MAGAZIN SLAJDER
TIJANA TODOROVIĆ U OGLEDALU: U poslu insistiram na ljubavi
Današnja gošća rubrike ,,U ogledalu“, dizajnerka i kostimografkinja Tijana Todorović, na nedavno održanoj Londonskoj nedjelji mode predstavila je, kaže za MNE magazin, kolekciju ,,1701“ koja je nastala kao dio projekta za promociju crnogorske kulturne baštine i dobrotske čipke.
Foto: Joanna Mitroi Photography
Dodaje da je ova kolekcija drugačija od njene prve ideje, dopunjena je i razrađena. Prikazala je 10 modela, a što se prijema i publike tiče, za naš portal ističe da je naišla samo na pozitivne kritike i dobar prijem, čemu u prilog govori njena svakodnevna korespodencija sa ljudima koji su vidjeli kolekciju, što uživo, što putem medija i socijalnih mreža.
Za publiku u Londonu kaže da je za nju veliko pozitivno iznenađenje, jer je mnogo otvorenija i lakša za komunikaciju i saradnju od onoga što je očekivala. Londonski fashion week je, podsjeća ona, jedna od vodećih manifestacija, ne samo u modnoj industiji nego i cijeloj popularnoj kulturi, pa joj je veliko zadovoljstvo što je bila dio toga.
Kroz ovu rubriku, pričom o djetinjstvu, prvom zarađenom honoraru, filmovima, knjigama, putovanjima, ljubavi, poslu, omiljenom jelu, pjesmi svog života, naša sagovornica čitaoce uvodi u svoj svijet.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na konferenciju mačaka, Boškođu Ovcu, Anu sa četiri pištolja, nevidljive prijatelje, izmišljeni jezik, na beskonačne recitacije, dan-dan, Majkla Džeksona i, naravno, vjerujem da svako dijete djetinjstvo najčešće, kao i mene, asocira na ,,Memoare Gavra Vukovića” (smijeh).
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi novac zaradila sam sa 3-4 godine od prodaje oslikanog ,,ukrasnog” kamenja iz bašte naše porodične kuće u Nikšiću. Prodavnica se nalazila na djedovom škanju ispred kuće (hahah). Zarađeni novac sam potrošila na: 1. sladoled, 2. sladoled, 3. sladoled i jedan euroblok. Možda je bilo tu još par ,,čunga lunga” žvaka sličica radi (otprilike i danas na slično trošim zaradu).
Na čemu insistirate u poslu?
– Samokritičnost, odvajanju profesionalnog i ličnog odnosa. Moji prijatelji bi još dodali: red, rad i disciplina (haha). Šalu na stranu, mnogo je važno da se nikad ne osjećamo sigurno u svom poslu, da uvijek istražujemo i probamo nove stvari, da sanjamo i živimo svoj posao. Da svakom poslu pristupamo sa jednakim žarom, energijom i radošću. Dakle, insistiram na ljubavi.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Uh, dugačak spisak. I knjige i filmove preporučujem u odnosu na osobu kojoj je namijenjena. Obično i filmove i literaturu preporučujem u vidu spiska naslova. 🙂 Među preporukama se uvijek nađe neki od filmova Kventina Tarantina, Kjubrika, Bertolučija, ,,Boja nara”, ,,La Grande Bellezza”, Godarovi filmovi, nikad ne mogu da se odlučim za jedan pravac, reditelja ili žanr. Što se knjiga tiče, slična je situacija kao sa filmovima, mada sve češće dolazim u iskušenje da preporučim bon-ton u kombinaciji sa dječijom literaturom.
Koje jelo najviše volite?
– Pršutu i šarenu slaninu. 🙂
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Ljubav.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Da mogu, od svih mrtvih umjetnika jedino bih oživjela Boga, da popravi ovo svoje remek-djelo, nešto mu se često kvari.
Putovanje koje pamtite?
– Sva putovanja pamtim, posebno ona sa svojim prijateljima, ali od svih bih izdvojila putovanje u Pariz s majkom. To mi je još omiljeno. To je kao da idete u Diznilend sa odraslom osobom sa radoznalošću i veselošću djeteta. Non-stop neki ringišpil sa njom.
Pjesma Vašeg života je?
– Uvijek me je bilo strah ovih pitanja, knjiga, flim, pjesma, građevina, slika…, jer nemam jednu svuda. Ja nađem nešto moje i nešto lijepo i samo meni jasno. Obično imam pjesmu dana, maksimalno mjeseca. Života stvarno nemam. Ako već moram da izdvojim samo jednu pjesmu koja je obilježila neke periode i još mi nije dosadila, neka bude Prince – ,,Purple rain”.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
