„Stalno se vrtimo u krug, svađamo oko istih stvari. Uvijek počne oko nečega sitnog, ali brzo eskalira. Ja imam osjećaj da moram da objašnjavam, on me ne čuje, i on se samo povuče, ode. I onda se ja još više iznerviram, jer ostajem sama u tome. Ne znam kako više, ni na koji način da mu priđem, da me čuje, da ostane tu pa makar i da se svađamo..“
U radu sa parovima, često se čini da je problem u temama oko kojih se događa konflikt. Na prvi pogled to su svakodnevne stvari oko obaveza, vremena, načina komunikacije: ko je šta rekao, ko nije razumio, ko nije uradio… Međutim, kada se razgovor malo uspori i kada se pažnja pomjeri sa sadržaja na ono što se dešava između partnera, postaje jasno da se većina konfikata ne vodi oko onoga o čemu se govori.
Svađe u partnerskom odnosu često bivaju vidljiviji dio jednog dubljeg procesa. Iza njih se nalaze emocije koje nisu lako izgovorene, i to zna biti osjećanje tuge, neviđenosti, nesigurnosti, strah od udaljavanja ili gubitka bliskosti. Ono što se spolja manifestuje kao kritika, prigovor ili povlačenje, iznutra često nosi potrebu za povezanošću i potvrdom da smo važni onome s kim smo u odnosu.
U svojoj osnovi, to nije puka borba za to ko je u pravu, već pokušaj da se uspostavi ili obnovi emocionalna povezanost.
Partneri se ne nalaze toliko u sukobu jedno s drugim, koliko u obrascu koji se iznova ponavlja. Jedan pokušava da dođe do drugog kroz insistiranje, objašnjavanje ili kritiku, dok se drugi povlači, pokušavajući da smanji napetost ili izbjegne dodatni konflikt. I dok svako na svoj način pokušava da zaštiti sebe i odnos, upravo taj obrazac postaje ono što ih međusobno udaljava.
Emocionalno fokusirana terapija, koju je razvila Su. Johnson, oslanja se na teoriju privrženosti i razumijevanje da su bliski odnosi primarno mjesto u kojem tražimo sigurnost. Kao i djeca u odnosu sa roditeljima, odrasli partneri imaju potrebu da osjete da je druga osoba emocionalno dostupna, responzivna i uključena.
Ljudi su bića kontakta, i samim tim potreban je osjećaj bliskosti i sigurnosti u osnovi samog kontakta.
Kad osjećaj sigurnosti izostane, sam sistem reaguje i to se najčešće manifestuje kroz ono što vidimo u svakodnevnim konfliktima..tada počinju svađe.
Emocionalno fokusirana terapija uvodi važnu perspektivu da konflikt nije znak da odnos ne funkcioniše, već signal da je veza ugrožena. Drugim riječima, svađa je pokušaj da se odnos popravi čak iako je to na način koji često dovodi do suprotnog efekta.
U terapijskom radu često se prepoznaje tzv. negativni ciklus, što zapravo predstavlja ponavljajući obrazac u kojem partneri reaguju jedno na drugo na predvidiv način. Najčešće se radi o dinamici pojačavanja i povlačenja: jedan partner traži, insistira, kritikuje, dok se drugi povlači, ćuti ili izbjegava.
Važno je razumjeti da ovaj ciklus nije svjesna odluka, već automatska reakcija sistema na doživljenu emocionalnu prijetnju. Partner koji je“ zahtjevajući“ često pokušava da uspostavi kontakt. Njegova reakcija može zvučati kao kritika, ali u svojoj osnovi nosi pitanje : „Da li sam ti važna?“.
Ono što je cilj, nije da se svađe eliminišu, već da se razumiju. Da postanu prostor u kojem partneri mogu prepoznati šta im je zaista važno i šta im nedostaje
Partner koji se povlači često pokušava da smanji napetost i izbjegne eskalaciju. Njegova tišina može djelovati kao distanca, ali često krije unutrašnju dilemu:„Kako da budem tu, a da ne pogoršam stvari?“ i „Da li sam ja dovoljno dobar uopšte, stalno me kritikuje?“
I ono što je na površini sukob, ispod se krije potreba za sigurnošću.
Emocionalno fokusirana terapija pravi ključnu razliku između sekundarnih i primarnih emocija. U konfliktu partneri najčešće izražavaju sekundarne emocije poput ljutnje, frustracije ili optuživanja. Međutim, ispod tih reakcija nalaze se primarne emocije: tuga, strah od odbacivanja, osjećaj usamljenosti, povrijeđenost ili nesigurnost. U suštini, na samom dnu, ispod svih površina naćićemo strah.. strah da ne gubimo odnos, bliskost, našu osobu.
Kada partner uspije da izrazi primarnu emociju i umjesto optužbe pokaže ranjivost, dolazi do promjene u interakciji. Kada rečenicu poput: „Nikad nisi tu za mene“ u kojoj optužujemo, promjenimo u ono kako se ustvari osjećamo: „Osjećam se sama kad te nema“, mjenjamo se način na koji osoba doživljava poruku ali i suštinu iste. Umjesto napada pozivamo na kontakt.
EFT istraživanja pokazuju da parovi koji razviju sposobnost da prepoznaju i dijele ove dublje emocije značajno povećavaju osjećaj sigurnosti i zadovoljstva u odnosu. Sigurna emocionalna veza ne znači odsustvo konflikta, već postojanje kapaciteta da se kroz konflikt ostane u kontaktu.
Ono što je cilj, nije da se svađe eliminišu, već da se razumiju. Da postanu prostor u kojem partneri mogu prepoznati šta im je zaista važno i šta im nedostaje.
Jer ispod većine svađa ne krije se želja da budemo u pravu. Krije se potreba da budemo viđeni, prihvaćeni i emocionalno sigurni. A kada se ta potreba prepozna i podjeli međusobno konflikt prestaje biti kraj kontakta i postaje njegov početak.
Dragana Živković
Psiholog i savjetnik sistemske porodične psihoterapije
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]