DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANKA ISIDORA DRAŠKOVIĆ U NJEMAČKOJ: Profesori ovdje uvažavaju studente
Podgoričanka Isidora Drašković koja izučava master studije njemačkog jezika u Njemačkoj, nakon što je pandemija korona virusa stavljena pod kontrolu, odbrojava dane kada će da se vrati u tu zemlju. Kaže da se tome raduje, prvenstveno zbog olakšanih uslova studiranja.
Iako je korišćenje biblioteke ograničeno zbog trenutne situacije, univerzitetska biblioteka, pojašnjava Isidora, obavlja isporuku knjiga na kućnu adresu, što predstavlja veliko olakšanje za studente i omogućava kvalitetne studije i pisanje naučnih radova uprkos mnogim restrikcijama.
-Ljetnji semestar je počeo 20. aprila, a očekujem da se vratim tamo u narednih 15 dana – kaže ona, uz osmijeh.
Kada se vratila u Crnu Goru, dane u karantinu pokušala je da provede na najbolji mogući način, radeći stvari za koje ranije nije imala toliko vremena. Pročitala je knjigu koja je zbog svog obima ,,dugo vremena skupljala prašinu na polici -Jadnici“.
– Intenzivnije sam, takođe, radila na svom znanju italijanskog – rekla je ona.
Upornost
Odluku da studira u inostranstvu je donijela još kao djevojčica. U tom smislu je, sudeći prema njenim riječima, imala jako puno sreće da, od trenutka kada se prvi put susrela sa njemačkim jezikom, u sebi prepozna želju da se na njega i usredsredi i usmjeri tu želju u određeni pravac – uz pomoć roditelja i nastavnika, kojima se zahvaljuje.
-Kao učenici petog razreda, kad sam počela da učim njemački jeyik, nametnula mi se misao da studiram u Njemačkoj. Ta misao je bila sa mnom sve dok nije postala i stvarnost. Najprije su to bile školske i studentske razmjene u okviru CEEPUS i Erasmus+ programa, koje su mi pomogle da se prilagodim na drugačiji način studiranja i samostalan život u inostranstvu, a sada su to master studije – kaže ona.
Studira na Julius-Maximilian-univerzitetu Würzburg u Njemačkoj, a trenutno je na prvoj godini master programa koji traje dvije godine. Studijama je za sada jako zadovoljna. Kaže da je Univerzitet na jako dobrom glasu – u šta se uvjerila već tokom prvog semestra. Precizirala je da Univerzitet pruža pojedincu mnoštvo mogućnosti da se usavršava ne samo na glavnom polju njegovih studija, već i na mnogim drugim.
-Za sve to nam na raspolaganju stoje brojni profesori i saradnici u nastavi, koji su veoma posvećeni, pristupačni i spremni da pomognu u svakom trenutku. Sam kampus je organizovan tako da su studenti zaista rasterećeni i mogu se usredsrediti isključivo na svoje studije i rasporediti vrijeme na najbolji mogući način. Ono što mi se jako dopalo je upravo u vezi sa profesorima. Koncept da su profesori pristupačni je nešto sa čime sam se upoznala i na drugim univerzitetima u Njemačkoj i Austriji, ali ovog puta u potpuno drugačijem svijetlu. Poziv kao znak pažnje od strane profesora onda kada si bolestan, nasmijano javljanje kada se sretnete – pa bilo to i pozorištu, uvažavanje mlade osobe ne kao studenta, već mladog naučnika, iskreno interesovanje za blagostanje studenata i na kraju korisni i brižni savjeti, je nešto što je ostavilo veliki utisak na mene – istakla je ona.
Govoreći o kvalitetu tamošnjih studija kaže da podrazumijevaju ne samo sticanje ciljnih znanja i vještina, već osposobljavanje studenata da budu istraživači, naučnici, da dobro rasuđuju, vrednuju i razlikuju lošu knjigu od dobre, kao glavni izvor znanja. Za to su studentima obezbijeđeni brojni seminari, radionice, a onda i mnoštvo besplatnih online kurseva, po čijem završtku studenti mogu dobiti i sertifikat i ETCS bodove.
