KOLUMNE

SAZRIJEVANJE: Zašto život počinje u 36. godini?

Kad ste klinac, sve preko 18 godina vam djeluje kao starost. One od trideset godina smatrate matorcima, a četrdesete… E, one su uvijek bile bauk. Plašili su vas menopauzom zbog koje je vaša majka uvijek bila nervozna i znojava, ili krizom srednjih godina, zbog kojih je otac počeo da se ponaša kao tinejdžer. Uglavnom, nijesu to bile godine o kojima je trebalo da mislite. Strašne, teško nosive, i sasvim sigurno za žaljenje. Kao da je posle magičnih cifara 4 i 0 dolazio neki ambis u kojem biste se gušili, a život ako ne prestajao, onda postajao nepodnošljiv za sve koje vas znaju. A onda jednog dana zakucaju ta dva broja, cijela i nimalo strašna, osim kad stoje zajedno.

Kad se kazaljka privremeno zaustavi na četrdesetoj godini, niko vam ne poklanja pažnju kao na nižim skalama. Ta brojka se čak i ne komentariše, ali vama toliko smeta da pri samom pomenu počnete da se ježite. Kao da je otkucao sat, a vrijeme mladosti iscurilo.

Tih strašnih četrdesetih i dalje se bojimo, neko više, neko manje, ali to su godine kad se, zapravo, najbolje osjećamo u svojoj koži. To su godine kada, kako kažu istraživači, postižete najbolje rezultate u životu. Možda ide teže skidanje tih kilograma, da pojavio se i podvaljak, ali ako izuzmete normalne fizičke procese, dođete do činjenice da nikad nijeste bili produktivniji. Istraživač uspješnosti Napoelon Hil kaže da je najviše uspješnih muškaraca poslije četrdesete. Iskusni, a strasni, kaže on i imaju šta da ponude ženama. Sigurni su jer mogu da nastave razgovor, poštovani su.

U naponu snage, na vrhuncu radnog vijeka, ne čudi što sva istraživanja kažu da su četrdesete vrijeme kad smo najefikasniji i najkreativniji. Tačan period proteže se od 35. do 44. godine, kad većina ostvari i najbolju poziciju u karijeri. Ako ste pametni, iskoristićete ovaj podatak, bilo da sežete ispod ili ste u ovim godinama.

Psiholozi kažu da ne moramo obavezno da slijedimo obrazac svojih roditelja. Ostale konvencije smo prevazišli, zbog čega je teško osloboditi se stega starenja? Jer, četrdesete godine ne donose samo starost sa sobom. Još ste isuviše mladi za predaju, ali vjerovatno su vas učili da šta uradite do tridesetih – to je. Oni iskusniji kažu da je to velika zabluda. Možda nećete moći da postanete rok zvijezda, mada se čuda još dešavaju, niti najbogatiji čovek u Silicon Valley, mada je i to moguće ako ste preduzetnik, ali to je vrijeme kada ostvarujete svoje snove. Kada sav uloženi trud, svaka kapljica koja je pala sa vašeg lica, svaka neprospavana noć i preskočen vikend dođu na naplatu.

Moderne četrdesete su toliko prezauzete da ih je teško procijeniti. Istraživači opisuju to kao “novi špic života”, kada se sudaraju karijera i podizanje djece. Današnji četrdesetogodišnjaci su takozvana DITT generacija: double income, toddler twins (dupli prihodi, dupla djeca). Postojeća literatura ih naziva tranzitnim godinama. Viktor Igo ih je navodno nazvao “stare godine mladosti”. To su one godine kad konobar počne da vas zove “gospođo” bez da vam namigne, jer jeste gospođa. Uvaženo je mišljenje da ste razumno mladi, ali je sve u opadanju: zdravlje, plodnost, izvjesnost da ćete jednog dana pročitati nepročitane knjige i znati kako se priprema praziluk. Ali, ono što istraživanja kažu jeste da još uvek ima vremena za drugi čin, ali da bi vam bilo bolje da se krećete ka njemu. Četrdesete godine su kad shvatite da ste zaista, zapravo, nevjerovatno, odrasli.

Zbog čega su četrdesete tako sjajne?

Kada ljudi kažu da su četrdesete nove tridesete. Uz malo više računa o tome šta jedete i kad idete na spavanje.

