KOLUMNE

LJUBAV, SEKS I OSTALO: PMS postoji, nije umišljeni poremećaj ,,histeričnih“ žena

dr. dostinic - Copy

 

Piše: Dr Jovica Dostinić

Premenstrualni sindrom (PMS) je poremećaj koji se javlja kod žena u okviru mjesečnog ciklusa. Počinje četiri do petnaest dana prije menstruacije i prestaje nakon njenog početka. Smatra se da jedna trećina, možda i jedna polovina žena, pati od ovog poremećaja. On može varirati u intenzitetu simptoma. U najtežem slučaju govorimo o premenstrualnom disforičnom poremećaju.

U kliničkoj slici javljaju se tjelesni simptomi kao što su migrena, nesvjestica, oticanje tkiva i porast tjelesne težine, pojačan ili snižen apetit, bolno oticanje grudi, bol pri polnom odnosu, razne tegobe od strane gastrointestinalnog trakta, itd. Psihički simptomi su: emocionalna labilnost, bezrazložni smijeh ili plač, depresivne ili manične faze, razdražljivost, agresivnost, strah, utučenost, nemir, samoobezvređivanje, napadi proždrljivosti, itd. PMS obično prestaje nakon menopauze.

Poremećaj je očigledno u vezi sa variranjem nivoa hormona u toku menstrualnog ciklusa. Javlja se uvijek nakon ovulacije, kada nivo estrogena pada, a nivo progesterona raste. Zahvaljujući razvoju nauke, danas smo u mogućnosti dokazati da PMS nije umišljeni poremećaj kojim „histerične“ žene maltretiraju okolinu, već poremećaj moždane funkcije koji se može objektivno pokazati. Sofisticiranim dijagnostičkim metodama, koje mjere cirkulaciju i metaboličku aktivnost mozga, nađen je jednostrani žarišni poremećaj aktivnosti u dijelu mozga koji je odgovoran za emocije i ponašanje. Uzrok bi moglo biti individualno variranje gustine i rasporeda receptora polnih hormona u mozgu, usljed čega neke žene u pubertetu, prije početka menstruacije, po rođenju djeteta ili u menopauzi imaju psihičkih problema.

Sjećam se pacijentkinje koja je u menopauzi dobijala takve napada bijesa da je samo udaranje glavom o vrata ormara moglo donekle umiriti. Jedna žena je skoro svaki put kada bi bila u PMS-u, poslije žestoke svađe, napuštala svoga muža, da bi mu se poslije povlačenja simptoma redovno vraćala.

Psihoterapija u liječenju PMS-a nije od velike koristi. U zavisnosti od kliničke slike, psihijatar može prepisati ljekove koji će, ako ne potpuno eliminisati, makar zntno ublažiti tegobe. Promjena životnog stila, takođe će doprinijeti smanjivanju tegoba. Sljedeći faktori mogu pozitivno ili negativno uticati na intenzitet PMS-a: nivo prolaktina u krvi, poremećaj u radu štitne žlijezde, gljivične infekcije, razne vrste intoksikacija, naročito nikotinom i kofeinom, nesanica, stres i nivo fizičke aktivnosti.