-Konačno, izdvojila bih jednu od mnogih razlika u samom sistemi i strukturi studija u Crnoj Gori i Njemačkoj, za koju mislim da je važna, a to je sloboda, odnosno nesloboda studenta da rasporedi teret u toku svojih studija u određenom vremenskom okviru (nerijetko usljed brojnih životnih okolnosti koje su prisutne paraleleno sa studijama). Moguće je raspodijeliti opterećenost ECTS kreditima na način na koji student želi, sve dok ostvari njihov ukupan broj do određene vremenske tačke, a da pri tome ne mora gubiti čitavu godinu života zbog ograničavanja sistema. Mislim da obrazovni sistem na taj način šalje jasnu poruku podrške i ohrabrenja mladim osobama da sistem stoji uz njih i da ima razumijevanja za okolnosti zvane život. To je nešto što mladu osobu neizbježno hrabri da, i pored nesavršenih uslova, odlučno radi na sebi- objašnjava ona.
Cilj
Neka idealna struktura u studiranju ,,je uvijek tu i preporučuje se studentu sa razlogom, i mnogi studenti joj teže, međutim ona ne garantuje nužno efikasnost i kvalitet“. Isidora kaže da cilj mladih osoba, nažalost, sve više postaje završiti studije na vrijeme, a ne kako treba. To, kaže ona, ima direktan uticaj ne samo na kvalitet studiranja i krajnje rezultate, već i na psihičko i fizičko stanje mladih osoba, koji svoju energiju tek treba da usmjere na stvari za koje se obrazuju.
– Studiranje (završetak studija „na vrijeme“) nažalost postaje cilj po sebi, a ne sredstvo do cilja. Sredstvo do znanja, pozicije pojedinca u kojoj je koristan za društvo, i ne manje važno – u kojoj se vidi kao srećan – navodi ona.
Opisujući grad gdje živi, kaže da je Vircburg bavarski grad koji privlači veliki broj studenata iz čitavog svijeta. Mladih ljudi ima u svakom njegovom kutku i to mu daje posebnu čar, a navike i način života mladih ljudi su veoma raznovrsni. Grad nudi bezbroj mogućnosti za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Uprkos tome, Isidora kaže da ne bi rekla da se omladina, ma iz bilo kojeg kraja svijeta bila, razlikuje puno od crnogorske.
– Korisno, s jedne strane i zabavno sa druge, je ono što nas sve vezuje. Ipak, jednu razliku bih mogla pomenuti – a to je zakazivanje termina znatno unaprijed i planiranje vremena na najpažljiviji mogući način. Čak iako niste navikli na takav način svakodnevnog funkcionisanje i to jednostavno nije vaš stil, nešto je na što vas društvo tamo jednostavno ,,primorava”. Bogatiji sadržaji za aktivnosti u slobodno vrijeme i brojnije mogućnosti za usavršavanje i poslovne pozicije je nešto što jeste olakšica za tamošnju omladinu, i nešto što im daje vjetar u leđa, ali ne i siguran put do uspjeha ili sreće, jer se – na kraju – sve svodi na pojedinca, njegovu ambiciju, posvećenost i disciplinu – ističe ona.
Ljudi su ono što joj se ubjedljivo najviše dopada u Vircburgu. Sjeća se, na samom putu do tog grada je upoznala Njemca koji ju je upitao gdje se zaputila. Kada mu je odgovorila, rekao je da ima sreću, jer su ljudi tamo izvanredno ljubazni.
–Da su ljudi u Vircburgu ne samo ljubazni, već i pravi čovjekoljupci sam po svom dolasku uvidjela sa velikom radošću. To se, na primjer, oslikava u tradiciji da se svakog vikenda sretnu na Starom mostu sa svojim prijateljima, članovima porodice ili pak sami i da uz čašu vina domaće proizvodnje (po kojem su uostalom i poznati) vode razgovore ili uživaju u uličnoj muziku – sve to uz pogled na zamak Marienberg. Njihova toplina, iskrena ljubaznost i bezrezervna spremnost na pomoć je ono što me je ,,kupilo” od samog početka. Sada sam ponosna da kažem da živim u Vircburgu – priča ona, uz osmijeh.
