već treću godinu BESA gost sajma, ali i da se raduje novim prevodima izdanja crnogorskih književnika, saopšteno je iz PR službe Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada.
U ime izdavačke kuće, njen osnivač Livio Mući podsjetio je da je BESA MUCI nastala kao proizvod težnje da se posebna pažnja posveti onim književnim poljima koja su u izdavačkim krugovima na neki način bila marginalizovana, poput složene problematike Balkana. Iako je prevodilaštvo crnogorskih i balkanskih autora težak i izazovan zadatak to je, prema njegovim riječima jedan od načina stvaranja kulturnih mostova, prijateljstava, kao i prevazilaženja barijera. Plan je, kako je najavio, da BESA godišnje ima dva do tri izdanja crnogorskih pisaca, te da se među novim naslovima nađu i imena mladih i neafirmisanih autora.
Predstavljanje izdavačke kuće BESA je moderirala prof.mr Desanka Jauković.
U nastavku dana, promovisana je i knjiga Sare Lakičević ,,Truba, moj instrument’’. Autorka, trenutno jedina trubačica u našoj zemlji, je u razgovoru sa Savom Rajkovićem, istakla da je primarni motiv za pisanje i publikovanje ove knjige bio nedostatak udžbenika ovog tipa. Iako izdavanje muzičke literature nije profitabilno u Crnoj Gori, pogotovo u slučaju izučavanja trube kao instrumenta, na izdavanje ju je podstakla i zainteresovanost muzičara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, pa će se, kako kaže, knjiga naći u nastavnom planu i programu drugih država.
Juče je predstavljena i publikacija ,,Mlada crnogorska drama’’ u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja, koja je promovisana u razgovoru sa mladim dramaturzima Milom Masoničićem i Đurđom Radulović. Osim njihovih, u knjizi se nalaze i drame mlade generacije dramaturga Nikole Tomića, Teodore Kipe, Ane Vujadinović i Marije Mihaljević. Urednica knjige, Dragana Tripković koja je i moderirala razgovor, kazala je da premda ne možemo biti zadovoljni disperzijom dramskog teksta i zastupljenošću dramaturgije, izraz i promišljanje u novim dramama crnogorskih autora objedinjenih u ,,Mladoj crnogorskoj drami’’ jesu istinski potencijal savremenog crnogorskog dramskog stvaralaštva koje je važno njegovati.
Đurđa Radulović i Milo Masoničić istakli su da je dramaturgija u odnosu na književnost bila njihovo opredjeljenje kao lakši, slobodniji i kreativniji način da se izraze. Iako se, osjeća međusobna razmjena ideja i uticaj između njih i njihovih kolega dramaturga, svako ima svoj specifičan izraz i širok je izbor tema kojima se bave izražavajući se kroz dramski diskurs. U pogledu aktuelne situacije, Đurđa Radulović smatra da dramaturgija ima perspektivu zahvaljujući mladim, talentovanim ljudima koji bi udruženim snagama mogli da promijene stanje i naprave nesto novo na polju dramskog teksta. Sa druge strane Milo Masoničić je stava da je mnogo prije nego udruživanje, potrebno da se uspostave određena čvrsta struktura i pravila funkcionisanja, te da u tom smislu institucije budu mnogo više otvorene i da se kroz, npr. aktivniju ulogu pozorišta dramski tekstovi učine vidljivijim i zastupljenijim.
Treći dan obilježila je i promocija monografije ,,Njegoševa biblioteka” plod zajedničkog, višegodišnjeg rada Vesne Kilibarde i Jelene Knežević. U razgovoru sa Vesnom Vukićević Janković, autorke su istakle da je knjiga „Njegoševa biblioteka“ svojevrsni rekonstruktivni zahvat biblioteke crnogorskog pjesnika i vladike.
Govoreći o procesu rada na ovoj knjizi, prof.dr Vesna Kilibarda kazala je da su se odlučile na taj poduhvat sasvim slučajno. Naime, tokom rada otkrile su da popisa Njegoševih knjiga nema, nakon čega kreću u avanturu koja je potrajala nekoliko godina. Zapravo je glavni zadatak bio napraviti transkripciju i mijenjati alfabete knjigama na više stranih jezika, na svim južnoslovenskim jezicima i starim jezicima.
Za prof.dr Jelenu Knežević rad na ovoj značajnoj knjizi takođe je bio veliki izazov. Kako je kazala, njihova intencija da opišu i da se pozabave njemačkim i italijanskim knjigama se pretvorila u jedan mnogo veći posao tj. popis. Glavna ideja je bila da ovo izdanje ne bude obična bibliografija, već jedna detaljnija biografija sa detaljnim opisima knjiga.
U završnici sajamskog dana u okviru segmenta Umjetnost i politika, predstavljena je knjiga ,,Spomenici II svjetskog rata u Crnoj Gori’’ arhitektice dr Slavice Stamatović Vučković (izdavač Expeditio). Knjiga je publikovana sa ciljem da se prepoznaju spomenici posvećeni II svjetskom ratu i tekovinama NOB-a, sa potrebom da se ukaže na njihovu valorizaciju i afirmaciju kao važnog segmenta cjelokupnog kulturnog nasljeđa Crne Gore. U razgovoru sa Nelom Gligorović, autorka je istakla da je trenutno stanje spomenika u Crnoj Gori, kao i u poređenju sa regionom, nakon sprovedenih konzervatorskih mjera, mnogo bolje nego ranije, Međutim, neophodna je dalja strategija i vizija države i institucija kako bi se oni učinili vidljivijim i bili na taj način sačuvani.
Podsjećajući na autentičnost i osobenost socijalističke baštine, ona je naglasila i važnost spomenika kao mjesta sjećanja zajednice, ali i mjesta događanja i okupljanja u novom vremenu. Kako je navela, spomenici su se svojevremeno podizali u čast viših ili univerzalnih ideja i ciljeva, a danas se mnogo češće podižu u čast pojedinaca, što negdje oslikava i put od kolektivnog ka individualnom.
Prema njenim riječima, spomenici su prevazišli svoju političko-ideološku funkciju, a da politika ne može da kontroliše umjetnost pokazao je period nakon 50-ih godina.
– Zato je važno sarađivati, voditi dijalog i dati doprinos istraživanju spomenika kao kulturnih tačaka koje spajaju i koji u sadašnjem momentu treba da imaju ulogu aktivatora javnog prostora i podizanja nivoa kvaliteta tog prostora – poručila je arhitektica Stamatović Vučković.
Najnoviji komentari