DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANKA JOVANA VULETIĆ U AUSTRIJI: Ovdje profesori dijele znanje, naši su prijatelji i saputnici
Podgoričanka Jovana Vuletić završava posljednju godinu studija na Webster Univerzitetu u Beču gdje izučava Internacionalni biznis i ekonomiju, kao i Međunarodne odnose i psihologiju.
Na tamošnjem fakultetu joj je omogućeno da radi takozvani major, odnosno glavno opredjeljenje na studijama, kao i minor- sporedno. Ona, preciznije govoreći, radi dupli major-Internacionalni biznis i ekonomiju i dupli minor- Međunarodne odnose i psihologiju.
Polako se, kaže ona u razgovoru za MNE magazin, sprema za sljedeći korak – magistarske studije koje će joj, nada se ona, biti ulazna karta za novu zemlju, iskustva kao i posao.
– Odluka o studiranju u inostranstvu je za mene bila prirodna i na neki način očekivana. Kako je moja starija sestra već sa 14. god napustila Crnu Goru i upisala se u prvi razred srednje škole, bilo je očekivano da krenem njenim stopama i pridružim joj se. Moj slučaj je, doduše, bio drugačiji, te sam se odlučila za taj korak u četvrtom razredu srednje, kada sam se upisala američku srednju školu u Beču. Ironično je to da prije nego što sam ja otpočela fakultetske studije, ona je po završetku svojih studija odlučila da se vrati i nađe posao u Crnoj Gori. To je iskreno otežalo moj proces i odluku, jer sam u tom trenutku bila maloljetna i negdje sam očekivala da će ona biti uz mene. Međutim, na kraju je sve ispalo kako treba – priča Jovana, dodajući da se ne kaže bez razloga – sve se može kad se hoće.
Profesori
Jako joj se sviđa što kod nje na fakultetu ne postoji sistem hijerarhije koji nekad prepoznaje u Crnoj Gori, u smislu ,,da je profesor neka nedodirljiva figura“. Njih, kako pojašnjava, ohrabruju da imaju interakciju sa profesorima, otvoreno govore svoje mišljenje, počinju razne diskusije, pitaju ukoliko nešto nije jasno…
– Profesor je figura koja nam dijeli znanje, ali i naš prijatelj i saputnik u tome. Takva vrsta obrazovanja se naziva ,,liberal arts” i podrazumijeva da smo na predavanjima svi jednaki. Ne bih željela da generalizujem što se tiče Crne Gore, s obzirom na to da nisam lično pohađala neki od naših fakulteta – ovo su samo neka moja zapažanja. Ne govorim da je jedan sistem bolji ili gori od drugog, ali svakako mislim da je naš način studiranja stroži i da ne bih mogla lako da se prilagodim – navela je naša sagovornica.
Studenti njenog fakulteta imaju mogućnost da rade razmjene, jer ta visokoškolska ustanova ima kampuse na više lokacija. I Jovana je iskoristila tu priliku, pa je bila na Tajlandu pet mjeseci, a zatim u Holandiji dva mjeseca.
-Moram priznati da mi je to iskustvo na neki način promijenilo život. Sigurna sam da i crnogorski fakulteti imaju određene saradnje sa inostranstvom, te smatram da bi crnogorski studenti trebali u mnogo većoj mjeri da iskoriste tu priliku – kaže Jovana.
Na njenom fakultetu sva predavanja su obavezna i u slučaju da se propusti više od tri predavanja, student ne može polagati taj predmet. Takođe, dodaje ona, svako predavanje pored dva glavna ispita tokom semestra sadrži određene zadatke i dodatne aktivnosti koje je neophodno uspješno završiti kako bi se dobila ocjena. Jovana kaže da se prisustvom na predavanjima i u dodatnim zadacima mnogo čuje i nauči.
– I dok ja završne ispite spremam dosta lakše, svoje društvo gledam kako čitaju knjige i skripte od korica do korica i na taj način polažu predmete. Smatram da tako stečeno znanje vrlo brzo iščezne ili se zaboravi, i da se interaktivnim i raznolikim učenjem mnogo više može kasnije primijeniti u praksi – kaže ona.
Aktivnost omladine
Govoreći o aktivnostima mladih ljudi u obje zemlje, ističe da ,,primjećuje pozitivne i negativne aspekte”.
– Moram reći da su moja zapažanja subjektivna i na osnovu ličnih iskustava, ne bih željela da generalizujem, jer, naravno, svuda postoje izuzeci. Moji vršnjaci u Crnoj Gori su jako snalažljivi i uvijek izvlače najbolje iz svake situacije. Studenti kod nas imaju sjajne inicijative, međutim, često ne mogu da nađu adekvatnu podršku koja im je u tim trenucima prijeko potrebna. Na primer globalni društveni pokreti kao što su MeToo, Fridays for the Future ili Extinction Rebellion nisu našli partnera u Crnoj Gori. U Austriji studenti i omladina dobijaju podršku kako od fakulteta tako i od same države, jer se cijeni, poštuje i uvažava preduzetnički duh. Naravno, postoji mogućnost da griješim kada kažem da to nisam primijetila kod nas, i naravno ima izuzetaka poput Studentskog Radija KRŠ čiji osnivači i volonteri uprokos poteškoćama i manjku podrške, ne posustaju u širenju pozitivne muzičke i društvene kulture – navela je ona.
