Porto Novi
MAGAZIN SLAJDER

VOJIN ĆAĆIĆ U OGLEDALU: Ako želite da budete najbolji, morate da budete uporni i da to želite više od drugih

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je odbojkaš Vojin Ćaćić.
Rođen je u Baru. Prisjećajući se djetinjstva, Ćaćić kaže da se sjeća mirisa mora, borova i igranja odbojke na plaži. Misli ga vode i u raspuste provedene na selu kod babe i djeda.
Profesionalnu karijeru počeo je 2006. godine u Budvanskoj rivijeri i tu ostao do 2015. godine. S ovim timom osvojio je 2008. CEV kup, zatim 2008, 2009, 2010, 2011, 2012. i 2013. trofej u Prvoj ligi Crne Gore, te 2010, 2011. i 2012. pehar u Kupu Crne Gore. Sezonu 2013/14 proveo je na pozajmici u Renu, a 2014/15 u Šabinbej Beledijeu. U jesen 2015. godine potpisuje za iranski Mizan Korosan, a u narednoj, 2016/17 sezoni seli se u drugi iranski klub Sarmajeh banku s kojim osvaja 2016. titulu prvenstva Azije i 2017. trofej šampionata Irana. Naredne dvije sezone odbojkaški put vodi ga u Tursku – Zirat 2017/18 (s kojim osvaja CEV kup 2018) i Inegel Belediju 2018/19. U junu 2019. godine potpisuje za poljski klub Zavjerće, ali, 10. oktobra stiže saopštenje iz kluba da je ugovor sporazumno raskinut, zbog ozbiljne povrede ramena koja ga, po procjeni ljekara, od terena odvaja polovinu sezone.

U dresu crnogorske reprezentacije pružio je izvanredne partije. Proteklog mjeseca bio je dio istorijskog tima koji je prvi put zaigrao na Evropskom prvenstvu.
Na poslu kaže da insistira na profesionalnosti i tu su mu važni maksimalan fokus, disciplina i posvećenost, te često zna da na treningu podsjeti saigrače da nisu tu da bi se družili i pričali, već naporno radili.
Kada govori o pravoj ljubavi, ističe da je za nju potrebna prava osoba, a nju je našao u vjerenici koja je ,,puna ljubavi, topline, koja me upotpunjuje kao čovjeka.”

Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Kada pomenete djetinjstvo, prva stvar koja mi padne na pamet su zimski i ljetnji raspusti koje smo provodili kod babe i djeda na selu ili na moru. Raznorazne dječije igrarije, nestašluci  sa braćom i sestrama su nešto čega se i dan-danas jasno sjećam. Jutarnja rosa, miris svježe pokošene trave, babina kuhinja, isčekivanje djedovih poklona, traženje pečurki po šumi, generalno život na selu u tom periodu će ostati upamćeni do kraja života. Sa druge strane, odrastao sam na moru i miris mora, borova, igranje odbojke na pijesku, takođe, zauzimaju veliki i bitan dio mog djetinjstva.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi honorar koji sam zaradio je bio sa 12 ili 13 godina, dok smo prodavali sladoled u Baru i Sutomoru. Mogu da kažem da je to moj prvi pravi posao, gdje je trebalo da zaradim za svoje knjige i da se spremim za školu. Međutim, nisam bio neki trgovac, više sam volio da pojedem po nekoliko sladoleda iz frižidera i da častim sve drugove i poznanike, tako da na kraju od zarade nije bilo ništa.

Na čemu insistirate u poslu?
– Ono na čemu najviše insistiram je profesionalnost. Ne možete da se bavite ozbiljnim poslom ako niste maksimalno fokusirani, disciplinovani, posvećeni. Često znam i na treningu da podsjetim saigrače da nismo tu da bi se družili i pričali, nego da radimo, i to naporno, a vremena za druženje ima nakon treninga. Jednostavno, bilo šta da radite u životu, ako želite da napravite nešto više ili da budete najbolji u tome što radite, morate da ste maksimalno posvećeni i uporni i da želite to više od drugih.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Nisam neki filmofil, ali obožavam da gledam serije. Volim da pogledam dokumentarne serijale BBC-a, pratim sve najpopularnije naslove američkih serija i željno iščekujem nove epizode, i, naravno, animirane serije ,,Family guy“, ,,South park“ i ,,Rick and Morty“. Što se knjiga tiče, posljednje što sam pročitao u jednom dahu bio je ,,Tihi Don”. Što se odabira knjiga tiče, može se reći da imam taj dar da izaberem knjigu za koju rijetko ko može reći da je interesantna, ali nikad ne ostavljam knjigu nepročitanu. Tako da u posljednje vrijeme čitam po preporuci bliskih ljudi.
Koje jelo najviše volite?
– S obzirom da sam veliki gurman, da i sam volim dosta da kuvam i spremam, nemam neko posebno omiljeno jelo. Volim sve da probam, imam tu privilegiju da mnogo putujem i da isprobavam razna nacionalna jela po cijelom svijetu, ali ako bih baš morao da izaberem jedno, to bi bio pasulj. Ali ne bilo koji pasulj – samo babin pasulj.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je najbitnije da pronađete pravu osobu. Osobu koja će da vas prihvati onakvog kakvi jeste, sa svim svojim vrlinama i manama, iskrenu i dobru osobu. Ja sam imao tu sreću da upoznam svoju sadašnju vjerenicu, koja je puna ljubavi, topline, koja me upotpunjuje kao čovjeka. Ona je ta koja me čini boljim, koja me gura i motiviše i onda kada nemam svoj dan, kada naiđe težak period.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Nikolu Teslu. Volio bih da vidi šta je sve napravio za čovječanstvo.

Putovanje koje pamtite?
– Putovanje koje mi uvijek vrati lijepa sjećanja je putovanje u Portugal. Ne znam da li zato što smo prije toga proveli godinu u Iranu, ali svaki dan boravka u Portugalu bio je nezaboravan. Proputovao sam, zahvaljujući odbojci  i  u sopstvenoj režiji,  mnoge zemlje, ali u Portugalu sam se nekako osjećao kao kući. Ljubazni ljudi, prelijepa zemlja, vrhunska hrana, opuštenost koja se osjeti u vazduhu je nešto što je na mene ostavilo jak utisak i već planiramo da odemo opet, ali na nekoliko mjeseci, ako obaveze dozvole. Pored Portugala, preporučio bih Iran. To je zemlja koju bi svako ko je u mogućnosti trebalo da posjeti. Drevna kultura, razna pravila koja se moraju poštovati, skroz drugačije od onoga što smo navikli, ljudi koji su nevjerovatno ljubazni i dobronamjerni, i mnoge druge stvari, čine posjetu Iranu posebnom. Moje dvije godine provedene tamo su bile prelijepe.
Pjesma Vašeg života je?
– Ne mogu da zamislim dan bez muzike i  mogu da kažem da je moja plejlista veoma raznovrsna. Ipak se često vratim starim hitovima, gdje se gotovo uvijek nađu  Staind – It's been awhile, Metallica – The day that never comes.

Bojana Radonjić

Foto: Privatna arhiva