DRUŠTVO SLAJDER Uncategorized

PSIHOLOŠKINJA ADRIANA PEJAKOVIĆ O ,,EPIDEMIJI” RAZVODA U CRNOJ GORI: Nije tačno da se suprotnosti privlače

20.01.2018. u 6:15

Crnogorska statistika iz godine u godinu bilježi sve veći broj razvoda. Svaki četvrti par se, kako pokazuju podaci, razvodi i obično se to dešava nakon deset godina zajedničkog života. Psihološkinja Adriana Pejaković za MNE magazin, između ostalog, kaže da je u ovoj priči važno da upoznamo partnera, jer ukoliko sa njim ili njom imamo različite bazične vrijednosti kad tad će doći do većih problema.

Uloga tradicionalne porodice se mijenja, ljudi se, kako je ispričala naša sagovornica, sve više okreću individualnosti što je odlika potrošačke kulture i sve manje imaju tolerancije kada je zajednički život u pitanju. Sloboda i prava koja smo dobili, prema riječima Pejaković, nam daju mogućnosti koje nismo imali ranije i to je sa jedne strane dobro.

-Sa druge strane, nismo više u stanju da tolerišemo međusobne razlike, pa se umjesto pokušaja razrješenja problema okrećemo razvodu. U ranijim vremenima ljudi su ulazili u bračne zajednice po preporuci, iz obaveze i postojale su norme koje su držale porodicu i brak na okupu. Strah od osude okoline zbog razvoda je bio veliki. Pojavom ličnih i društvenih sloboda, romantične ljubavi, veličanjem zaljubljenosti partnerska ljubav je dobila drugačiji karakter, što je dobro sa jedne strane, ali, sa druge strane, dovelo je do infantilnih predstava o partnerskoj ljubavi kao što je su: da ljubav vrijedi dok smo zaljubljeni, da partner mora uvjek da nas razumije, da ako ne živimo u bajci ili romantičnim holivudskim filmovima, onda naša ljubav nije dovoljno dobra – istakla je ona.

Svijest

Važno je, kako je dodala, da shvatimo da imamo slobodu da sami biramo partnere. Da bismo pravili dobre partnerske izbore i smanjili stopu razvoda pametnim biranjem, moramo, kaže ona, takođe, shvatiti da ljubav nije nešto grandiozno, da se ona gradi vremenom, da zahtijeva tolerantnost i međusobno uvažavanje.

-Sloboda sa sobom nosi i odgovornost. Imamo pogrešne predstave ljubavi kao što je ona da moramo biti zaljubljeni i da zaljubljenost prethodi ljubavi. Zaljubljenost je nerealna idealizacija partnera koja traje neko vrijeme, a zatim nailazimo na logično razočaranje. Karakteristična je za mlade ljude koji još dobro ne poznaju sebe. Mnogo je bolje da od početka imamo realnu sliku o osobi koja nam se dopada.To ne znači uopšte da nam ona nije privlačna i da nam nije lijepo sa njom, ali znači da ne nosimo ružičašte naočare sopstvenih očekivanja i potreba.Ljubav je kada poznajemo sebe i drugog i prihvatamo osobu kakva jeste – istakla je Pejaković.

Važno je, prema njenim riječima, znati da postoje pogrešne predstave o ljubavi koje smo usvojili gledajući romantične filmove. Ljubav nije, kaže ona, nešto što se nama događa već je to sposobnost da aktivno dajemo, brinemo za drugoga, potrudimo se, upoznajemo ga.