Ako krenemo od lista najseksi žena svijeta, sve su uglavnom u tim godinama. Zrelost na licu daje im sigurnost koja ih čini seksi. Ako krenete dalje po Holivudu, pa i na nedavno održanu dodjelu Oskara, dvojica muškaraca koja su pokupila lovorike za svoj trud su zagazila u četrdesete. Nekako su nam i muškarci tada privlačniji jer se podrazumjeva da osim iskustva imaju da vam ponude i neku sigurnost, a bogami i seksepil.

Godine je, nažalost, moguće shvatiti tek kada prođu, ali poenta četrdesetih je što, kako kažu naučnici, tada živite u sadašnjosti. Nema više straha od odrastanja, nema više odlaganja, nema više obaveznih nesigurnosti tridesetih, niti kajanja iz tridesetih. Ne morate više da se iscrpljujete jureći za nečim ili nekim, kao u dvadesetpetoj.

-Nije trebalo da provedem svoje dvadesete fanatično tražeći muža. Trebalo je da gradim karijeru i uživam u svojim posljednjim danima slobode. Tridesete sam provela razmišljajući o nepravdi nagomilanoj u mojim dvadesetim. Sada u četrdesetim radim ono što volim i potpuno sam ispunjena jer znam da mogu da prevaziđem sebe – kaže jedna vrlo uspješna spisateljica.

Ne morate da jurite ni za čim, iscrpljujuće je, većina 25-ogodišnjaka to već zna. Biti opsednut odjećom i muzikom u tim godinama djeluje malo uvrnuto. Imate prijatelje, prave, možda i porodicu kojoj ste posvećeni. Vjerovatno ste i sami roditelji, i tada počnete da cijenite svoje roditelje više. Tada ste sasvim sigurni da imate jedan život, i znate da više nema odlaganja. Možete da budete bolji otac, bolji muž, bolji šef. Možete zapravo da slušate druge ljude i da shvatite da su ponekad u pravu.

Šta je ono što vas izdvaja u četrdesetim? Iskustvo. Staloženost. Trebalo bi i mudrost koju nemaju oni mlađi. Ako ste se mnogo bolje osjećali u svojoj koži u tridesetim, u četrdesetim ćete se tek osloboditi stega. Odavno ste svoji, ali sad ste se zaista u mogućnosti da slijedite sopstveni instinkt, a ne nešto što su roditelji usadili u vas. To radite zbog sebe, a ne zbog tradicije.

I sasvim sigurno znate stvari koje nijeste znali prije deset godina. Osam sati sna predstavlja vam zadovoljstvo. Shvatate da ne postoje odrasli. Shvatite da ne postoje srodne duše, bar ne u tradicionalnom smislu. Imaćete mnoštvo nezaboravnih ljudi s kojima ste podijelili nekoliko dana ili samo jedno veče. Sada su ko zna gdje, i vi znate – takav je život. Možda vas ona pjesma “Sve je lako kad si mlad” podsjeti da postoje i one stvari koje teško padnu na želudac i na srce, ali ste generalno okej. Ne brinete šta drugi znaju o vama, jer i vi mnogo znate o njima. Manje razbijate glavu o maloprijeđašnjem razgovoru i tome što je neko bio nepristojan, možda. Sve ste bolji psiholog. Oprostili ste svim svojim bivšima. Kad upoznate nekog šarmantnog, više ste oprezni nego oduševljeni. Lakše izbjegavate ljude koji bi mogli da vas upropaste. Imaćete prava i provjerena prijateljstva. Možete da predvidite kako će vaši vršnjaci izgledati sa 70. Ukapiraćete da postoji možda pet odsto ljudi koji su posebni. Ali biće vam lakše. I da, sve manje vas zovu na svadbe.

Lakše ćete braniti svoj stav, umjećete da kažete “ne”. Manje će vas ljudi razočarati. Nećete se više pitati o smislu života. I biće vas baš briga da li tamo neka američka agencija sakuplja podatke sa vašeg mejla i brižljivo ih arhivira.

-Naša kultura i dalje jako cijeni mladost, a četrdesete su prikazane kao početak dugog i sporog kliženja u starački dom koji miriše na urin. Ali, iznenada shvatate da nije to u pitanju. U pedesetim imate još bar dvadeset godina aktivnog života ispred vas. Tehnologija, mogućnosti i zdravstvo su naše prednosti. Deset puta sam srećniji nego što sam bio sa 34 i 100 puta srećniji nego sa 24. Ja se stvarno radujem godinama. Starenje mi odgovara. Donesite mi to odijelo – kaže britanski novinar Aleks Praud.

