MAGAZIN SLAJDER
MR DINA DESANČIĆ U OGLEDALU: U nizu nagrada i postignuća, najdragocjenija su dva dječaka
Današnja gošća rubrike “U ogledalu” je violinistkinja Dina Desančić iz Bara. Ova magistarka violine, koja radi kao profesorica u nižoj muzičkoj školi “Petar II Petrović Njegoš” ima impresivnu biografiju. Mnogobrojne nagrade u zemlji i van nje, u solo i u kategoriji kamernih sastava, tokom školovanja okitila je i titulama najboljeg đaka, finiširajući diplomom sa desetkom na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesorke Evgenije Kravčeve zbog čega je bila i dobitnica nagrade tamošnjeg Univerziteta, na kojem je i magistrirala godinu kasnije.
Nakon diplomiranja bila je violinistkinja alternativnog i ekstravagantnog sastava iz Novog Sada, koji je bio kombinacija električnih gudačkih instrumenata i elemenata roka, latina, elektro svinga i tradicionalnih motiva Vojvodine i Balkana, sa nastupima u operi i teatru Madlenijanum ,Sava centru, Cankarjevom domu, hali Borik…,.
Članica je Etno grupe “Zora” i rock grupe “Akademia”. Sa kolegom Safetom Drljanom nastupala je u Hrvatskoj, Turskoj…, a prošlog mjeseca je taj “Duo classico” predstavljao Crnu Goru na Kipru.
Članica je sastava “Almazian Symphony”, koji predvodi čuveni jermenski violinista Hačatur Almazian. Pored sjajnog koncerta u Moskvi koji su imali 2014. godine, imala je priliku da sa ovim sastavom u studiju Emira Kusturice snima muziku za njegov film “Cool Water”, koji je producirao Džoni Dep, kao i da bude dio prvog CD-a koji je sniman u studiju u Parizu i izdat od strane Sony Music-a 2012. godine, pod nazivom “Envole Moi”.
U moru svih pomenutih dostignuća Dina, koja je u braku od 2013. godine, ističe dva najznačajnija “momenta” svoje biografije – četvorogodišnjeg Mateja i dvogodišnjeg Strahinju.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Na topli dom. Na miris kolača iz kuhinje i drva iz peći. Na miris svježe pokošene trave i dvorišta za čiji je besprekorni izgled tata bio zadužen. Na porodičnu borbu sa bratovljevom bolešću, koju smo uspjeli da pobijedimo. Na porodična putovanja u mamin grad, Novi Sad i njene gene Dunava, zbog kojih danas, kada govorim o njoj, treba da se duboko poklonim. Na skladnu, bezbrižnu i srećnu porodicu na kojoj sam danas, kao majka dva sina, svojim roditeljima najviše zahvalna.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Iskreno ne mogu da se sjetim. Ali je sigurno bio potrošen u rekordnom roku, što se i dan danas nije mnogo promijenilo. Osim što se učim strpljenju, štednja je druga po redu vještina kojom bih voljela da vladam. Štednja ne samo novca, već energije, vremena i svega onoga što ponekad rasipam bespotrebno.
Na čemu insistirate u poslu?
-Na znanju, tačnosti, dosljednosti i požrtvovanosti. Volim da sarađujem sa energičnim ljudima koji su u datom trenutku spremni da daju sve od sebe i svoju viziju uspješno sprovedu u djelo. Ukratko, insistiram na surovoj profesionalnosti.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Na temu filmova sam loš sagovornik jer televiziju slabo gledam, a knjige volim i čitam kada god za to nađem vremena. Volim Andrića i njegov čuveni roman o životu kao ,,neshvatljivom čudu koje se osipa a ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija”. Njegošev “Gorski vijenac”, koji, tumačen u vremenu u kojem je nastao, predstavlja jedno od naših najznačajnijih djela. Selimovićeva “Tvrđava”, Gabrijel Markes i “100 godina samoće”. Od ruskih klasika, Tolstojev “Rat i mir”, koji predstavlja, sa svojim obimom, izazov za svakog čitaoca. Od novije literature, “Alhemičar”, Koeljova sjajna lekcija o važnosti snova, moći želje i dragocjenosti jednostavnih stvari…. Trenutno me istorija najviše privlači, tako da pored enciklopedija o svjetskoj istoriji, čitam literaturu vezanu za istoriju moje zemlje Crne Gore, a tu su djela dr Živka Andrijaševića nezaobilazna.
Koje jelo najviše volite?
– Volim sva jela koja se nađu na maminoj nedjeljoj trpezi. S’ obzirom na sadašnji tempo života obradujem se svakom kuvanom jelu. Izlazak u restorane je rezervisan za plodove mora. Takođe, podržim svaku suprugovu inicijativu u kuhinji, jer ponekad najviše volite ono jelo koje ne morate sami da spremite.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Potrebno je da u svakom novembru znate da napravite jun.
Kojeg umjetnika biste oživjeli i zašto?
-Ne bih nijednog. Umjetnici se teško nose i sa vremenom u kojem žive i stvaraju, a kamoli sa vremenom kojem ne pripadaju. Bila bi to “medveđa usluga”.
Putovanje koje pamtite?
– Koncert u veličanstvenoj Moskvi.
Pjesma Vašeg života?
– Pjesma mog života bi bila Hans Zimmer – “The last samurai”.
M.S.
Foto: Privatna arhiva
Najnoviji komentari