Svi smo mi u našim životima doživjeli da nas neko vrijeđa. Priča ružno o nama, širi neistine. Kada dođu do nas takve priče, ili još gore, kada uživo slušamo kako nas neko vrijeđa, osjećamo se tužno, a često i planemo. Branimo se. Uzvratimo, vrijeđamo onoga ko nas vrijeđa. Ne biramo riječi. Kažemo što mislimo, a i ono što ne mislimo. Želimo povrijediti tu osobu. Želimo da je boli onako kako nas boli.
Ono što je mene zanimalo bilo je zašto mene to boli? Zašto mi je važno što neko priča? Zašto me boli kada čujem da neko kaže da sam ovakva ili onakva, pogotovo kada znam da to nije istina? Zašto uopšte imam potrebu da kažem da nije istina?
Prvo mi se javljao osjećaj za pravdu. Ne samo kada bih ja bila u pitanju, već i kada bi neko drugi bio u pitanju.
,,Ne, on ti nije takav. Nemoj tako pričati.”
Htjela sam ispravljati stvari.
Meni lično, prije nekoliko godina, kada bi neko rekao nešto ružno, uvrijedila bih se jer su u meni bili kompleksi i nisko samopoštovanje koje bi to prihvaćalo kao istinu.
Mislila sam kako je to sigurno istina. Ja jesam takva i takva. Zašto bi inače to neko rekao?
Danas nije tako. Danas kada mi neko kaže neku bedastoću tipa ,,Glupa si.”, meni je to smiješno.
Ja znam da ja nisam glupa. Zašto bih se onda uvrijedila kada mi neko kaže da jesam?
Isto tako, zašto bi mi bilo stalo do mišljenja osobe koja priča takve stvari o meni? Zašto bih htjela takvu osobu uz sebe?
Danas je tako jer znam da kada neko priča ružno o meni, on zapravo govori o sebi, ne o meni. Da misli lijepo o sebi, ne bi imao potrebu pričati ružno o meni.
Žao mi je ljudi koji imaju potrebu da umanje drugoga da bi sebe uzdigli.
Poštujte prvo sebe, a zatim druge ljude. Kada sebe poštujete, onda ćete znati poštovati druge. Isto tako, kada poštujete prvo sebe, pa tek onda druge, drugi će znati vas poštovati. Ljudi namirišu kada sebe neko ne poštuje i nepoštovanjem vas samo vam pokazuje da se ne poštujete, upravo time što vas on ne poštuje.
Zamislite prelijep dan. Zamislite kako radite ono što volite, osjećate se divno, ispunjeno. Uživate. Možete biti na plaži. Osjećate potpuni mir i divotu. Ležite na ležaljci, imate sklopljene oči i uživate. Neko prolazi, potpuni neznanac, i čujete kako govori o nekome. Priča da ta osoba tu leži i uživa dok on jadan mora da radi. Govori da je ta osoba lijena i kako je lako njoj uživati, dok ima drugih koji moraju da rade.
Otvarate oči i vidite da ta osoba pokazuje na vas.
Vi ste na tren iznenađeni. No, vi ne znate tu osobu. I uživate u svome vremenu, što vas briga. Shvaćate da je ta osoba frustrirana sobom, i time što mora raditi. Da je bilo ko drugi tu ležao, govorio bi toj osobi, ne vama. Ne dira vas ta osoba. Vi osjećate da ste zaslužili svoj odmor, i cijela priča jednostavno nije vaša stvar.
Tako je i u životu. Ljudi su nezadovoljni i frustrirani sobom. Imaju potrebu negdje izbaciti svoje nezadovoljstvo i ako vi naiđete, vi ste meta.
Pogledajte u sebe. Koliko puta ste vi imali potrebu za istim? Izbacili biste svoja nezadovoljstva na svoje bližnje? Na kolege, prolaznike, prijatelje? Osjećate manjak samopouzdanja, neko naiđe i taman ako imate priliku da ga umanjite, vi to učinite pa time sebi nadomjestite svoju nesigurnost. Podignete se.
Sjetite se dana kada biste bili nezadovoljni sobom i onda vam naiđe neko pun zadovoljstva. Iritira vas. Dok zajedljivo pričate i brišete njegovo zadovoljstvo punite sebe zadovoljstvom.
Kada god vam nisu jasni tuđi postupci, samo se sjetite kada vi radite to isto.
Srećan čovjek nema potrebu umanjiti druge. On je srećan, i jedino što želi je i da drugi budu srećni.
A, ako mislite da je srećan baš zato što vrijeđa druge, da ga to puni, onda on nije srećan. On je onda duboko nesrećan.
Svi mi učimo dok smo ovdje. Što prije počnete učiti, bolje za vas. A i za druge. Budite primjer.
Sljedeći put kada čujete da neko priča protiv vas, suzdržite se od uzvraćanja istom mjerom. Što imate od toga što ga sada vrijeđate? Uostalom, oni koji slušaju kako vrijeđate, oni nemaju poštovanja prema vama. Više će vas poštovati ako ne uzvratite. Kada vrijeđate, vi dajete za pravo da vas vrijeđaju. Vi pokazujete da je u redu da se neko vrijeđa. Uostalom, kada ne vrijeđate, sami ćete sebe više voljeti. Sami ćete sebi čestitati, osjećaćete se kao bolja osoba.
Čovjek se generalno dobro osjeća kada učini nešto dobro. Znam da boli kada čujete takve stvari, no, od spuštanja na isti nivo ne pokazujete ništa drugo nego da ste se spustili na isti nivo. A vi ste mnogo više od toga.
I još jedna stvar. Ako imate oko sebe ljude koji vas vrijeđaju, zapitajte se zašto ih imate? Što vas to drži u njihovoj blizini? Zašto se kažnjavate njima? Što je to u vama da misli da zaslužuje takve ljude u svojoj blizini? Osvijetlite u sebi te odgovore i maknite se od takvih ljudi.
Niko ne zaslužuje da ga vrijeđaju, da se neko iživljava na njemu.
Gledajte u zvijezde, ne gledajte u ove dolje što gledaju u zidove i ograničavaju se već u zvijezde koje pokazuju kako granica nema.
Autor: Maja Pernar/Atma.hr