Zapazila je neku vrstu zatvorenosti i manjka entuzijazma kod omladine u Crnoj Gori.
-Možda je naše društvo preokupirano internim problemima, te samim tim ne može da se posveti nekim globalnim pokretima, što je vjerovatno razumljivo. Svakako, mi kolektivno imamo veći zadatak i moraćemo da se otvorimo, i sa većim intenzitetom i fokusom radimo na određenim stvarima, posebno, jer stremimo evropskoj integraciji, a mladi su ti koji, zaista, imaju jaku pokretačku energiju – kaže ona.
Grad za poželjeti
Sudeći prema njenim riječima, uživa u gradu gdje trenutno živi. Beč je, pojašnjava Jovana, već dvije godine zaredom izabran kao ,,most livable city“ od ,,The Economist Intelligence Unit”. To, kaže, ona, zaista, jeste tako, jer je grad jako čist, gradski prevoz skoro pa savršen, škole i univerziteti kvalitetni, a građani zbrinuti.
– Prosto, sve funkcioniše savršeno – ističe ona.
Ponekad, kao studentu, dodaje Jovana, ,,cilj vam nije savršena organizacija, već i malo mladalačkog haosa“.
– Nekad pomislim da živim negdje drugo, možda i ne bih bila tako dobar student, jer bih imala više distrakcija. Svakako, Beč je jako internacionalan grad i svako se osjeća dobrodošlim i kao kod kuće – kaže Jovana.
Jedna interesantna stvar kod Beča, koju je otkrila tražeći stan, jeste, navodi ona, ,,da se stanovi izdaju prazni, odnosno neopremljeni“. Kada je našla na stan koji joj odgovara, morala je i pored svakodnevnih predavanja da se bavi kupovinom namještaja, gledajući da bude što pristupačniji.
– Međutim, takav namještaj morate da sklapate sami, što sam, takođe, morala odraditi – bila sam ,,sam svoj majstor”. Poslije par dana, kada je sve bilo završeno, moja majka je došla u posjetu i kupila mi jastučiće za sofu uz komentar: ,,Baš smo slatko opremile stan“. Rekla sam:,, Da, da mama, ,,zajedno“ „ – kaže Jovana uz osmijeh.
Jovana pojašnjava da stariji ljudi pamte Crnu Goru kao državu Jugoslavije i njene tadašnje uspješne sportske reprezentacije.
-Omladina ima sliku uglavnom o našem primorju, a često naglašavaju Adu Bojanu. Uglavnom to budu samo pozitivni komentari i obećanja da će doći u nekom trenutku. Na meni i mojim vršnjacima, koji su odlučili da se školuju i rade van Crne Gore, je da predstavimo našu državu onako kako zaslužuje, u najboljem svijetlu. Često se prijatelji šale sa mnom govoreći da su Crnogorci u suštini jednorozi, jer činimo otprilike svega 0,009% svjetske populacije. S toga kad vidite jednog, mora biti vrijedan – istakla je ona.
Jovani je studiranje u inostranstvu, za sada, donijelo, prvenstveno, perspektivu. Jako je važno za svaku osobu, kaže Jovana, da ponekad napusti svoju zonu komfora, da upozna ljude i vidi mjesta koja će je možda natjerati da razmišlja na drugačiji način.
-Tako najbolje možemo i da upoznamo sebe – smatra ona.
Njen posao
Kako ističe, zahvaljujući preporuci profesora sa fakulteta, dobila je priliku za intervju, a zatim i posao kao konsultant za UNODC (United Nations Office on Drugs and Crime), tačnije za njihov Globalni Program protiv pranja novca.
-Konkretno, u pitanju je bio projekat za izgradnju kapaciteta država Zapadnog Balkana. Moram reći da sam, zaista, naučila puno, kako o samom poslu, odnosno o načinu vođenja projekta koji finansira EU, tako i o Crnoj Gori i svim državama u regionu – priča ona.
U zemlji u kojoj trenutno živi je sve znatno skuplje nego što je u Crnoj Gori.
-Ali, pretpostavljam da je to normalno, imajući u vidu paritet kupovne moći i životnog standarda – kaže Jovana.
Politička analitičarka
Naša sagovornica je istakla da planira da radi master studije, jer smatra da je to jako potrebno da bi se opširno i sveobuhvatno znanje sa njenih studija fokusiralo na jedno polje. Što se tiče karijere, još ne zna kako će da izgleda, jer kaže da sve zavisi od iskustva na masteru, a ono što je sigurno je da će se potruditi da ostane u inostranstvu što duže.
Odgovarajući na pitanje kako izgleda njen željeni posao, uz osmijeh kaže da to može da se promijeni dok objavimo ovaj razgovor sa njom.
-Šalu na stranu, za konkretan posao i poziciju još nisam sigurna. Jako me interesuje politika, ne u teoretskom pogledu, već u sferi komunikacija. U današnjem svijetu suptilne propagande, kao i medijskih i tviter ratova između država i njenih najvećih funkcionera, smatram da su potrebni ljudi koji će nam pomoći da dešifrujemo sve te poruke i da prepoznamo istinito od lažnog. Za sada, okvirno govoreći, interesuje me posao političkog analitičara – zaključila je naša sagovornica.
N.Đ.
Najnoviji komentari