KOLUMNE
URBANA KALDRMA: Božićna priča
Pod jelkom sam umjesto poklona u celofanu, ukrašenog velikom sjajnom mašnom, pronašla priču nakon koje se ne bih mogla zakleti da anđeli ne postoje. Pa i ako su tek plod ljudske mašte, svakako je baš Božić prilika za najljepše snove i želje i za nezaboravne priče:
Lada Krstulović-Alivodić
…Iako su čuvari upozoravali Anđela da se ne naginje jer bi mogao ispast, a to može biti vrlo opasno, tvrdoglavi je stvor ipak uradio po svom. Doduše, nije bio bezobrzluk u pitanju, radilo se o mladalačkoj znatiželji, tek malo, po malo, osmatrajući svijet iz ptičje perspektive, iz kuće na velikom bijelom oblaku, u sudbonosnom trenutku, onda kada su ga krila povukla, mlađahni je stvor ispao i strmoglavio se, kroz sve moguće barijere, pravo na Zemlju, među zemljane o kojima nije znao ama baš ništa. A bilo je za razumjeti to njegovo nepoznavanje svijeta, jer do lekcije o ljudima i njihovim načinima života još uvijek nisu učili u Višoj školi. Radilo se o gradivu za narednu godinu.
Na žalost svih koji vole anđele, treba se saopštiti tužna vijest da je mlađahni momak padajući poprilično nastradao. Zapleo se u veliku krošnju koja mu je ublažila slijetanje, ali su mu grane proparale kožu, lice i krila i izazvale krvarenje. Neobična se situacija desila, slučaj je tako htio, baš u parku pred Domom kulture glavnog grada ugledne države koja je prošlog mjeseca nagrađena međunarodnim priznanjem za promociju humanih vrijednosti, kao i za postignuća na polju antiratnog djelovanja.
Prvi čovjek koji je spazio ranjenog Anđela bio je slikar, renomirani. Prestravljen količinom krvi koja je zaprljala bjelinu, zgrožen je produžio u svoj studio da u miru dovrši zadnju sliku iz ciklusa ‘O ljubavi i anđelima’ pa da postavi izložbu kojoj je zbog zastoja u inspiraciji otvaranje bilo odgođeno punih dvadeset dana.
Zatim je pored krošnje i ranjenika prošao pjesnik. Njegova se pjesnička duša pred groznim prizorom stegnula kao osušena smokva, te on brže bolje otrči kući da od nadošlih emocija oblikuje pjesmu.
Treći je naišao ministar, glavom i bradom. Čim spazi polomljene grane, pozove čistačicu da pospremi nered. Nema smisla da ih nepotrebno prozivaju po medijima. Čistačica tog jutra nije došla na posao. Bila je slaba, pa je odmijenila kćerka. Čim je djevojka ugledala Anđela, pozlilo joj je od prizora krvi, ali je brže bolje otrčala po toplu vodu i peškire, a zatim strpljivo vidala svaku ozljedu na njegovom ugruvanom tijelu. Kasnije ga je povela kući, okrijepila ga supom i ostavila da odmori u njenom krevetu. Stigla je na obližnjoj livadi na brzinu ubrati nekoliko cvjetova koje je ostavila do njegovog uzglavlja, prije nego je otrčala na posao.
Kada se probudi, neka na buketiću odmori svoj anđeoski pogled.
Piše: Lada Krstulović-Alivodić
