DRUŠTVO PREPORUKA
SNEŽANA BURZAN, DIREKTORICA KIC “BUDO TOMOVIĆ”: O menadžmentu u kulturi na američki način
Snežana Burzan, direktorica KIC “Budo Tomović” boravila je nedavno u Americi i bila u prilici da bude učesnica Internacional Visitor Leadership programa. U autorskom tekstu za MNE magazin govori o utiscima iz SAD-a, percepciji kulture kod nas i u Americi, ,,otkriću” kako umjetnost može biti najbolja i kulturna i turistička destinacija…Izdvaja i posjetu jednom od najvećih muzeja savremene umjetnosti na svijetu – Mass Moca gdje će se večeras okupiti brojni posjetioci koji će uživati u još jednom spektaklu na otvorenom uz zvuke popularne pjevačice Blondi sa bendom “The Kids”.
…Nekoliko puta sam boravila u Americi, ali nedavno, prvi put kao alumnistkinja – Internacional Visitor Leadership programa (IVLP) koji SAD od 1940. godine razvijaju sa ciljem da “povećaju razumijevanje između Sjedinjenih Američkih Država i drugih nacija kroz specijalno osmišljene programe boravka i intenzivnog rada”. Svake godine oko četiri i po hiljade ljudi iz cijelog svijeta ima priliku da bude dio tih programa u različitim oblastima, a ja sam zahvaljujući podršci ambasade SAD u Podgorici dobila tu jedinstvenu šansu.
Kao i svi američki programi i ovaj je bio intenzivan, pa sam tokom “radnih dana” imala pregršt sastanaka, posjeta i razgovora sa menadžerima u oblasti kulture, predstavnicima 10-na institucija i NVO-a, umjetnicima. “Menadžment u kulturi” bila je tema mog petodnevnog usavršavanja u Vašingtonu, Springfildu i North Adamsu, a program je bio odlično koncipiran pa sam od izuzetnih art-menadžera saznavala kako funkcionišu – i male gradske umjetničke inicijative, veliki centri kulture i muzeji, i “otkrila” kako umjetnost može biti najbolja i kulturna i turistička destinacija!
Ono što na prvi pogled razlikuje oblast kulture u naše dvije zemlje su: očekivano – visina budžeta, potom način organizacije i menadžmenta, odnos države prema umjetnosti i kulturi, jak NVO sektor u ovoj oblasti, snažno donatorstvo i puno, puno volonterizma. U ovom dijelu Amerike nema mnogo institucija pod zaštitom države niti “pod” državnim ili gradskim budžetima. Da pomenem da je čak i prestižna opera “Metropoliten” u Njujorku, vjerovali ili ne, jaka NVO koja funkcioniše uz podršku brojnih donatora, sponzora, mecena.
No, vratimo se Vašingtonu. “Kenedi centar” najveći je nacionalni kulturni centar pod jednim krovom u SAD, u kojem se nalazi šest izvođačkih sala sa ukupno sedam hiljada mjesta. Te sale imaju od 300 do 2.800 mjesta, a u njima se tokom godine izvode: opere, pozorišne predstave, organizuju brojni koncerti, gala večeri… Godišnje “Kenedi centar” posjeti oko 11 miliona posjetilaca. U centru su nas ljubazne volonterke provele po svim halama, salonima, terasama, izložbenom dijelu te smo saznali da je među oko 200 zastava u Holu nacija smještena i crnogorska pod brojem 23 u dijelu ka Operi. U ovom prestižnom zdanju volontira više stotina ljudi (nekoliko puta sedmično po 4-6 sati) koji žele da na taj način daju svoj doprinos u popularisanju kulture i umjetnosti, saznala sam u razgovoru sa njima.
Vašington DC (District of Columbia), grad sa prostranim avenijama i bulevarima, parkovima, bez solitera, koji posjeti oko devet miliona turista godišnje, diči se i Smithsonian Institutom koji čini: devetnaest muzeja i galerija, devet istraživačkih ustanova i nacionalni zoološki vrt (od toga su dva muzeja u Njujorku, a jedan u Šantiliju u Virdžiniji). Najpoznatiji i najposjećeniji na svijetu su Nacionalni prirodnjački muzej i Nacionalni muzej svemira i vazduhoplovstva, a samo prošle godine posjetilo ih je oko 30 miliona ljudi. Ističem da je ulaz u zoološki vrt i sve muzeje u Vašingtonu besplatan.