-Ljudi nekada kada prestanu da budu zaljubljeni, kada nestane strast ili privlačnost kada postane teže odlučuju se da odu jer „to više nije to“. Ovo sve upućuje na pasivan i djetinjast odnos prema partnerskoj ljubavi. Kao da ona postoji sama od sebe i kada ode to je kraj.Ljubav prema partneru je kao i svaka druga ljubav-djelatna, zavisi od nas i partnera, potrebna su joj ulaganja, kompromisi, upoznavanje i razvoj emocionalne inteligencije.Ne možemo osobu otpisati čim ona prestane da se uklapa u naš ideal koji smo kroz zaljubljenost stvorili.Realni odnosi traže ulaganja i razvoj. Dakle, dobro bi bilo da počnemo da upoznajemo sebe, svoje predstave o ljubavi, svoje predstave o partneru, da vidimo koja to pogrešna i štetna uvjerenja o ljubavi imamo i kako da ih ispravimo.Kada budemo imali tačnu kognitivnu (misaonu) mapu realnosti što se tiče ljubavi znaćemo kako da odaberemo odgovararajuće partnere i kako da odnos održavamo.U tom smislu uvjek preporučujem sjajnu knjigu dr Zorana Milivojevića „Formule ljubavi“ – istakla je Pejaković.

Rješenje

Razlozi za prekid bračne zajednice mogu, takođe, biti: alkoholizam partnera, kockanje, finansijski problemi, miješanje roditelja u brak, nasilje, nejednaka raspodjela obaveza i odgovornosti u braku.Koji god da su razlozi, dodaje ona, dobro je da prvo probleme utvrdimo, pa da vidimo da li možemo da ih riješimo, pa ako ne možemo da riješimo međusobne probleme onda je vrijeme za razmišljanje o razvodu.

-Nekada je razvod dobro rješenje, što takođe ne znači da svaki brak koji opstaje je dobar.Poenta je imati dobar i kvalitetan odnos ili se isto tako na dobar i fer način rastati ako ne ide.Ipak, kako se kod nas već govori o epidemiji razvoda, onda je važno ispitati tu pojavu na društvenom nivou i utvrditi razloge – kazala je ona.

Važna je, dodaje ona, poruka onda u tom smislu da znamo šta ljubav jeste, da znamo da zaljubljenost nije ljubav, da moderna holivudizacija ljubavi je nerealana trend i mit koji će nas unesrećiti ako povjerujemo u njega, da je ljubav nešto vrlo lijepo i svakodnevno što se gradi iz hiljada malih postupaka i koraka.

-Važno je da budemo u skladu sa realnošću, a to možemo ako smo emocionalno pismeni i ako znamo šta hoćemo i šta nam je potrebno u ljubavi, ali takođe i koje su nam slabe tačke – rekla je ona.

Ukoliko neki problem u braku može da se riješi, onda bi, ističe ona, trebalo da damo šansu tome.

-Ljudi nekada ne shvataju da između postojanja problema i razvoda kao konačnog rešenja stoji više drugih  opcija koje uključuju: razgovor, dolaženje u kontakt sa novim infomacijama, bračno savjetovanje itd. Nekada partneri pričaju različitim jezicima ljubavi pa možemo npr. zaključiti da nas partner ne voli ako nam npr. ne poklanja stvari, a zapravo, on može da ima savim različiti jezik ljubavi npr. voli da razgovara ili  ljubav pokazuje dodirom – kaže ona.

Nekada je, navodi Pejaković, međusobno nerazumijevanje osnov za pogrešne zaključke:on to radi/ne radi, dakle, ne voli me, dakle, moram da se razvedem.

-Vrlo je važno onda razgovarati, preispitati ove zaključke, potražiti pomoć ukoliko je potrebna. Ipak, u određenim slučajevima je razvod dobro rešenje.Ako smo se razveli ne znači da nismo dovoljno dobri i loše je što i dalje postoje predrasude vezane za razvod kao da se radi o prestupu pa imamo naziv za ženu koja se razvela „raspuštenica“. Moramo loše konotacije razvoda neutralizovati jer je pravo ljudi da se rastanu ukoliko ne žele da budu više zajedno– kaže ona.

Ipak, nekada ljudi, dodaje ona, kroz razvod provlače jako loše postupke,pokazuju toksične emocije uvlače  u to  i djecu, ulaze u međusobnu mržnju i utrkuju se ko će koga više povrijediti što posebno ostavlja loše posljedice na djecu, ali i na njih same.

