MAGAZIN SLAJDER
NATAŠA MILOSAVLJEVIĆ U OGLEDALU: Bez osjećaja pripadanja nema ljubavi
Nataša Milosavljeć, aktuelna Miss Crne Gore današnja je gošća naše rubrike ,,U ogledalu”. Zvanično najljepša Crnogorka kaže za MNE magazin da su bezbrižnost, igra, smijeh, majkine priganice i raspusti u Kamenom obilježili njeno djetinjstvo. Prvi honorar nije zaradila na pisti, već pomažući ocu u porodičnom biznisu. Od umjetnika fascinira je Modiljani, a od velikog broja destinacija na kojima je bila, izdvaja prvo zajedničko putovanje sa momkom u Kaljari.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Sama riječ djetinjstvo asocira me na bezbrižnost,igru, smijeh, na otimanje oko klikera, na prašinu koja nas tako zaprlja da izgledamo kao mali crnci, na stari dječiji vozić preko puta moje kuće gdje smo se redovno okupljali, na cipele koje su mi uvijek bile za broj veće, mnogobrojne ukuse i mirise koji me uvijek vraćaju u taj period života, majkine priganice, vanilin šećer, rusku salatu i cvijeće – kamelije i ruže koje su krasile dvorište kuće. I djetinjstvo ne bi bilo djetinjstvo bez moje bake Dare koja nas je nasmijavala anegdotama, uveseljavala svojim dolaskom, čiju penziju sam sa nestrpljenjem čekala i njenog mjesta Kamenog gdje sam provodila raspuste.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Od malena sam naučila da cijenim novac i kako mi kažemo “znam sa novcem”. Prvi honorar dobila sam od svoga tate, imali smo fabriku za med koji je namijenjen za hotele, a pošto moja braća nisu bila toliko brza u slaganju,onda sam ja bila i nagrađena za svoj rad. Potom je uslijedio i prvi posao u mojoj profesiji, reklamna kampanja za spa centar u mom gradu. Novac sam potrošila na sitne poklone za moje najbliže,i ta tradicija i dalje traje, pa su sa putovanja obavezni pokloni za porodicu i momka. Od ostatka izdvojila sam za kupovinu tada popularne teksas suknje sa tregerima.
Na čemu insistirate u poslu?
-Dobra organizacija je nešto bez čega ne mogu kada je posao u pitanju. Ne volim da odlažem obaveze,iako često umijem da zakasnim, trudim se kada je posao u pitanju da ispoštujem dogovor. Cijenim snalažljivost, borbenost, istrajnost kako kod sebe tako i ljudi sa kojima poslujem.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Knjiga po mom izboru bi bila “U traganju za izgubljenim vremenom” Marsel Prust. A film ,,Modigliano” o životu poznatog slikara.
Koje jelo najviše volite?
-Svako jelo koje drugi spreme za mene sa ljubavlju. Drugarica Dragana me često iznenadí njenim kulinarskim umjećem. A kada sam u restoranu naručujem piletinu sa susamom u slatko kiselom sosu.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Bez osjećanja pripadanja nema ni ljubavi, saosjećajnosti, posvećenosti, uzajamne podrške.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Definitivno je to Amedeo Modigliano. Ukoliko pogledate film kao moju preporuku i vi biste imali istu želju. Život jako skroman, težak, siromašan i tek nakon smrti postaje jedan od najpoznatijih.
Putovanje koje pamtite?
-Svako putovanje pamtim, kako po lijepim gradovima,ljubaznim ljudima, drugačijom kulturom tako i po prijateljstvima iz Italije,Turske, Kine, Indije itd. Ali, ipak najljepše prvo zajedničko putovanje sa mojim dečkom Nikolom u Kaljariju.
Pjesma Vašeg života?
-U zadnje dvije godine često je to pjesma Dobrovoljnog pjevačkog društva “Čekaj me”. Ona koja će uvijek da me sjeća na 2015. godinu jeste Indila Dernière ,,Dance” koja je išla u pozadini te večeri kada sam i dobila ovu laskavu titulu.
Mn.M.
