ART SLAJDER

LENKA UDOVIČKI ZA MNE MAGAZIN: Kao ljudi i zajednica jako duboka pitanja nismo razriješili sami sa sobom

26.06.2016. u 9:15

Foto: Večernji list

Lenka Udovički za svoj režiserski rad pobrala je  sve pohvale na otvaranju Grada teatra u Budvi gdje se predstavila izvrsnim komadom ,,Antigona – 2000 godina kasnije”.
Nakon predstave izdvojila je vrijeme za čitaoce Montenegro magazina i govorila o predstavi koju priprema.
– Od raznih fragmenata iz raznih Šekspirovih komada pravim kolaž koji smo nazvali ,,Šekspir ljetnje noći”. Asocira na njegov ,,San ljetnje noći”, ali nije to. Teško mi je sada da kažem zato što upravo počinjemo  probe, a to je uvijek vrlo ranjiv momenat kada se ekipa upušta u proces kreiranja. Mislim da će biti vrlo zanimljivo jer Šekspir je jedan od najvećih genijalaca koji se desio svijetu. Baveći se sada njim iz dana u dan me sve više fascinira njegova veličina i dubina različitih njegovih misli. Razmišljam kako uopšte da dopre do publike barem dio onoga što je on pisao. Vrlo je zanimljivo zato što mislim da ovih 400 godina od kada je Šekspir umro, ove godine je godišnjica, toliko toga što je napisao nekako je ušlo u naše živote, a da ljudi nisu ni svjesni da je Šekspir taj koji je neke misli formulisao i zato mislim da je zanimljivo baš u ovom trenutku prokopati dublje. Najpoznatija su njegova djela ,,Otelo”, ,,Hamlet”, ,,Kralj Lir”, međutim, on je pisao vrlo ozbiljno istorijske drame i sva ta politička previranja u Engleskoj i borbe za vlast i njihovi kraljevi, sve se to, nažalost, i dan-danas na vrlo sličan način dešava i preslikava na društvo u kojem živimo.

Foto: Petar Đorđević

Naša sagovornica prokomentarisala je i teme  iz ,,Antigone” i Šekspirovih djela koje su aktuelne i danas.
– Očigledno uprkos svom napretku tehnologije mislim da u nekoj suštini kao ljudi i kao zajednica jako duboka pitanja nismo razriješili sami sa sobom, prije svega, a onda i način šta su vrijednosti jednog društva, kako se to društvo organizuje, kuda ide, kuda ide naša civilizacija…Trenutno imam baš osjećaj da srljamo u neki užas, da srljamo, naizgled uz muziku i uz puno zabave, ka nekoj kataklizmi, i kao zajednica imamo raspad sistema ljudskih vrijednosti. Isto tako uništavamo prirodu oko sebe fantastičnom brzinom-kazala je Udovički.
Bojana Radonjić