Upornost, posvećenost i ljubav prema sportu uvijek dovode do uspjeha, pravi primjer za to je crnogorski karatista Vuk Vučinić. Do sada je osvojio mnoga priznanja, a izdvajaju se dvije zlatne medalje sa evropskih prvenstava, te četiri bronzane sa svjetskih kupova. Osim što je bio balkanski šampion, proglašen je i za najboljeg mladog karatistu Crne Gore u 2025. godini.
Koliko su bitni zdravi stilovi života, kako uspijeva da uskladi obaveze, te koji su njegovi ciljevi za naredni period, teme su o kojima smo sa Vukom razgovarali u podkastu MNE magazina.
Koliko je izazovno uskladiti školske, sportske i ostale obaveze?
– Mnogo je zahtjevno, ali najbitnija je organizacija, kao i disciplina. Ako sam ujutru u školi, poslije nastave imam trening, uveče još jedan. Između toga moram da nađem vremena za oporavak, odmor, i za učenje.
Nema uspjeha bez odricanja, šta ti najteže pada?
– Nemam slobodnog vremena koliko imaju moji drugovi. Često se dešava da ne mogu vani, zbog sportskih obaveza. Volio bih nekad da ih imam manje, ali da bi došli do uspjeha mora biti odricanja.
Zdravi stilovi života jedan su od ključnih faktora za uspjeh, kakve su tvoje navike?
– Ishrana, odmor, oporavak… Svaka od njih doprinosi da budeš dobar sportista. Dosta se trudim da mi ishrana bude što bolja, da ne unosim nezdrave kalorije. Pokušavam da se hranim što zdravije-voće, povrće, da smanjim gazirana pića, kao i prerađenu hranu. Što se tiče oporavka, nakon treninga je ključan san. Treba da se odspava oko dva sata otprilike da bi se tijelo skroz oporavilo.
Koju naviku moraš poboljšati?
– Treba još da smanjim korišćenje društvenih mreža, jer ponekad skrolujem, umjesto da odmorim ili izađem vani.
Da li je i to dobra strana sporta, što ne dozvoljava da previše vremena provodiš koristeći telefon?
– Jeste, jer digitalna zavisnost je postala problem svuda u svijetu, a trebalo bi to da se smanji. Sve završavamo preko telefona. Ja se trudim da što manje koristim, ali nekada je to nemoguće.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
– Sa porodicom ili sa društvom vani.
Na koji način te je sport izgradio?
– Uticao je na moj karakter. Našao sam i drugove, od kojih imam podršku, uvijek mogu da pitam nekoga od njih petoro ako mi treba kakva pomoć. Imam trenera, koji mi je kao drugi otac, sa njim mogu da pričam o čemu god hoću. Sport me naučio borbi, fer pleju, upornosti, ali i kako da se snađem u nekim situacijama, jer putujemo dosta. Na tome sam zahvalan.
Koje su najljepše strane karatea?
– Društvo, ali i putovanja. Kada nađeš dobre drugove, kao što sam ja uspio, sve je moguće. Imamo isti cilj, da uspijemo u sportu, budemo bolji, jedni drugima pomažemo. Najljepše je kada se boriš, a iza tebe društvo koje navija za tebe. Takođe, obilazak drugih država, kultura, naroda to je zaista jedna od najljepših stvari. Neke te zemlje privuku da se vratiš ponovo.
Svako takmičenje nosi psihološki pritisak, kako se ti nosiš sa njime?
– Pritisak je veliki faktor pogotovo kad se izgube mečevi. Dosta takmičara ne zna sa tremom da se nosi, to je baš problem, posebno na težim takmičenjima. U našem klubu “Iskra” dosta to vježbamo, pravimo improvizaciju mečeva kako bismo imali manji pritisak na tatamiju.
Koju medalju bi izdvojio kao najdražu?
– Medalja osvojena ove godine na Evropskom prvenstvu. Ovo je moja druga medalja evropskog šampiona, a najdraža mi je jer sam sebi dokazao da mogu da ponovim uspjeh koji sam postigao prije dvije godine.
Pozvan si na pripreme seniorske reprezentacije, koliko si ponosan na to?
– Kao jedan od najmlađih članova, pozvan sam da treniram sa seniorima. Dosta je teže trenirati sa seniorima i boriti se sa njima, oni su kompletniji borci, najbolji u tim kategorijama. Na pripremama imali smo šampiona, vicešampiona Evrope, te vicešampiona svijeta i čast mi je što sam sa njima trenirao. Nadam se da sam im nešto pomogao, a ja sam dosta toga naučio.
Da li je najveća čast za sportistu da predstavlja svoju zemlju?
– Velika je čast da nosim boje Crne Gore na grudima i da predstavljam zemlju na velikim prvenstvima. Najljepša stvar je kada se popneš na postolje i počne himna Crne Gore, onda znaš da si uspio.
Koja takmičenja predstoje?
– Idem 1. jula u Poreč, Svjetska liga mladih, bitno takmičenje jer je bodovno. U oktobru imam Svjetsko prvenstvo u Poljskoj, imamo dobru viziju za to, poslije toga postajem senior.
Koji je tvoj glavni cilj za naredni period?
– Kao i svakog sportiste, da budem na Olimpijadi. Problem je što karate nije olimpijski sport za 2028. Nadam se da će 2032. u Brizbejnu biti. Prije toga, Svjetsko prvenstvo seniorsko da se osvoji zlatna medalja, Evropsko, pa onda imaju Premijer lige, ali glavni cilj je olimpijska medalja.
N.P.
(Tekst objavljen u okviru projekta ,,Djeca, sport i mladi: Promocija zdravih stilova života kroz sport i otklon od digitalne zavisnosti”, koji MNE magazin realizuje u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija)