DRUŠTVO SLAJDER

TIVĆANKA NINA ŠEVALJEVIĆ U FRANCUSKOJ: Završila studije na prestižnoj Sorboni, radi u kompaniji ProxIT

26.03.2018. u 6:15

 

 Tivćanka Nina Ševaljević danas radi kao menadžerka za komunikacije i biznis u IT kompaniji ProxIT u Parizu, u gradu gdje je, takođe, okončala studije na Sorboni koje je upisala nakon što je završila dvije godine beogradskog Fakulteta za medije i komunikacije.

Nina je za MNE magazin ispričala da je Francuska još  od osnovne škole budila njeno interesovanje. Ljubav prema jeziku, kulturi, umjetnosti i vrijednostima ove zemlje, pojašnjava ona, je od prvog susreta na časovima francuskog i kroz porodična putovanja jako inspirisala.

– Znala sam da ću jednoga dana živjeti u ovoj zemlji, a u idealnom slučaju sam znala da će to biti Pariz – ističe Nina.

Odlazak u Pariz

Kaže da je proces apliciranja na Sorboni bio prilično jednostavan, za razliku od ,,opšteprihvaćenog mišljenja” da je francuska administracija dosta komplikovana. Nivo jezika, navodi Nina, koji je bio potreban za upis na Sorbonu je već stekla polaganjem jezičkog testa Delf/Dalf.

– A program prve dvije godine Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu je bio u potpunosti priznat i zahvaljujući tome prilično jednostavno sam nastavila studije na Sorboni –ističe ona.

Nakon završenih osnovnih studija i mastera na Sorboni okončala je, takođe, još jedan master iz oblasti komunikacija, na prestižnom Fakultetu političkih nauka, SciencesPo Paris, klasiranom na samom vrhu svjetskih rang listi fakulteta iz oblasti politike i društvenih nauka.

-Na studije medija i komunikacija odlučila sam se prvenstveno zbog pluridisciplinarnih programa koji obuhvataju kritičke studije tradicionalnih i novih medija, analize filmskih i drugih umjetničkih formata, uloge i moći medija za važna politička pitanja jedne zemlje, pa sve do psiholoških efeketa komunikacije brendova, koji danas putem socijalnih mreža preplavljuju našu svakodnevnicu- istakla je ona.

Tokom studija, kako se prisjeća, radila je u domenu luksuza i mode, kao koordinatorka internacionalnih komunikacija za francuski brend visokoluksuznog nakita Boucheron. Takođe, u agenciji Ykone, koja putem Instagrama kreira kampanje za brendove visoke mode, kozmetike i make-up-a, radila je kao marketing menadžerka.

Posao

-Moram priznati da posao u Francuskoj kada ste stranac nije baš lako naći, upravo zbog one komplikovane francuske administracije, a i njihove skeptičnosti o našem poznavanju francuskog jezika. Ali dovoljno uporni, strpljivi i pozitivni, mogu biti sigurni da će se neka vrata otvoriti, a kada se otvore samo na nama je da pokažemo svoj talenat, motivaciju i znanje- kaže Nina.

Ono što najviše voli u svom poslu je, ističe ona, definitivno taj kritički i strateški aspekt pristupanja svakom problemu, kao i njegovanje lijepog izražavanja kao osnovnog sredstva komunikacije bilo sa kolegama, saradnicima, novinarima, klijentima ili konkurentima.

Pojašnjavajući zašto se nije vratila u Crnu Goru da radi, Nina kaže da je jako voli i da ,,se kod nas, kada imate  finansijske mogućnosti najljepše živi”.

-Ozbiljno sam razmišljala o povratku nakon studija. Ali, iz više razloga nisam donijela takvu odluku. Činjenica je da je francusko tržište mnogo veće, samim tim postoji dosta više mogućnosti za zapošljavanje. Komunikacije su  specifično zanimanje, između marketinga, psihologije, biznisa i sociologije, što kod nas, u Crnoj Gori, kao zanimanje, još uvijek nije prepoznato na pravi način – rekla je ona.

Smatra, takođe, da joj je potrebno još nekoliko godina prakse u internacionalnom kontekstu.

– Osim poslovnih i privatnih razloga poput ljubavi, jer mi je momak ovdje, Pariz ima još toliko toga da mi ponudi.  Zanimljivo je i to da ovdje imam mogućnost da razvijam svoj talenat iz dramskih umjetnosti u pariskom pozorištu Théatre du Gymnase – istakla je ona.

