MAGAZIN SLAJDER

BAIBA SKRIDE U OGLEDALU: Uvijek stavljajte muziku, a ne sebe u prvi plan

 

Foto: Marco Borggreve

Današnja gošća Rubrike ,,U ogledalu” Montenegro magazina je jedna je od najtraženijih violinskih solistkinja Baiba Skride.
Ona nastupa na festivalu ,,Mediteranske note”, koji se do 29. juna održava u Tivtu. Na otvaranju, na Svjetski dan muzike, 21. juna, pred publikom u Centru za kulturu Tivat izvela je djela Mendelsona, Šuberta i Čajkovskog. Sjutra, 24. juna, na sceni ,,Chedi hotela” u Luštica Bay-u će se pridružiti umjetničkom direktoru Festivala, violisti Ivanu Vukčeviću i čelisti Pablu de Naveranu. Odsviraće djela Šuberta, Kodaljija i Dohnjanija.
Kako kažu stručnjaci, njen prirodan pristup i strasne interpretacije učinile su je omiljenom kod nekih od najpoznatijih dirigenata i orkestara na svijetu. Lista prestižnih ansambala sa kojima je nastupala uključuju simfonijski orkestar ,,Berliner Philharmoniker”, simfonijski orkestar ,,Gewandhausorchester” iz Lajpciga, simfonijske orkestre Bostona i Čikaga, Njujoršku filharmoniju i simfonijski orkestar ,,Concertgebouw” iz Amsterdama.
Njena diskografija je ogromnog obima, a snimala je za diskografske kuće ,,Sony Music” i ,,Orfeo”. Mnogi od njenih zvučnih zapisa postali su moderni reperi za violinski repertoar.
Skride je izuzetno tražena i kao kamerna muzičarka. Tokom 2019. godine planirani su njeni nastupi sa Skride kvartetom na Šubertijadi, u Vigmor holu u Londonu, u pariskom Luvru, u dvorani ,,Muziekgebouw” u Ajndhovenu, kao i na turnejama po Sjedinjenim Američkim Državama i u Australiji.
Rođena je u muzičkoj porodici u Rigi, gdje je i počela studije koje je završila na Muzičkom konzervatorijumu u Rostoku. Prvu nagradu na Takmičenju Kraljice Elizabete osvojila je 2001. godine.
Na djetinjstvo je asociraju ljeta provedena u ljetnjikovcu sa sestrama, ali i putovanje sa njima i roditeljima sa koncerta na koncert širom rodne Letonije.
Njen savjet, vezan za posao, jeste da uvijek stavljate muziku ispred sebe, da svirate sa strašću, učinite da publika zavoli muziku i povedete je na trenutak, kroz sviranje, na neko drugo mjesto.
Izdvaja putovanje kroz plemena Malezije i Tajvana gdje je kao tinejdžerka sa sestrama pronosila klasičnu muziku i instrumente koje plemenici nikada nisu vidjeli.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Sjećam se ljeta, provedenih sa sestrama, u ljetnikovcu. Živjeli smo na selu u Letoniji. Trčale bismo cijeli dan po dvorištu i šumama, brale bobice i pečurke, gradile kućice na drveću, išle na more, ali isto tako sjećam se kako sam puno vremena provodila putujući na koncerte od ranog djetinjstva. Sve nas tri sestre i roditelji u automobilu, odlazeći od jednog koncerta do drugog, po čitavoj državi.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Vrlo dobro se sjećam prvog puta kada sam mogla da zadržim zarađeni novac od zajedničkog sviranja na koncertima. Bilo je to 5 latvi (valuta u tadašnje vrijeme u Letoniji) i prvo što sam uradila, kupila sam sladoled. Ostatak sam ostavila po strani kako bih kasnije kupila cipele.

Foto: Keith Saunders

Na čemu insistirate u poslu?
– Insistiram na poštovanju onoga što je kompozitor napisao, ali uvijek posmatram to kroz novu perspektivu, pokušavajući da pronađem nešto novo što bih unijela u muziku. Uvijek muziku stavljajte na prvo mjesto, ne sebe, ali ono što je najvažnije, svirajte sa strašću, učinite da publika zavoli muziku, povedite ih na trenutak na neko drugo mjesto.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Velika sam ljubiteljka serija, više nego filmova, a jedna od najboljih koju sam u posljednje vrijeme gledala jeste ,,Stranger Things”. Omiljena knjiga mi je ,,Ljubav u doba kolere” Gabrijela Garsije Markesa.
Koje jelo najviše volite?
– Krompir pire sa pavlakom i ćuftama.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Pravo prihvatanje druge osobe, dobrih i loših strana, želja da se pomogne i podrži partner čak i kada vam je najteže. Pružiti osjećaj da se neko može osloniti na vas, čak i kada pravi greške. Inspirisati jedno drugo da budu najbolja verzija sebe.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Mislim da bi oživljavanje nekoga poput Mocarta i Majkla Džeksona bilo ,,kul”, staviti ih zajedno u sobu i vidjeti kakva će muzička djela proisteći iz toga.
Putovanje koje pamtite?
– Imam sreće da mnogo putujem, tako da je dosta putovanja koja su posebna. Pomenula bih jedno – kada sam kao tinejdžerka putovala po Maleziji i Tajvanu, donoseći klasičnu muziku plemenima koji nikada nisu vidjeli naše instrumente niti čuli našu muziku. Imali smo kombi, unutra je bio pijanino, a sestre i ja vođene smo svugdje po džungli da sviramo.
Pjesma Vašeg života je?
– Nemam je.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva