DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANIN FILIP RATIĆ NA STUDIJAMA U MINHENU: U kampusu šator za polaganje ispita
Podgoričanin Filip Ratić student je treće godine Elektrotehnike i informacionih tehnologija na Tehničkom Univerzitetu u Minhenu (TUM) gdje je, za razliku od prakse u Crnoj Gori, studentima omogućen samo jedan popravni iz predmeta. Ako se ne položi slijedi izbacivanje i ne može se studirati isti predmet nigdje u Njemačkoj.
Fakultet mora da se završi u maksimalno osam semestara, od minimalno šest. U suprotnom, takođe, slijedi scenario sa eksmatrikulacijom, kao u slučaju nepolaganja ispita.
Epidemija i globalni lockdown je bio početak njegovog četvrtog semestra i od tada se sve odvija onlajn. Predavanja, vježbe, čak i neki predmeti koji bi trebali biti rađeni u laboratoriji se ne održavaju uživo. Filip u razgovoru za MNE magazin priča da se univerzitet odlično snašao s obzirom na okolnosti.
Kriterijumi
Do sada je imao šansu da radi ispite u raznim formatima – neki profesori su insistirali na ispitima uživo, te je zbog toga u kampusu napravljen veliki šator, kapaciteta oko 100 ljudi, sa stolicama i stolovima koji su na propisanoj udaljenosti od dva metra, da bi napravili još jedno mjesto za održavanje ispita.
– Ispite sam, takođe, radio i onlajn bez ikakvog nadzora i onlajn sa nadzorom, gdje sam morao imati upaljenu kameru koja je morala da mi snima i ruke i glavu. Od početka epidemije (marta) sam bio u Minhenu u periodu od kraja juna do kraja septembra i trenutno sam u Podgorici. Ako mi situacija dozvoli, vratiću se opet u januaru. Radi usporedbe, da nije bilo korone, vjerovatno bih proveo period između kraja aprila i kraja septembra u potpunosti u Minhenu – kaže on.
Filipov odlazak u inostranstvo za završavanje studija je ideja o kojoj je razmišljao duže vrijeme. Ne može, kaže on, reći da je u jednom momentu prelomio da želi da studira van Crne Gore. To je bio proces koji je trajao i koji se postepeno razvijao, a želja je jednostavno uvijek bila tu.
-Znao sam da želim da iskusim život u nekom od evropskih gradova i da se pružaju bolje mogućnosti nakon završetka fakulteta u inostranstvu. Na tu moju odluku znatno je uticala moja starija sestra, koja je studirala u Rimu i za koju znam da ima mnogo lijepih sjećanja i uspomena na taj period – kaže on za naš portal.
Sa raznim opcijama počeo je da se upoznaje u toku trećeg razreda srednje škole, a sadašnji univerzitet mu je zapao za oko iz više razloga. Neki od njih su, ističe on, činjenica da je školovanje skoro besplatno, da je jedini preduslov za upis poznavanje njemačkog jezika na B2 nivou, kao i očigledno dobro rangiranje fakulteta.
Školarina
– Na početku četvrtog razreda srednje škole sam počeo intenzivno da učim njemački jezik. Sljedeće ljeto sam položio njemački i već u julu sam bio upisan kao redovni student na univerzitetu. Semestar košta 130 eura, a godina 260 – priča Filip.
Dodaje da iako nije potreban nikakav prijemni ispit za upis, na prvoj godini postoje takozvani ,,Grundlagen und Orientierungs-Prüfungen” – Osnovni i orjentacioni ispiti, koje student mora da položi u slučaju da želi da nastavi da studira na fakultetu. Devet predmeta iz univerzitetske elektrotehnike, matematike, fizike i programiranja. Za svaki predmet piše se samo jedan ispit, za koji postoji jedan popravni.
-Odlučio sam da studiram elektrotehniku, jer su me oduvijek interesovali računari i tehnologija, jer sam imao talenta za prirodne nauke, ali i zato što je dobra i tražena profesija. Konkretna oblast kojom planiram da se bavim su integrisani(embedded) sistemi – navodi on.
Za studentski život u Minhenu možete da očekujete da izdvojite oko 300-400 eura mjesečno za životne troškove, dok je pronalaženje stana, prema riječima našeg sagovornika, jako teško i poprilično skupo. U studentskim domovima se obično plaća između 200 i 450 eura, u zavisnosti od toga kakav smještaj tražite. Lista čekanja za državni dom je oko tri do četiri semestra, pa ste primorani da nalazite smještaj privatno za nešto više para, barem na početku fakulteta.
– Trenutno sam smješten u privatnom studentskom domu. Cijene životnih namirnica su slične našima, s tim da su neke stvari skuplje, a neke čak i jeftinije. Njemačka ima dosta proizvoda koje sama proizvodi, te s toga ne mora da plaća dodatan trošak uvoza robe i zbog toga postoje artikli koji su jeftiniji nego kod nas – kaže Filip.
Prednosti
Minhen kao grad, navodi on, je relativno miran. Sve prodavnice zatvaraju u 20 sati i ne rade nedjeljom. Posebno mu se sviđaju parkovi i zelene površine, kao i povezanost sa okolnim državama. Arhitektonski i urbanistički je poseban grad, zato što nije dozvoljena gradnja visokih zgrada i nebodera, te samim tim ima donekle pitom izgled.
-Imam osjećaj da ili može da se svidi ili ne svidi nekome. Jedan od vrlo bitnih aspekata studiranja na TUM-u je upravo i sam grad – inžinjerska i IT industrija u Minhenu važi za najveću u Njemačkoj, a samim tim i za jednu od najvećih u Evropi. Vodeći svjetski konglomerati, ali i hiljade malih firmi imaju sjedište u Minhenu. Neki od najpoznatijih su BMW, Bosch, Siemens, Infineon, Google, Microsoft, Allianz… – precizirao je on.
Što se tiče naroda – druži se uglavnom sa Balkancima, iako ima drugara iz raznih djelova svijeta.
Trenutno planira da ostane u Njemačkoj još neko vrijeme. Završiće master studije na istom univerzitetu i nakon toga želi da započne karijeru u industriji. Misli da treba iskoristiti šansu za sticanje industrijskog iskustva u razvijenom i tehnološki naprednom gradu kao što je Minhen.
-Nakon što steknem određeno znanje, poznanstva i iskustvo, htio bih da se vratim u Crnu Goru. Ciljam na neku opciju da od kuće (Podgorice) radim za poslodavce iz inostranstva, ali to je samo ideja i dalje je rano za bilo kakvu dublju priču o tome – zaključuje naš sagovornik, uz osmijeh.
N.Đ.
Najnoviji komentari