Gluma

Gluma je za Ninu, sudeći prema njenim riječima, definitivno bila i ostala jedan od najvećih snova. Kaže da je to zanimanje koje ,,vi ne birate, već ono izabere ili ne izabere vas”. Nikada nije odustala od glume, te je od malih nogu radila na sebi, pohađala časove glume kod glumice Ivane Mrvaljević, a igrala je u predstavi ,,Gorke suze Petre von Kant”.

Bila je, takođe, u Beogradu dio glumačkog ansambla najstarijeg Akademskog pozorišta na svijetu ,,Branko Krsmanović”. Nina danas igra i u predstavi ,,Gospodin Foka” rediteljke Bojane Jelovac u produkciji kotorskog Kulturnog centra ,,Nikola Đurković’’.

-To je došlo nekako spontano i poprilično neočekivano. Bojanu poznajem još iz djetinjstva, jer smo zajedno pohađale školu glume Ivane Mrvaljević, ali dugo nismo bile u kontaktu…Dok je pripremala predstavu  Bojana se sjetila mene, moje energičnosti i ljubavi prema ovoj umjetnosti, pa je odlučila da mi ponudi ulogu Anđe prošle godine, iako sam ja tada bila u Parizu. Bez previše odugovlačenja sam pristala, jer sam to doživjela kao poziv za povratak u svijet glume – istakla je Nina.

U  pariskom pozorištu ,,Gymnase’’ nastavlja da uči i razvija se u svijetu glume koji obožava.

Život u Parizu

Nina se tokom razgovara za naš portal prisjetila vremena kada je došla u Pariz da studira, te je ocijenila da joj nije bilo lako da se prilagodi tamošnjem životu.

-Naročito zato što je ovdje sve dosta skupo, od hrane, preko smještaja, pa do ulaznica za koncerte, bioskop itd. Pariz je prilično brz, turistički grad i sve je prilagođeno tom kontekstu. Ali, kao student ovdje možete jako lijepo živjeti, jer su vam pružene razne olakšice, od karte za prevoz, zdravstvenog osiguranja, novčane pomoći za iznajmljivanje smještaja, ukoliko imate dovoljno sreće, možete dobiti i dom, pa sve do studentskih poslova koje možete raditi i pola radnog vremena- istakla je ona.

Činjenica je, kaže Nina, da je u Francuskoj sve prilično uređeno i da se znaju prava svih građana, bilo da su u pitanju studenti ili šefovi velikih kompanija.

-Kao zaposleni, takođe, imate razne privilegije, ali i jako puno troškova, porezi su ogromni, a stanovi preskupi, ipak sve ostale osnove za pristojan život su ispunjene… Dopada mi se i to što Francuzi umiju da uživaju u jednostavnim i svakodnevnim stvarima, poput priprema ili degustiranja ukusnih obroka, razgovora sa prijateljima, dekoracije prostora ili čitanja kvalitetnih knjiga – rekla je ona.

Ono što joj se ne dopada definitivno jeste skup život, gužve na svakom koraku i manjak vremena.

-Ovdje se radi od 9h do 18h u idealnom slučaju, ali u realnosti na poslu se ostaje i do 19h – 20h, samim tim ostaje jako malo vremena za bilo koje druge aktivnosti. Definitivno je brzina života zbog navedenih razloga ono što mi najviše smeta- ističe naša sagovornica.

Prije šest godina kada je stigla u Pariz, prisjeća se Nina, većina poznanika i kolega nisu znali za Crnu Goru, a čak su je poneki, koji ne dolaze iz Evrope, pitali da li je Montenegro zemlja u Americi.

-Na SciencesPo-u nije bilo osobe koja ne poznaje Crnu Goru, ali je uglavnom vezuju za negativan kontekst i ratno stanje tokom 90-ih godina. Danas mi se čini da je slika Crne Gore na dosta boljem nivou. Mnogi Francuzi kada im pričam ili pokažem slike Crne Gore odlučuju da je posjete. Oni vole destinacije koje nisu pretjerano popularne i za njih je Crna Gora vrlo egzotična –priča Nina.

Relativno skoro je, kako ističe, pravila i anketu za Francuze o poznavanju Crne Gore, jer je odlučila da napravi websajt Let’s Montenegro koji će biti vodič kroz Crnu Goru za Francuze (Instagram strana je već aktivna pod nazivom @lets_Montenegro).

-Kroz anketu sam uvidjela da jako malo njih zna išta o Crnoj Gori, ali 95 odsto njih bi željelo da nas posjeti. Upravo zato, kada god nađem malo vremena radim na sajtu koji će biti na francuskom, kako bih ih što bolje zainteresovala i predstavila im Crnu Goru kroz najmoćnije medije današnjice, internet i socijalne mreže-zakjučuje naša sagovornica.

N.Đ.