KOLUMNE
DOBAR ŽIVOT: Dosada je najveći neprijatelj čovjeka
Piše: Mirjana Bobić – Mojsilović
Sve više mojih prijateljica, ovih dana zapada u depresiju. Neke od njih, mada to nikada ne bi priznale, prepuštaju se tako mnogo reklamiranoj beznadežnosti života – jer sve manje privlače pažnju muškaraca, neke su klonule jer se plaše starosti, ili bolesti, ili usamljenosti, neke – jer više ne mogu da nađu nikakvu radost u običnim malim stvarima. Ali to nije generacijski problem – sve više mladih ljudi imaju lica bez radosti. Što se mene tiče, primjećujem da me više nego obično, obespokojavaju vesti – televizija i novine izvor su moje melanholije, iako je jasno da smo svi, možda jače nego ikada, izloženi plimi straha, beznađa, tužnim vijestima ili strašnoj agresiji koja se sa javne scene preselila ne samo na društvene mreže već i u međuljudske odnose. Danak tom tamnom oblaku koji se nadvio nad nama jesu mnoga tužna lica, ubijeni pogledi i duboki uzdasi.
I, u moru uznemirujućih informacija o budućnosti, ratovima, pandemijama, pronađem priču o onom našem čovjeku, travaru, koji je upravo dobio priznanje sa Kembridža za svoj predani rad sa biljkama. U njegovim savjetima za dugovječnost i sreću, a samim tim i dobro zdravlje – prvi savjet glasi: dosada je najveći neprijatelj čovjeka.
Ta mala rečenica jednostavno sija.
Koliko istine u njoj: ne kaže se slučajno da je dosada đavolja baštica. Iz dosade, odnosno iz besposlenosti ruku i uma, demoni straha, besmisla, strepnje, dolaze u naše živote. Dosada je razlog broj jedan zbog koga milioni ljudi svoje slobodno vrijeme provode zakucani ispred televizijskih ekrana, šetajući sa jednog na drugi rijaliti, dopuštajući sveobuhvatnom besmislu da ih neprestano napada.
Nekada su žene štrikale, heklale, vezle, mijesile, razvijale kore, šile. Radile su rukama, i depresija i osjećanje besmisla bili su daleko rjeđa pojava. Nije bilo praznine u njihovom danu, i nije bilo dosade.
Baš zato što nam je danas sve na dohvat ruke, ulijenjili smo se. A tako je malo potrebno da se zabavimo:
Ustani, idi na sport, prošetaj se, zagrli drvo. Radi rukama. Crtaj. Umijesi hleb. Stvori nešto, što možeš da dodirneš. Prepravi staru haljinu. Neka te ništa ne mrzi. Upiši se na kurs jezika, plesa, alternativne medicine. Čitaj. Nauči neku pjesmu napamet. Uradi bilo šta, samo nemoj da sjediš i čekaš da se nešto napolju promijeni.
Neko je jednom rekao da dosađivati se – znači mrziti svoj život.
A dobro živjeti znači učiniti mali kreativni napor da ga zavolimo.
Izvor: AllMe
