ZDRAVLJE

ZDRAVLJE: Ekcem često spontano nestaje oko pete godine

atopijski dermatitis

Atopijski dermatitis ili ekcem  je hronično, recidivirajuće zapaljensko oboljenje kože, često zastupljeno i zahvata oko 10 do 20 odsto opšte populacije, kazala je za MNE magazin dermatolog dr Ranka Vukašinović. Prema njenim riječima ovo kožno oboljenje nastaje na  suvoj i osjetljivoj koži koja je sklona alergijskim reakcijama, a najčešće se javlja između šeste nedjelje i druge godine života i izaziva zabrinutost kod roditelja, zato što je uporan, dugotrajan sa periodima poboljšanja i pogoršanja.

-Osnovne karakteristike su suva koža, crvenilo i perutanje praćenom osjećajem svraba. U široj populaciji poznatiji kao dječji ekcem, međutim treba naglasiti da ova dermatoza, iako najčešća u dječijem uzrastu, nije striktno vezana za tu životnu dob. Sve češći su primjeri pojave simptoma ove bolesti i u poznim godinama života- kazala je dr Vukšinović.

Ona je objasnila da je ekcem kombinacija genetske predispozicije i faktora sredine koji doprinose nastanku bolesti.

-Najznačajniji provocirajući faktori koji mogu da utiču na razvoj i pogoršanje bolesti su: vlažna i hladna klima, infekcije, emotivni stres (vakcinacija, rast zuba, polazak u školu, promjena životne sredine), izlaganje kože deterdžentima, sapunima, vunenim i sintetičkim materijalima, izloženost aeroalergenima poput polena, grinjama iz kućne prašine, životinjskoj dlaci, alergeni iz hrane (jaja, mlijeko, soja, kikiriki, orasi, bademi, pšenično brašno, riba i rakovi). Često neko od članova porodice oboljelog ima bronhijalnu astmu, alergijski rinitis ili/i atopijski dermatitis- navela je dr Vukašinović.

Prema njenim riječima ekcem  se manifestuje promjenama u obliku eritematoznih (crvenkastih) ploča na obrazima i bradi sa tendencijom širenja ka licu, vratu, trupu i ekstremitetima, i obično zahvata njihove pregibe.

-U težim oblicima može da se javi otok, praćen jakim svrabom i crvenilom, da bi se na kraju pojavili sitni mehurići koji prskaju, nakon čega se stvaraju kraste. Češanjem, kraste se inficiraju bakterijama, virusima ili gljivicama, što izaziva velike promjene, naročito na licu. One se vremenom smiruju, a zatim se ponovo javljaju. U velikom broju slučajeva, ove promjene nestaju krajem druge-treće godine života, ali nakon njih koža ostaje gruba, suva i perutava- objasnila je ona.

dr

Dr Ranka Vukašinović

Na pitanje da li se može spriječiti pojava atopijskog dermatitisa dr Vukašinović kaže da dobrom njegom i preventivom, prije svega izbjegavanjem provocirajućih faktora možemo ovu bolest držati pod kontrolom, bez simptoma ili uz minimalne kožne promjene. Liječenje ovog oboljenja, kaže ona, obuhvata prije svega dobru njegu uz različitu opštu i lokalnu terapiju.

-Veoma je važno da se pacijent svakodnevno, tokom više godina, pridržava opštih mjera za njegu kože i da izbjegava provocirajuće faktore kako bi se sprečilo pogoršanje bolesti. Savjetuje se kupanje bez sapuna, u specijalnim uljanim kupkama; izbjegavanje izlaganju kućnoj prašini, perju, životinjskim dlakama i pretjeranoj vrućini koja pojačava znojenje i svrab. Boravak na moru najčešće povoljno djeluje na tok bolesti, uz napomenu da je potrebno izbjegavati izlaganje suncu u periodima kada je zračenje najjače i da je potrebno da se osobe štite primjenom anisolarnih krema sa zaštitnim faktorom. Takođe, preporučuje se redovno zamašćivanje kože neutralnim emolijentnim kremama – kazala je dr Vukašinović.

Emolijentna sredstva napominje ona, značajno smanjuju svrab i potrebu za češanjem, tako da su važna u prevenciji ponovne aktivacije bolesti, a nekada i dovoljna za potpuni terapijski učinak.

-Lokalni kortikosteroidni preparati u vidu masti, krema ili losiona su još uvijek temelj terapije i daju se samo u fazama pogoršanja bolesti. Jačina i vrsta kortikosterodnih preparata kao i dužina liječenja se određuju prema težini kliničke slike. Kalcineurinski inhibitori (Tacrolimus i Pimecrolimus) su novija sredstva za liječenje dječijeg ekcema. Koriste se u terapiji rezistentnih formi bolesti koje ne reaguju na standradnu kortikosteroidnu terapiju i kada je zbog dugotrajnosti liečenja potrebno smanjiti upotrebu kortikosteroidnih preparata. Antibiotici u vidu opšte terapije ili lokalno se često koriste jer su i česte stafilokokne i streptokokne infekcije kože. U opštoj terapiji se koriste antihistaminici (Aerius, Pressing, Xyzal), a kortikosteroidi, Ciklosporin A, Azatioprin i Interferon gama samo kod teških, generalizovanih formi bolesti. Fototerapija se primjenjuje sa uspejhom ali tek poslije puberteta- objašnjava dr Vukašinović.

Ona naglašava da ne postoji jedinstvena i sigurna metoda liječenja koja bi u svakom trenutku mogla da kontroliše simptome bolesti, ali je srećna  okolnost to što, u najvećem broju slučajeva, izlječenje nastupa spontano, do navršene pete godine života.

Katarina Janković