-Ne razvesti se sa druge strane samo zbog osude okoline, zbog djece, zbog nemogućnosti da otrpimo da budemo sami je loše. Rastavljanje od nekog ili ostajanje sa nekim mora da bude praćeno našim autentičnim razlozima, jer inače,ako ostanemo sa nekim iz neautentičnih razloga ćemo biti zaglavljeni u lošem braku.To će i dalje biti brak, ali loš.Takođe, važno je i poslati poruku da kada kažemo da bi trebalo da budemo tolerantni i naučimo se na kompromisna rešenja da to ne znači da bi trebalo da trpimo nasilje,batine, zlostavljanje, emocionalne ucjene i toksične odnose.To nikako. Nekada druga strana odbija da se popravi, to ne može ili neće i mi moramo misliti na sebe i svoju dobrobit.Trpljenjem toksičnih odnosa nećemo nikoga promijeniti a samo ćemo sebe izložiti muci – rekla je ona i dodala da se tolerancija se odnosi na fundamentalno dobre odnose za koje se vrijedi potruditi.

Druga šansa

Odgovarajući na pitanje u kojim to situacijama muškarac ili žena treba sebi da daju drugu priliku, Pejaković, prije svega, ističe da često ljudi imaju nekoliko veza  prije nego što shvate da imaju problem u partnerskim odnosima.

-To nekada znači da imamo pogrešne predstave ljubavi ili toga kako partner treba da izgleda ili da se ponaša da bi mi bili sretni. Nakon što nekoliko puta uđemo u odnose u „kojima nam se stalno dešava isto“ vrijeme je da se zapitamo koja je naša nesvjesna logika biranja partnera i koja pogrešna uvjerenja stoje iza nje.Žena koja bira partnere alkoholičare koji je maltretiraju sasvim sigurno na nesvjesnom nivou ima uvjerenje da zaslužuje loše…Pitanje je zašto to misli i kako da svoja nesvjesna uvjerenja osvijesti, promijeni i počne da bira drugačije u skladu sa zdravim obrascima..Neko ko često vara bračnog partnera se možda plaši vezivanja, možda ima psihopatske osobine, možda miješa seks i ljubav. Dakle, važno je prvo da upoznamo sebe,svoja uvjerenja i očekivanja – kaže ona.

Onda je, kako ističe, važno da upoznamo partnera i njegova očekivanja i sržne vrijednosti.

-Ukoliko imamo različite bazične vrijednosti u odnosu na partnera, kad tad će doći do većih problema.Par može skladno da funkcioniše npr. neko vrijeme, ali onda dođe pitanje da li imati djecu.Ukoliko jedno to želi a drugo ne, postoji problem, ako oboje nemaju slične vrijednosti po pitanju djece. Jednom je to vrhovna vrijednost, drugom je to na desetom mjestu. I tako za sva važna životna pitanja. Neko ko je upoznao sebe, ko želi da to promijeni, treba da da sebi drugu šansu da nađe partnera koji mu odgovara.Kada proširimo polje svjesnosti u odnosu na partnere onda nam se otvara šire polje mogućnosti – rekla je ona.

Ako se nalazimo pred nerješivim problemom sa partnerom onda je, prema njenim riječima, vrijeme da se sebi da druga šansa.

-Važno je znati da, kako postoji dobar i fer brak tako postoji dobar i fer razvod u kojem ljudi ne povređuju jedno drugo već nastoje da se na fer način rastanu  da bi svako dalje mogao da ima kvalitetan život.To što je neka ljubav prestala uopšte ne znači da nije bila vrijedna. I obrnuto nije svaki odnos koji traje dobar – rekla je naša sagovornica.

 

-Ljubav je stvar odluke da volimo i brinemo o drugom biću koje nam je važno, a koje takođe ima svoje mane i vrline. Nije poenta da smo tu samo kada je nama lijepo, već i kada bude teško, ako nam je osoba vrijedna i važna da uložimo u odnos. Jer se ljubav razvija i raste. Ne dešava se, ne pogađa nas, nije biće sama po sebi. Mi je gradimo i stvaramo iz mnogo malih i velikih postupaka – zaključila je naša sagovornica.

N.Đ.