KOLUMNE

FORMULE ŽIVLJENJA: Šta kada poklon ne ostvari cilj

Ilustracija: Srđan Pečeničić

Još kao djeca naučimo da je veoma važan način izražavanja ljubavi kada nam neko pokloni nešto što je nama vrijedno. Igračke, bomboni, čokolada i drugi darovi postaju za dijete konkretizacija nečije ljubavi. U našem nesvjesnom se pravi veza između dobijanja nečega na dar i osjećanja voljenosti i prihvaćenosti. Kada odrastemo u nama nastavlja da živi ono „unutrašnje dijete” koje voli da dobija poklone od drugih.

Dok su djeca usmjerena na primanje ljubavi, odraslima je važno i pokazivanje, izražavanje ljubavi. Odrasli kroz poklanjanje i darivanje izražavaju ljubav prema drugima, od roditeljske, partnerske do prijateljske. Dok djeca razmišljaju šta bi voljela da dobiju na dar, odrasli razmišljaju o drugima i pretpostavljaju šta bi bio prigodan poklon za neku drugu, određenu osobu.

Uvrijeđen umjesto počašćen

Cilj poklanjanja jeste da se drugi tim činom osjeti prihvaćenim, cjenjenim i voljenim. To znači da bi čin poklanjanja i sam poklon trebalo da kod drugog izazovu veoma prijatna osjećanja. Ali da bi darivanje postiglo taj cilj, potrebno je drugog poznavati i prema njemu imati određeni stepen empatije. Pitanja koje sebi postavljamo kada razmišljamo kako drugog da darujemo jesu: Šta bi drugi želio da dobije na poklon? Čemu bi se zaista obradovao?

Postoje brojni načini da naš poklon ne ostvari svoj cilj. Jedna od tipičnih grešaka jeste da poklanjajući drugome u stvari simbolički poklanjamo sebi. To znači da drugome dajemo nešto što bismo mi sami htjeli da imamo, što za nas ima visoku vrijednost, ali ne i za osobu kojoj je dati poklon namjenjen. Kako darivani ljudi ne procjenjuju sam dar, već i odnos koji onaj koji daruje ima prema njima, na ovaj način im pokazujemo da ih ne poznajemo, da ih ne vidimo onakvim kakvi jesu već da u njima vidimo sebe.

 

Vrijednost onoga što se daruje mora biti primjerena. U tom smislu su moguće dvije greške. Prva je da je ono što poklanjamo nešto što drugi doživljava kao nedovoljno vrijedno ili bezvrijedno, tako da se može osjetiti uvrijeđenim. Naročito ako je on nama u nekoj drugoj prilici poklonio nešto više vrijednosti. Druga greška jeste da drugome poklonimo nešto što on ocjenjuje kao suviše vrijedno, kao nešto što se daruje u odnosima koji su mnogo bliži i čvršći nego što je odnos koji postoji između nas i njega. To su situacije u kojima je ljudima nelagodno da prime takav poklon jer misle da ih na neki način obavezuje, podmićuje da odnos bude mnogo tešnji od onoga u kome se osećaju ugodno. Nekada se u takvim situacijama može desiti da osoba kategorično odbija da primi takav poklon.

Kada govorimo o vrijednosti poklona, tada treba znati da je u pitanju emotivna vrijednost, dakle ona vrijednost koju poklon ima za onoga ko ga prima, a ne stvarna tržišna vrijednost poklona. U tom smislu zabluda je da poklon mora biti skup, da njegova novčana vrijednost izražava količinu ljubavi. Ali nekada cijena poklona jeste važna jer je ljudi sagledavaju kroz kupovnu moć onoga koji poklanja. Iz tog razloga isti poklon koji se dobija od jedne osobe može biti ocjenjen kao prejeftin, a kada se dobija od neke druge, kao preskup. I zato je poklon i čin darivanja potrebno sagledati u kontekstu dvije osobe, onoga ko prima i onoga ko daje, kao i u kontekstu njihovog odnosa.

Ne zaboravite na sebe

Kada daruje onaj ko nema novca, kao što ga nemaju djeca, tada je najvažnija simbolična vrijednost poklona. Ako je to nešto što je dijete napravilo, napisalo, nacrtalo, tada se pored sadržaja ocjenjuje i količina truda koju je ono uložilo u dati poklon.

Postoji još jedna osoba koja nam je važna i koja zaslužuje da je darujemo, a na koju veoma često zaboravimo. U pitanju smo mi sami. Darivanje samog sebe nije manje važno od poklona koje dobijemo od drugih. Kada sebi nešto priuštimo, mi izražavamo ljubav prema sebi, a praznike, rođendane i važne datume treba obilježiti i tako što ćemo sami sebi nešto pokloniti.

Iako mnogi pojmove dar i poklon doživljavaju kao neke predmete, ne treba zaboraviti da je poklon prvenstveno doživljaj. I zato nekada je najljepši poklon kada nekome priredimo neki doživljaj koji će ga usrećiti i razveseliti.

Autor: Zoran Milivojević

Izvor: Politika 

 

Facebooktwittergoogle_pluspinterest