MAGAZIN PREPORUKA

ŠEZDESET GODINA OD MINHENSKE TRAGEDIJE: Crnogorac svjedok istorije Junajteda

6.02.2018. u 12:46

Foto: Portal Analitika

Na adresu skromnog doma u provincijskom Egziteru, na jugu Engleske, ovog februara, nakon 60 godina, nije stigao poziv za jednog Crnogorca od velikog Mančester junajteda. Nebojša Bato Tomašević, koji je preživio avionsku nesreće u Minhenu 6. februara 1958. godine, preminuo je 15. aprila prošle godine, piše Arena.

Smrt Bata Tomaševića (88) prošla je sasvim nezabilježeno u ostrvskoj javnosti, a nedovoljno je i u Crnoj Gori o njemu pisano – u kontekstu preživjelog jedne od najvećih sportskih tragedija. To je nepravda, jer je za Crnogorce Bato trebao biti mnogo bitniji od prostog zbira detalja živopisnog života – bivšeg diplomate, izdavača, novinara i profesora univerziteta, mladog ratnog heroja i brata narodne herojke Stane Tomašević.

Za Britance, to je neobičan propust – jer radi se o preživjelom jedne od najvećih kolektivnih trauma Ostrvljana 20. vijeka, čije se posljedice i danas osjećaju. U Ujedinjenom Kraljevstvu, minhenska nesreća u kojoj je život izgubilo sedam fudbalera velike generacije Junajteda – je rana zarasla ožiljkom romantičnih heroja.

Foto: Twitter

Mnogi i danas kažu – da nije bilo Minhena, Mančester junajted nikada ne bi postao to što jeste, gigant koji nikad ne odustaje, rađa se iz pepela, najpopularniji klub na svijetu. Ipak, danas valja istaći, 60 godina nakon nesreće – Bato Tomašević nije želio pažnju. Nije bio igrač, tek mladi ataše jugoslovenske ambasade koji je tadašnjeg engleskog šampiona pratio za Beograd, a nakon istorijskog duela sa Crvenom zvezdom se vraćao za London.

U svijesti tradicionalnog Crnogorca, Bato nije mogao biti heroj, jer je preživio – za razliku od mnogih.
– Bio je to najgori period Hladnog rata, i iz ambasade su me poslali da putujem sa šampionima Engleske, da im u Beogradu bude ugodno, da im pomognem na kontrolama, na carini, u hotelu, na stadionu. To je bila dužnost – zapisao je Bato Tomašević.

Tog dana poginulo je 23 ljudi (osam igrača, od čega šest reprezentativaca Engleske, tri trenera), 21 putnik je preživio.

– Cijelih 50 godina, od tih mjesec u bolničkoj sobi, nijesam vidio ljude iz Mančester junajteda. Slali su uredno pozive, uvijek sam odbijao. Nijesam želio ni intervjue niti želio pažnju. Do 2008. godine i 50. godišnjice tragedije. Tada sam prvi put pošao na ,,Old Traford“ – zapisao je jednom Bato.

Foto: Manchester United

Kao u paklu

Filmovi su snimljeni, knjige i hiljade strana novinskih tekstova ispisani o tom danu u Minhenu 6. februara 1958. godine. Zahvaćen nevremenom, po snijegu i ledu, avion Britiš Juropian Ervejsa sletio je u Minhen prinudno, da dolije gorivo. Oko 15 časova popodne, tri puta su pokušali da uzlete. Dva puta pilot je bio prinuđen prinudno da sleti. Sat je stao u 3:04… – Sjećam se da sam se probudio na pisti, potpuno go, sa jakim bolom u nozi…

Čak sam bio i bez cipela. Vidio sam avion koji gori iza, ljude koji trče i jauču. Jedna žena je tražila bebu, uletjela u užarenu olupinu…

Onda sam vidio golmana Harija Grega kako izlazi iz aviona sa djetetom u naručju. Bila je to scena iz pakla – zapisao je Bato godinama kasnije. Njegova knjiga ,,Orlov krš“, svjedočanstvo jednog burnog života, ali i cijelog vijeka jedne crnogorske porodice, u jednom poglavlju otkrila je sjećanja na nesreću. Pobjeda je, prije pet godina, u nastavcima objavila kompletnu knjigu.

– Sjećam se da su igrači bili sjajno raspoloženi, iako je vrijeme bilo loše. Šalili smo se, junačili zbog nevremena prije uzlijetanja, stjuard je servirao viski jer je rezultat 3:3 u Beogradu u Kupu šampiona bio dobar. Jedan od stjuarda je prije posljednjeg pokušaja da uzletimo molio da sjedne na moje mjesto u zadnjem dijelu aviona, ja sam prešao u njegov u prednjem dijelu. On je poginuo, ja sam preživio – zapisao je Bato.

Foto: Twitter

Savjet za Čarltona

U bolnici u Minhenu, Tomašević je dijelio krevet sa velikanima – trenerskom legendom Matom Bezbijem (uz ser Aleksa Fergusona najvećeg trenera u istoriji Junajteda), slavnim napadačem Denisom Vajoletom, Herijem Gregom…

Dankan Edvards, najveći igrač generacije, po mnogima najbolji fudbaler tog vremena, preminuo je u 22. godini, nekoliko dana kasnije od posljedica povrede. Jedan igrač Batu je tada kazao – nikad više neće letjeti, pa koštalo ga to fudbalske karijere. Bio je to niko drugi nego Bobi Čarlton, jedan od najvećih engleskih igrača u istoriji.

– Rekao sam mu, i ti i ja ćemo morati ponovo letjeti. To će se od nas zahtijevati – prisjećao se Bato Tomašević.

Bobi Čarlton je osam godina kasnije predvodio Englesku do titule prvaka svijeta, tada bio najbolji igrač Evrope. Već 1968. godine Junajted je osvojio prvi Kup šampiona. Klub je preživio, kao feniks… A Bato? Kada je letio za Beograd sa fudbalerima Mančestera, tražio je dozvolu da oženi Britanku Mardž. Nije je dobio, a ipak je tri mjeseca kasnije oženio ljubav svog života. Zbog toga je ostao bez posla u ambasadi – i posvetio se katedri, univerzitetu…

Nikada se nije pokajao, 1991. sa pozicije direktora Jugoslovenske radio televizije (JRT) prkosio je Slobodanu Miloševiću… Bato Tomašević od 1997. živio je u Egziteru, a nikad nije ostao daleko od Crne Gore, Cetinja na kojem je odrastao. Prošle godine u Engleskoj preminuo je ostvaren čovjek, otac dvije kćerke, Crnogorac sa jednom od najinteresantnijih biografija 20. vijeka. Ni tada, u tragediji koje Ostrvo danas obilježava kao svetinju, ni u društvu velikana evropskog fudbala, ni godinama kasnije – nije odstupio od onih vrijednosti, koje je ponio sa Cetinja i iz Crne Gore.


Izvor: Arena/Portal Analitika