ART PREPORUKA

UNDERHILLFEST: Maslačak za ,,Kako spasiti mrtvog prijatelja”, „Tvornice radnicima“ i ,,Prilagođeni”

Foto: Milica Nedeljković

Žiri 13. UnderhillFesta za dugometražne dokumentarne filmove u sastavu: Ognjen Glavonić – reditelj i scenarista iz Srbije, Dina Pokrajac – filmska kritičarka, urednica i direktorica Subversive Film Festivala iz Hrvatske i Ivan Čojbašić – reditelj, producent i direktor fotografije iz Crne Gore odlučili su da nagrada Maslačak u Međunarodnoj kategoriji pripadne filmu ,,Kako spasiti mrtvog prijatelja” u režiji Marusye Syroechkovskaye, saopšteno je iz PR službe UnderhillFesta.
– Rediteljka Marusya Syroechkovskaya ispisuje posthumno ljubavno pismo svojem prijatelju Kimiju, ali i daje glas cijeloj jednoj utišanoj generaciji. Njen dokumentarac sniman je dvanaest godina i uz taktove Love Will Tear Us Apart Iana Curtisa bilježi sve što nosi odrastanje u jednom nasilnom i autokratskom režimu. 150 sati materijala Marusji je pomogao da montira nagrađivani sirijski reditelj i montažer Qutaiba Barhamji svojim umijećem svakako doprinjevši kvaliteti filma. Vješto izbjegavajući patetiku i prenoseći iskrenu emociju Siroječovskaja bez uljepšavanja iznosi priču o prijateljstvu, ljubavi i konzumaciji droga nastojeći da pronađe uporište u svijetu koji juri u susret neminovnoj kataklizmi. Dok je opresivna oligrarhija odlučna da sprovede svoj nacionalistički san u djelo rediteljka nastoji da zadrži trag divnog Kimija u ovim pokretnim slikama i da spasi sjećanje na njegovu blagu narav i buntovan duh.

Tročlani žiri je odlučio da specijalno priznanje u Međunarodnoj kategoriji dobije film ,,Ostrov – izgubljeno ostrvo” u režiji Svetlane Rodine i Laurenta Stoopa.

– Ostrov – izgubljeno ostrvo portret je stanovnika gotovo napuštenog ostrva usred Kaspijskog mora koji je tokom Hladnog rata bio važna vazdušna baza i prosperitetna ribarska kolektivna farma. Reditelji Rodina i Stoop tihim observacionizmom i minuciozno postavljenim kadrovima obavijaju distopijsku svakodnevicu svojih protagonista koji zaboravljeni od svih preživljavaju od krivolova. Fizička izolacija pretvara se u mentalni zatvor u kojem se oni stariji ne mogu osloboditi okova slavne prošlosti, dok su mladi rastrojeni između dvije suprotstavljene stvarnosti: prošlosti koja nije njihova i budućnosti koju je gotovo nemoguće zamisliti. Izgubljeno ostrvo postaje simbol moderne Rusije razapete između varljive nostalgije i surove posttranzicijske stvarnosti.

Foto: Milica Nedeljković

Nagradu Maslačak u Regionalnoj kategoriji dobio je film „Tvornice radnicima“ u režiji Srđana Kovačevića.

– Dokumentarac Srđana Kovačevića prati radnike fabrike ITAS koji se dvoume treba li i dalje ustrajati u jedinom primjeru radničkog samoupravljanja u istočnoj Evropi ili ipak odustati od 15-godišnje kolektivne borbe i prodati firmu. Jesu li njihovi napori da zaštite svoj rad vrijedni brojnih žrtava koje su podnijeli putem? Kovačević ne daje jednoznačan odgovor i ne zatvara oči pred neizvjesnošću njihovog poduhvata. Iako očigledno empatičan prema radničkoj borbi ne podliježe zamkama agit-propa već podastire kompleksnu iznijansiranu analizu u kojoj se bivši sindikalni predstavnik i sadašnji direktor Drago Varga nameće kao korifej borbe za budućnost ITAS-a ali i radničkog dostojanstva uopće u našim krhkim post-socijalističkim nazovi-državama. Osim što je riječ o preciznoj i virtuozno režiranoj studiji svireposti kapitalističkog sustava, dojmila nas se i inicijativa redatelja Kovačevića i producenata filma Fade In da svu zaradu od filma podijele s protagonistima, radnicima tvornice ITAS, što je hvale vrijedan primjer etičkog pristupa u dokumentarizmu.

Specijalno priznanje žirija u Regionalnoj kategoriji dobio je film ,,Bez” u režiji Luke Papića.

– Bez – Tražeći svog nestalog psa, umjetnik začudnih i nestandardnih stavova u centru je moderne apsurdne komedije ispričane kroz dokumentarno-igrani film kojai postavlja filozofska, etička i ekološka pitanja. Reditelj Luka Papić vrlo umješno koristi likove sa margina društva da na minimalistički način prikaže trenutno socijal-političko stanje u Srbiji. Rezultat je zanimljiv i začudan film koji uspješno ispituje odnos čovjeka i psa, čovjeka i umjetnosti kao i njihovo značaj u životu.

Žiri za selekciju „7 kratkih“- kratkih dokumentarnih filmova u sastavu: Sara Tomić – studentkinja Arhitektonskog fakulteta, David Todorović – student Fakulteta dramskih umjetnosti i Sara Lakićević – studentkinja Fakulteta vizuelnih umjetnosti odlučio je da nagradu Maslačak za kratki dokumentarni film dobije film „Prilagođeni“ u režiji Dejana Petrovića.

– Postupkom kojim je prikazana sustina priče, jednaka onoj skrivenoj koja nosi poentu i komunicira ideju filma, te vizuelnim tretmanom koji vješto skriva stvarnu temu, nagradu Maslačak za najbolji kratki dokumentarni film odnosi film Prilagođeni reditelja Dejana Petrovića.

Specijalno priznanje žirija u kategoriji kratki dokumentarni film dobio je ostvarenje „Raseljeni“ u režiji Samira Karahode.

– Film Raseljeni Samira Karahode nagrađujemo zbog odstupnice koja je napravljena u dokumentarističkoj estetici i uspješnom održavanju forme uprkos izraženog prisustva reditelja koje je film uspio da okrene u svoju korist.