Isidora je iznenađenost zbog činjenice da ljudi ne znaju mnogo o našoj zemlji o kojoj ima toliko toga za ispričati veoma brzo zamijenila čvrstom odlukom da to, kao mladi ambasador, mijenja – kad god je moguće. To je odlučila još kada je bila na prvoj školskoj razmjeni i kada je, prisjeća se ona, zaposleni iz osiguravajuće kuće tražio formular u dijelu za zemlje Južne Amerike, zatim Afrike, da bi uz njenu pomoć konačno zavirio i u odjeljak za zemlje Evrope.
-Međutim, primijetila sam da ljudi iz dana u dan sve više znaju o Crnoj Gori. Prvi reakcija na naziv moje zemlje je veliko oduševljenje, zbog tako egzotičnog imena, a onda i radoznalost – kakvi su ljudi i kakav je život u Crnoj Gori. Oni koji već znaju za nju, oduševljeno pričaju o prijateljima, kolegama ili poznanicima iz Crne Gore – o njihovom veselom duhu i smislu za humor, zatim o njenim divljim ljepotama koje su ih očarale na njihovim odmorima ili prepričavanjima njihovih prijatelja koji su tamo bili i koji su im zagolicali maštu da i sami otkriju tu majušnu i gostoprimivu balkansku zemlju koja krije toliko prirodnih čari u sebi- navodi ona.
Na kraju, dodaje ona, u inostranstvu ih često i prepoznaju zahvaljujući našim sportistima – Ajkulama, Lavicama, Nikoli Pekoviću, Nikoli Mirotiću, Marku Vučiniću i mnogim drugima.
Život vani je nešto što je kao mlađa povezivala prije svega sa studiranjem, ali Isidora kaže da ono podrazumijeva mnogo više od toga. Upoznati nove i drugačije kulture i običaje, drugačiji sistem studiranja i učenja, govoriti stranim jezikom svakog dana, naučiti kako da poštuješ toliko narodnosti, religija, raznovrsnosti, a da pritom ostaneš svoj…Obići što više gradova i otkrivati mnogo novih mjesta, a pritom biti i vrijedan student, biti dovoljno jak, da – iako bez svoje porodice i priljatelja koji te čekaju kući, ne dozvoliš da prođe nijedan dan, a da ne upoznaš nekog novog, ne uradiš ili ne naučiš nešto novo, ali i svakodnevni odlazak u nabavku i „borba“ sa administracijom je ono što joj je ujedno predstavljalo velika zadovoljstva, ali i izazove.
Živjeti u Njemačkoj, prema njenim riječima, svakako iziskuje priličnu sumu novčanih sredstava, pogotovo na početku boravka. Ukazuje na to da su svi počeci teški, a ljudi se masovno odlučuju za život u Njemačkoj upravo zato što ti počeci tamo ne traju dugo.
Cijene namirnica
-Njemačka pruža jednake i fer šanse za zapošljenje i napredovanje u struci, te to umnogome motiviše ljude na naporan rad, jer znaju da će im se i isplatiti. Cijene svakodnevnih namirnica su vrlo često i niže od ovih ovdje, sa izuzetkom mesa, voća i povrća. Cijene su jako pristupačne, pogotovo kada je u pitanju drogerija. Evo par primjera cijena osnovnih namirnica: kilogram brašna je 0,79c, pakovanje mlijeka od 1l je 0,65c, a flaša ulja (1l) 0.99c – objašnjava Isidora.
Trenutni plan kojem Isidora daje prednost nad svim drugima je završiti master studije. Nakon toga vidi sebe u nekom radnom kontekstu uz društveni angažman u svojoj zajednici.
-Jezici nude mnogo mogućnosti, kada je posao u pitanju i do sada sam imala priliku da se isprobam u par njih. Ne mogu izdvojiti samo jedan, niti želim da sebe ograničavam na jedan, ali ono u šta sam prilično sigurna jeste da taj posao mora imati neposrednu vezu sa pomaganjem ljudima. Moja pažnja, kada je angažman u pitanju, je rasuta na više strana i to sam kod sebe i prihvatila – zaključuje naša sagovornica.
N.Đ.
Najnoviji komentari