KOLUMNE
VRŠNJAČKO NASILJE: Da li treba da izgovorite: ,,Pa, vrati mu”!
U najvećem broju slučajeva ono što ne mogu da riješe roditelji, vaspitači, nastavnici… ne može ni dijete. Vaš savjet „Pa vrati mu“ , dodatno će opteretiti dijete . Tu nastaje niz problema. Lijepo vaspitano dijete će izuzetno teško podnijeti kritiku svog vaspitača/učitelja, a neminovno će nakon tuče biti opomenuto i ukoreno. Za većinu djece do polaska u školu, a i kasnije, je veći stres nepoštovanje pravila institucije koju pohađaju, nego bilo šta što vršnjak može da im uradi. Nemojte to zaboraviti.
Sve će pomoći više od savjeta: “Vrati mu“.
I? Da li onda dijete mora da trpi vršnjačko nasilje? Naravno da ne, ali u svakom slučaju je po dijete štetno da rješava samo probleme ovog tipa. To je dužnost odraslih. Vaspitač ili učitelj je često nemoćan da samostalno pozitivno reši sve konfliktne situacije, ali iza svakoga ko direktno radi sa djecom stoji tim za zaštitu od nasilja, koji je u obavezi da reaguje. To je pravo vašeg djeteta i nemojte dozvoliti da vam ga bilo ko oduzme. Samim tim vaspitač ili nastavnik ne mogu se predstaviti nemoćnim pred roditeljima i tu završiti temu. Oni su obavezni da tim upoznaju sa slučajem i pokrenu razmatranje na višem nivou. Ukoliko se roditelji djeteta koje vrši nasilje ne odazivaju na pozive iz škole/vrtića i slično, to se smatra zanemarivanjem djeteta i u proces se uključuje centar za socijalni rad.
Pitanje broj jedan za vas: da li je o nasilju riječ? Pokušajte da procijenite.
Nasilje je teren nasilnika i nerealno je očekivati nadmoć djeteta koje ne oseća bijes, agresiju niti želju za obračunom. A srećna djeca to ne osjećaju.
Možda vaše dijete može zauzimanjem drugačijeg stava da se zaštiti, a za to mu je neophodna pomoć, stručna ili vaša. Možda će mu značiti da nauči da nije važno šta ko priča o njemu i da bi trebalo da vjeruje u sebe i svoje izbore, ne obazirući se na opaske sa strane. Možda mu trebaju zagrljaj i razgovor, neki relaksirajući hobi, podrška pri socijalizaciji… Sve će mu pomoći više od šturog savjeta: „Budi isti kao on i vrati mu“.
Većina djece može i sama toga da se sjeti, ali procjenjuju da je suviše rizično. Ulje na vatru dolivaju roditelji koji dodatno ponize svoje dijete komentarima o njegovim tobože slabostima i nesposobnosti da se snađe i odbrani. Takvim roditeljima bi bilo interesantno ponuditi da odmjere snage sa nekim jačim i agresivnijim od sebe. To je kao da ubacite u bazen dijete koje ne zna da pliva i posavjetujete ga da pobijedi iskusnog plivača. Pa i niste mu od neke pomoći. U svakom slučaju, bar do završetka nižih razreda osnovne škole, odrasli bi morali da rješavaju ozbiljne probleme. Čak iako sistem potpuno „zakaže“, preuzmite na sebe. Kontaktirajte roditelje drugog djeteta. Ne ostavljajte dijete samo. Naučite dijete da procijeni situaciju
U starijim razredima tema je sve ozbiljnija. Savjet roditeljima je da sa djecom polemišu o što više situacija kako bi dijete naučilo da procijeni situaciju što bolje. Evo nekih primjera:
-Tri momka, fizički jaka i spremna, vraćaju se iz izlaska i sreću se sa grupom navijača. Navijači počinju sa provokacijama… Da li je rješenje da momci pokušaju da pobjegnu ili da im „vrate“? Ukoliko se potuku, da li će navijači postati smireniji i više nikoga neće dirati? Ili će ih sutradan naći i pokušati osvetu? Gdje je kraj? Koji je smisao?
-Noć je i dolazi otac u alkoholisanom stanju, budi majku i tuče je. Dijete se budi i otac ga istuče. Ujutru ga bez zadovoljenih osnovnih potreba šalju u školu. Dijete je puno bijesa i bez volje za životom, jer ljepotu života ne prepoznaje. Svejedno mu je šta će biti sa njim, pa se za sebe uopšte ne boji. Sreće se sa vašim sinom i otima mu užinu… Da li je bolje da taj konflikt riješe sami ili da uključe odrasle?
-Drugar mu se podsmijeva i omalovažava ga…
Dovoljno primjera da zaključimo da nije pravi savjet „vrati mu“, već „procijeni situaciju“. Kada bi djeca to lako naučila ili znala šta tačno znači „vrati mu“ , bila bi zakonski kažnjavana za svoje greške i u potpunosti odgovorna za svoje postupke. Kada je konflikt između djece u pitanju najčešće obje strane misle da su samo vratile.
Važan savjet je da se preko roditelja djece iz razreda i naravno nastavnika, detaljnije raspitate, ukoliko sumnjate na ozbiljne oblike nasilja. Možda dijete ne želi da vas uznemirava, pa vam ne govori cijelu istinu. Djeca mnogo otvorenije prepričavaju događaje kada nisu akteri istih.
Pitajte sebe: da li ćemo ih spremati za ozbiljna zanimanja, gde su preduslovi taktika, timski rad i samokontrola ili – za „lude devedesete“?
Mnogo više razumijevanja, empatije, taktike i truda za rješavanje problema vršnjačkog nasilja treba od savjeta „vrati mu“ i žao mi je što smo laki na tako velikim riječima.
Ne prepuštajte svoju djecu slučaju. Uozbiljite se.
Piše: Snežana Golić, pedagog
Izvor: detinjarije.com
