10.05.2016. u 9:25
Istaknuti italijanski pisac, kolumnista lista ,,Corriere della sera” i prevodilac Klaudio Magris boravio je juče u Podgorici gdje je u okviru prvog dana Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja primio nagradu ,,Književni plamen”, utemeljenu od strane ,,Nove knjige” i nobelovca Maria Vargasa Ljose. Magris je govorio na promociji svog rada čiji je moderator bio izdavač i urednik Magrisovih djela Gojko Božović.
Pisac ,,Dunava”, ,,Mikrokosmi”, ,,Nagađanja o jednoj sablji”, ,,Drugog mora”, ,,Naslijepo”, ,,Vi ćete, dakle, razumijeti”, eseja ,,Habzburški mit u modernoj austrijskoj književnosti”, ,,Trst: identitet granice”, ,,Utopija i otrežnjenje”, ,,Nedovršeno putovanje”, ,,Priča nije završena”, izdvojio je vrijeme za razgovor sa novinarima i za MNE magazin govorio o svom književnom plamenu i o tome da li istoriju smatra fikcijom ili stvarnošću.
Kako biste opisali svoj književni plamen?
– Pitanje koje ste mi postavili veoma je teško, jer jedan pisac odgovara onim što piše. Nije lako naći odgovor. Djela su ono kako se mi izražavamo. Piše se iz mnogo razloga. Ponekad je to da bismo stvorili red oko nas, ponekad da bismo taj red uništili. Piše se ponekad da biste izrazili protest, da biste stali u nečiju odbranu, da biste nekog napali, piše se zbog vaše vjere, straha, razni su razlozi iz kojih se piše. Ja možda pišem najviše zbog ljubavi. Naravno, to je neuspio pokušaj da zaustavimo stvari i osobe koje volimo. To je pravi rat protiv vremena, protiv smrti koja može biti individualna, kolektivna, smrt civilizacija, smrt nama dragih ljudi. To je ponajviše razlog iz kojeg ja pišem.
Pišete fikciju i ne-fikciju. Sami smo svjedoci da se istorija mijenja. Kakvo je Vaše mišljenje o istoriji? Da li je to fikcija ili realnost?
– Prije svega, privučen sam stvarnošću. Pričom o ljudima, osobama koje zaista postoje, činjenicama koje su se zaista desile. Vjerujem u izreku Marka Tvena koji je rekao: ,,Istina je čudnija od fikcije”. Prije svega, moram da kažem da je ta realnost zadivljujuća. Pisac zapravo ne bi bio u stanju da smisli ono što se u stvarnom svijetu dešava, jer stvarnost je nekada mnogo bogatija od onog što pisac želi da kaže, tako da je često u prilici da eliminiše djelove stvarnosti da bi nešto napisao.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac