ART PREPORUKA

KOMEMORACIJA MIHAILU JANKETIĆU: ,,Putuj kneže, pozdravi nam glavešine glumce, njima ideš”

18.05.2019. u 15:45

Foto: J.Ilić/Alo

Komemoracija velikanu glumišta Mihailu Miši Janketiću održana je danas u Jugoslovenskom narodnom pozorištu.
– Opraštamo se od prijatelja, prvaka pozorišta i jednog od najvećih glumaca. Svojim ulogama stvarao je istoriju pozorišta, ali on nije samo bio glumac, već i visoko moralna osoba – ovim riječima počela je komemoraciju direktorka Tamara Vučković Manojlović.
Vida Ognjenović rekla je da je da je danas pozorište u crnini.
– Otišao je Miša Janketić. I njega su sigurno iznenadile njegove poteškoće. To je bila uvreda časti za onu šamansku snagu kojom je u dva poteza mogao da razdrma cijelo gledalište. Mislili smo da će ga uloga u Kralju Betajnove spasti, da će sve to otjerati. Ali neće više Miša osluškivati iza scene i biti na njoj. Sve je prošlo – kazala je Vida Ognjenović.

Foto: N. Skenderija

Ona je dodala da je Janketić bio jedinstven.
– Nije bilo šablona, njegovo majstorstvo bilo je gotovo nemoguće. Dva puta ga nisam ni prepoznala kada je igrao u predstavi. Potpuno je sve promijenio. Bez obzira na svu krhkost profesije, uspio je Miša da sačuva svoju ličnost. Zbogom stoliki glumče, zbogom moj nezamjenljivi prijatelju. Danas ćemo sahraniti glumca koji je mogao da ima stotine i više od stotine (rekao bi mi on) lica i da sve budu jedinstvene – kazala je Ognjenović
Vojislav Voja Brajović istakao je da je Janketić imao ispunjen život.
– Svjetlana, Radomir, Iva, Marko, Milica to su bile najveće njegove nagrade. Radovao se malim stvarima kao što se siroče raduje. Od malih stvari je pravio hiperbole i uzdizao ih za sve nas. Svaku ulogu je Miša doživljavao kao Sizif kamen koji je on gurao sve dok ga ne napravi u dragulj. Njegova posljednja uloga je bila dijamant. Vrijeme je okrutni diktator, a Miša je umio da se s njim nosi. Podržavao je mlade, iako ih nekad nije razumio. Bio savremen do kraja. Njegovo očekivanje budućnosti me je navelo da pročitam pjesmu Brane Petrovića, njegovog vršnjaka – kazao je Brajović.
Branka Petrić podsjetila je da su Janketić i ona ,,drugovali” 60 godina.
– Znao je sve o meni. U neko beskrajno pozorište otišao je on, a ovih dana ponovo sa tobom uspostavljam bliskost i razmišljam koliko je lijepo što si postojao na ovom svijetu. Nisam se iznenadila kada je rekao da misli da je u životu mogao da uradi više. Zajedno smo postali dio JDP-a, a sjećam se njegove prve uloge. Vidjelo se tada da će njegova karijera biti velika i uspješna. Do sada, fascinatan mi je njegov paralelni život, sa jedne strane njegov profesionalni bogati život, a druga paralaela je privatni život koji je prebogat. Ko je sve to držao i bio glavni stabilizator? Naravno, njegova Svjetlana. Mi smo mislili da se Miša neće oženiti, ali se onda pojavila djevojka sa zelenim očima i najdužim nogama u Beogradu, balerina koja je došla iz Sarajeva – podijelila je sjećanja Petrić.
Za kraj, Vojin Ćetković pročitao je svoje pismo Janketiću i izazvao buru emocija u sali.
– Dragi moj Mišo, pišem ti ovo pismo u nadi da me neće prekidati ako budem patetičan. Želim da ti se zahvalim za svaki minut, na sceni, bifeu… Reći ću ti, neka ispadnem neka strina, da te volim i da mi mnogo značiš. Hvala ti što mi nisi bio samo otac, već i prijatelj. Ti si jedini veliki glumac koji je dolazio da gleda glumce da bi učio od njih. Igrao u modernom ritmu, kako bi ti rekao. Hvala ti što si nas štitio. Rekao mi je Gaga u povjerenju: ,,Miša je vitez”. Jesi. Da znaš, zapisao sam neke tvoje misli, možda ću to ispričati nekim mladim glumcima. Hvala ti što si me vodao po ovoj sceni, za ono kada si me gurao ispred sebe na poklon. Za uvijek i sve. Za to što si dokazao da ništa nije pogrešno ako služi pravom cilju. Eto ti, to ti je djelić zahvalnosti. Eto ti dovoljno patetike. Putuj kneže, pozdravi nam glavešine glumce, njima ideš – napisao je Ćetković.
Onda je dodao:
– U salonu muk. Šta radi Miša? Miša broji jablanove. Zbogom, vidjećemo se, ako mi dozovoliš da gore budem u tvom društvu.
Mihailo Miša Janketić priminuo je 15. maja u Beogradu u 80. godini, a tokom bogate karijere odigrao je više od stotinu uloga u pozorištu, najviše u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Ogroman trag ostavio je i na filmu, televiziji i radiju.

Dobitnik je svih najznačajnijih glumačkih i društvenih priznanja – ,,Dobričinog prstena”, ,,Oktobarske nagrade”, četiri ,,Sterijine nagrade”, kao i nagrade ,,Pavle Vujisić”.

B.R.