MODA SLAJDER
IVANA MURIŠIĆ U OGLEDALU: Prijateljstva iz djetinjstva i danas traju
Mlada dizajnerka Ivana Murišić već šestu godinu je na crnogorskoj modnoj sceni. Diplomirala je na beograskoj Akademiji lepih umetnosti na Odseku za scenski i savremeni kostim i sada je, uporedo s radom u svom modnom ateljeu, angažovana i kao saradnik u Crnogorskom narodnom pozorištu. Živi na relaciji Nikšić-Podgorica-Beograd.
U razgovoru za MNE magazin otkriva da odluku da, nakon Beograda, otvori atelje u Podgorici smatra promišljenom i dobrom. Ivanin stil koji je inspirisan Italijom i visokom modom naišao je na odličan prijem u Crnoj Gori. Kaže da najviše uživa u procesu stvaranja materijala, prepletajima, farbanju, nakon čega odlučuje kakva će biti sljedeća kolekcija. Trenutno je u fazi pripreme nove kolekcije, sa kojom bi, kako kaže, voljela da se prikaže na inostranom tržištu.
Na sta vas asocira na djetinjstvo?
-Sve asocijacije na taj period vezujem za Nikšić u kojem sam se rodila i odrasla. Imala sam sreću da odrastam u kvartu u kojem je bilo dosta djece, mojih vršnjaka sa kojima sam uživala igrajući se. U blizini je bio park u koji su dolazila djeca iz drugih krajeva grada. Bila sam jako aktivno dijete pa sam pored redovnih školskih obaveza pohađala i školu baleta i muzičku i pjevala u crkvenom horu. Najdragocjenije od svega, naročito iz tog perioda, su prijateljstva koja i dan danas traju.
Sjećate li se prvog honorara i kako ste ga potrošili?
-Prvi novac sam zaradila na trećoj godini Akademije u Beogradu, kao kostimograf na predstavi. Sam honorar, u odnosu na današnje, je bio jako mali, ali značajan zbog prvog zarađenog novca. Potrošila sam ga na život u Beogradu, odnosno ni na šta posebno.
Na čemu insistirate u poslu?
-U poslu mi je veoma bitna preciznost i tačnost. Važan dio posla čini i tehnički rad, saradnja sa klijentima kojima se trudim da izađem u susret do maksimuma mogućnosti. Neophodno je da čujemo jedni druge na pravi način da bi krajni rezultat saradnje bio fenomenalan.
Koju knjigu ili film bi ste preporučili?
-U posljednje vrijeme sam nekako bolje organizovana sa poslom i privatnim obavezama pa stignem i da pročitam nešto, ali i da pogledam film. Od literature bih preporučila roman bosanskog autora Demira Džemama „Ako ti jave da sam pao“, a od filmova posljednje ostvarenje Džima Džarmuša „ Paterson“
Koje jelo najviše volite?
-Veliki sam ljubitelj povrća i voća ali i kombinacije slatko – slanih ukusa. Na „listi“ omiljenih ubjedljivo prvo mjesto zauzima biftek sa grilovanim povrćem u ouk od borovnice. To je ujedno I jelo koje jako volim sama da spremam.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Smatram da je za pravu ljubav potrebno da se sretnu dvije osobe sa istom energijom i sa istim životnim stavovima. Da na prvom mjestu budu dobri prijatelji, pa tek onda da svoj odnos prožmu strašću i drugim potrebama. Dvoje ljudi u ljubavi trebalo bi jedno drugom da budu asolutna podrška.
Kojeg umjetnika biste oživjeli i zašto?
-Moj izbor bi defenitivno bio Aleksandar Mekvin. Uradio je velike stvari za života, a svojim preranim odlaskom nas je uskratio za mnoge revolucije koje bi bile u skladu sa njegovim ranijim radovima i životom.
Putovanje koje pamtite?
-Posljednje na kom sam bila za sada je na vrhu te ljestvice. Riječ je o Budimpešti i posljednjoj mojoj reviji u inostranstvu. Imala sam priliku da upoznam skoro sav tamošnji modni svijet, a ujedno I grad.
Pjesma vašeg života?
-Moj izbor je pjesma „With or without you“ irskog benda U2.
I.M.
Foto: Jelica Yelissa