Puno sam saznala o menadžmentu u kulturi posjećujući Meridian Internatonal Centar, NEI, kao i Americans for the Arts, koje imaju milionske budžete. Americans for the Arts, vodeća NVO već 40 godina pruža servis lokalnim zajednicama i omogućava, kako kažu, svakom Amerikancu da se iskaže u umjetnosti. Nemaju stalne budžete već traže donatore i sponzore, zarađuju za kuturu i organizacijom “event”-a ili pak lobiranjem! Nedavno su odradili kampanju “Uloži 1 dolar u kulturu a vratiće ti se 3”, apelujući da bi bez umjetnosti zajednica bila prazna, da je baš kultura čini boljom”. Kao i kod nas umjetnici moraju raditi po nekoliko poslova da bi mogli živjeti normalno, a oni su spremni da na poziv zajednice besplatno oslikaju murale na gradskim površinama, poklone umjetnička djela bolnicama ili školama, a grad im ustupa prostore za stvaralaštvo po jeftinijim uslovima…
National Endowment for the Art Public (NEA) koja fukcioniše kao privatno – javno partnerstvo, od 1965. uz podršku federalne vlade dodijelila je na konkursima 113 hiljada grantova za podsticanje umjetničkog stvaralaštva u svih 50 SAD država i šest pod njenom juristikcijom. 
Pomenuću u ovom vašingtonskom dijelu i nekadašnju fabriku raketa i bombi koja je pretvorena u oazu umjetnosti “Torpedo” u kojoj je smješteno stotine art – radionica, ateljea, trgovina, galerija, muzejskih prostora, koje zainteresovani mogu iznajmiti po povoljnim uslovima. Grad je uložio za adaptaciju, ali je i dobio zadovoljne građane – umjetnike, puno kvalitetnih umjetničkih djela i brojnu posjetu i domaćih i ino gostiju interesantnom “Torpedu”.
U Nort Adams-u, malom mjestu u državi Masačusets sa par desetina hiljada stanovnika, koji je sredinom 80-tih prošlog vijeka počeo da umire i da se raseljava, stvaraju najpoznatiji umjetnici današnjice, u jednom od najvećih muzeja savremene umjetnosti na svijetu koji se zove Mass Moca – The Massachusetts Museum of Contemporary Art.
Od ljubaznog i veoma otvorenog menadžmenta saznala sam da je prostor nekadašnjih fabričkih postrojenja, potom elektrana, počeo sredinom 80-tih godina prošlog vijeka da se mijenja. Genijalna ideja pretvaranja ruiniranog i napuštenog ogromnog prostora i fabričkih hala u najveći i najživlji centar savremene umjetnosti na svijetu ostvarena je 1999. godine. Mass Moca je smješten na oko 65 hiljada kvadratnih metara otvorenog prostora, a čini ga 25 zgrada sa više od 47 hiljada kvadratnih metara renoviranog izložbeno – umjetničkog prostora. 
U Moci kažu da je njihov fokus na saradnji sa institucijama, organizacijama i kreativnim pojedincima kako iz SAD tako i iz svijeta koje imaju originalne planove i ideje, a potreban im je adekvatan prostor (pozivaju i crnogorske umjetnike da im se jave). Naglašavaju da interesovnje umjetnika raste iz godine u godinu, kao i broj posjetilaca koji je od osam hiljada početkom vijeka dostigao oko 120 hiljada posjetilaca godišnje (što je 10 puta više nego broj stanovnika North Adamsa). U Mass Moci uvijek stvaraju ili dobijaju nove umjetničke inicijative, kako one koje se tiču programa, tako i finansijske jer će, kako su mi rekli, sa nekoliko velikih fondacija i partnera uskoro povećati veličinu izložbenog prostora za dodatnih osam hiljada kvadratnih metara.
Inače posjetioci Mass Moce, uživaju u stalnim postavkama djela savremene umjetnosti najprestižnijih umjetnika, uz zadivljujuću zbirku eksponata u ogromnim galerijama koje su prefektno dizajnirane i svjetlosno i audio. Takođe, kada kupe ulaznicu (od 20 – 50 dolara) mogu učestvovati u performansima na otvorenom i zatvorenom, pratiti projekcije filmova u Moca bioskopu, zabavljati se na čestim koncertima poznatih bendova, festivalskim dešavanjima, plesnim večerima, baletskim i pozorišnim predstavama, ukusnoj hrani i piću, besplatnom parkingu… Fasciniralo me što zainteresovani mogu pratiti proces nastajanja umjetničkog djela od početka do kraja, npr. stvaranje skulpture ili slike, plesnog teatra ili pak cijele moderne opere koju sam dijelom pratila.
Muzej njeguje odličnu saradnju sa školama i univerzitetima u tom regionu i šire, a cio grad “živi na račun“ umjetnosti.
Sigurna sam da će i ovog petka, 3. avgusta, kada posjetioci kroče kroz kapiju Mass Moce i prođu ispod neobične i efektne žive instalacije “Adamovih jabuka” uživati u još jednom spektaklu na otvorenom uz zvuke popularne pjevačice Blondi sa bendom “The Kids”, a znamo da će među njima uobičajeno biti i brojni Nujorčani kojima do Moce autom treba oko tri i po sata.
Najnoviji komentari