
“Suprug i ja smo u procesu razvoda. Imamo dvoje djece i strahujemo kako će se to odraziti na njih. Mi smo u dobrim odnosima, čini mi se da oko raznih stvari možemo da se dogovorimo, ali i dalje se plašim posljedica za djecu. Kako će uticati odvajanje, kako će razumjeti, i dalje su mali i mislim da ne shvataju šta se zapravo dešava.”
Razvodi brakova postaju sve češće životno iskustvo porodica. Pitanja roditelja koja se pojavljuju tokom tog perioda uglavnom su usmjerena na dalji razvoj djece. Naime, ljubavni odnos među partnerima je završen, i odluka o razvodu je donijeta. Međutim, oni nastavljaju da budu partneri u roditeljstvu. Zato se često javljaju pitanja koja uglavnom imaju istu srž, a to je kako spriječiti da djeca budu “oštećena” razvodom.
Kada se roditelji razvedu, djeca često prolaze kroz različite emocije poput tuge, ljutnje, straha, usamljenosti ili krivice, koje mogu biti zbunjujuće i teške za razumijevanje. Pored emocionalnih reakcija, razvod može uticati i na druge oblasti života djeteta, pa se nekada javljaju poteškoće u ponašanju, učenju, koncentraciji ili odnosima sa vršnjacima.
Razvod jeste stresno iskustvo za dijete, ali nije svaki razvod nužno traumatičan
Samo iskustvo razvoda nema presudni značaj na to koje poruke i iskustva će djeca ponijeti iz tog perioda. Naime, presudan je način na koji se proces odvija. Pod tim se misli na to koliko su djeca uključena u partnerske konflikte, kako je razvod predstavljen i na koji način se sa djecom o tome razgovara. Dakle, razvod svakako jeste stresno iskustvo za dijete, ali nije svaki razvod nužno traumatičan.

Kada su djeca upletena u partnerski odnos roditelja, djeca preuzimaju uloge i teret koji njima ne pripada. Naime, ukoliko su djeca postavljena na mjesto da treba da rešavaju konflikte među roditeljima, da se brinu o emocionalnom stanju roditelja ili da budu njihovo rame za plakanje, vjerovatno je da će deca iz tog procesa izaći dosta umornija i nezadovoljna. Sa druge strane, ukoliko roditelji ostaju u ulogama odraslih, i nastavljaju da brinu o djeci i tokom tog procesa, dječji pogled na taj period biće dosta drugačiji.
Roditelji treba da budu spremni da pričaju o ovom procesu sa djecom. S obzirom na velike individualne razlike među djecom, oni mogu u različitim fazama biti spremni za taj razgovor. Važno je da roditelji budu dostupni. Održavanje već postojećih rutina u mjeri u kojoj je to moguće, uključenost oba roditelja u događaje koji su djeci važni, uvažavanje dječjih potreba, uz održavanje granica jesu neki aspekti u funkcionisanju koji mogu biti značajna podrška djeci u ovom izazovnom periodu.

Razvod braka je izuzetno težak period za roditelje. Oni se istvoremeno nose i sa gubitkom partnerskog odnosa i brinu o dobrobiti djece u tom kontekstu. Nekima je taj proces previše stresan da bi ga prolazili sami, i zbog toga posežu za podrškom iz sredine. Psihoterapijska podrška može značajno uticati na to da ovaj proces bude manje bolan i za roditelje i za djecu. U ovom kontekstu roditelji se osnažuju da se sami bolje adaptiraju na novi kontekst života, a samim tim i da budu prisutniji za djecu i da njih vode kroz ovaj proces.
Neki razvodi imaju srećan kraj. Naime, po završetku braka, bivši partneri mogu postati bolji roditelji jer im je fokus usmjeren na dobrobit djece, umjesto na održavanje partnerskog odnosa. Kada se partnerski sukobi smanje, u porodici se često stvara više prostora za sigurnost, stabilnost i bliskost.

Ljubica Aničić, psiholog i gestalt psihoterapeut
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]