Pisac Pamela Drakherman smatra da je to doba kada znamo gdje pripadamo.

-Komičar Džeri Sajnfild to je lijepo objasno analizirajući scenu izlaska sa ostalim komičarima na podijum, kako bi pokupili nagradu Emi. “Vidiš te kretene koji izgledaju kao gnomovi, svi nekako deformisani. I tu sam i ja, to je moja grupa”, rekao je on. Sa četrdeset godina ne želite da budete sa kul ljudima, već sa svojim ljudima – kaže ona.

I još nekoliko savjeta od nje: ne kupujte previše uzan džins, očekujući da ćete uskoro smršati. Ukoliko vas neko bitan pozove na ručak, sasvim je ok iako obučete nešto crno. Okej je ako vam se ne sviđa džez. Ili još bolje turbofolk. Kad se pitate da li je ona njegova djevojka ili ćerka, ona je njegova djevojka. Ako nijeste sigurni da li je muškarac ili žena, to je žena.

Psiholog Ivana Letić Pajkić kaže da zenit koji jedna individua dostiže ne mora obavezno da se vezuje za određeno životno doba.

-Zenit znači dostizanje najvišeg nivoa postignuća da li na profesionalnom, emotivnom, društvenom planu, ili na planu samorazvoja i sazrijevanja. Vjerovatno je da većina ljudi dostiže svoj zenit između 35. i 45. godine, pri čemu bi bilo realno produžiti taj raspon i do 50. godine. Ipak, neki ljudi dođu do svog maksimalnog postignuća i ranije. Životno doba kad se to dešava zavisi od mnogo činilaca – sposobnosti i motivacije individue, sredinskih uslova i mogućnosti koje sredina pruža za razvoj potencijala, kao i prilika da se potrebe i ciljevi ostvare. Ako bismo slijedili prirodni slijed psihofizičkog razvoja, kao i razvoja socijalne i emocionalne inteligencije pojedinca, u okvirima zapadnocivilizacijskih standarda, zaista većina ljudi između 35. i 45. godine prođe kroz većinu faza razvoja i ostvari veći deo ličnih ciljeva na svim planovima. Do tih godina većina ljudi se osamostali zasnuje porodicu, ostvari stalan izvor prihoda, postanu roditelji, zatim u skladu sa individualnim potencijalima ostvari uspjehe u karijeri. Emotivna zrelost se postiže već oko 30. godine, a do četrdesete se akumulira dovoljno životnog iskustva koje daje dobar balans planiranju i donošenju odluka, uz još uvek dobro održane potencijale. Namjerno ne kažem očuvane, jer se oni u četrdesetim godinama i dalje akumuliraju i unapređuju – objašnjava ona.

Ivana Letić ističe da svako životno doba karakteriše sticanje određenog nivoa saznanja i iskustva, ali da je vjerovatno da su u četrdesetim godinama mnogo značajni zaključci kumulirani u iskustvu.

-Ipak to što smo neke ciljeve već ostvarili ili odbacili kao nemoguće ne znači da se razvoj individue i razvijanje potencijala tu završava. Možda se nove odluke donose sa većom sigurnošću, zasnovane na emotivnoj zrelosti i stabilnosti. Mentalni rast i razvoj su definisani mentalnom aktivnošću, u smislu da stalna aktivnost doprinosi daljem razvoju mentalnih potencijala. Shodno tome stalna mentalna aktivnost doprinosi stalnom razvoju, a sa godinama još i više. Poznato je da ljudi koji su mentalno aktivni ostaju sa očuvanim mentalnim potencijalima u kasnoj starosti – kaže ona.

Terapeut i autor bestselera Njujork tajmsa “Hrabrost četrdesetih” Sara Brokau kaže da je istraživanjem različitih grupa ljudi došla do zaključka da to koliko ćemo biti srećni u četrdesetima ne zavisi ni od seksualne orijentacije, društveno ekonomskog statusa, da li ste preživjeli kancer ili ste CEO neke opake kompanije. Bitan je način gledanja na život kroz objektiv radoznalosti i poverenja, a ne kroz oči punih straha i žaljenja. Ako ste izgubili deceniju na nesigurnost, pa još deceniju na kajanje ili osvrtanje, vrijeme je da se trgnete. Jer četrdesete su te godine.

Autor: Zorica Marković

Izvor: nedeljnik.rs