ART PREPORUKA
BUDIMPEŠTA: Dvije večeri nezaboravnog aplauza mađarske publike za jubilej predstave ,,Dokle pogled seže”
Prošla je godina od premijere, a jubilej ekipa predstave Kraljevskog pozorišta Zetski dom, obilježila je u budimpeštanskom pozorištu Trafó House of Contemporary Arts. Sve ono što je autorski komad Arpada Šilinga postigao u godini za nama, dvije večeri izvođenja u Mađarskoj potvrdile su još jednom, snažno i gromko, sa pozivima na bis glumcima, sa takvim aplauzima mađarske publike, da ove večeri u Budimpešti zasigurno ulaze u
zapise Kraljevskog pozorišta kao značajan, ogroman uspjeh. Ova svedena predstava bez scenografije, kostima, bez naročite igre svjetla oslanja se na glumačko umijeće i suštinu. Jezik se ipak kao barijera nije ispriječio u razumijevanju igre. Publika je, zahvaljujući titlovima i činjenici da su ih glumci itekako ubijedili, razumjela sve, reagujući smijehom, pažnjom i uzdasima prepoznavanja, koji su se čuli u gledalištu tokom cijelog komada. Sala ispunjena do posljednjeg mjesta obje večeri disala je sa pričom iz Crne Gore, potvrdivši tako riječi koje je čuveni mađarski reditelj kazao nakon premijere komada na Cetinju, prije tačno godinu. Arpad Šiling tada je rekao da je ovo komad koji se ne bavi samo lokalnim temama, da je ovo priča koja važi za cijeli region jugoistočne Evrope.
Izvođenja u Budimpešti potvrdila su da, Dokle pogled seže predstava koja zbog svoje istine o temama koje su zajedničke mnogim zemljama, može da se igra bilo gdje, da je ljudi razumiju i da o njoj kasnije razmišljaju.
– Glumci razumiju i štite komad, vidi se da igraju ovu predstavu u Crnoj Gori, i na turneji. Dobro je vidjeti da su sigurni u sebe, nismo morali ići nimalo unazad, oni se bore za ovu predstavu, jako su hrabri da stanu na scenu. Na početku smo bili zabrinuti budući da je ovo veoma ogoljena predstava, ne koristimo ništa od scenskih pomagala i to može biti teško za glumce, ništa im ne pomaže. Nadao sam se da će ovi ljudi u gledalištu shvatiti jezik i stil predstave. Tako je i bilo, svidjela im se, razumjeli su te male konflikte običnog čovjeka koji na kraju, kada se nagomilaju, naprave jednu ogromnu planinu koja predstavlja ozbiljan problem. Razumjeli su humor u prestavi, ironiju, pratili su radnju iako nije bilo lako budući da imamo dosta teksta. Dobre su reakcije, obje večeri, ono što mi je najvažnije ipak jeste odnos glumaca prema predstavi. Svi oni su, ako uporedim sa prošlom godinom, daleko odmakli u igri. Ponosan sam na ovu predstavu, na nagrade i činjenicu da se izvodi na turneji. Ponosan sam što naša ideja funkcioniše – kazao je reditelj Arpad Šiling.
– Vidjela sam ovaj komad prije godinu u Subotici, tada sam shvatila da bi bilo dobro odigrati ga ovdje. Moram priznati da jesam bila malo zabrinuta kako će ga shvatiti mađarska publika, ali sada sam razbila tu bojazan potpuno. Predstava je toliko duhovita, smijala sam se ovoga puta više nego u Vojvodini. Ipak, radije bih se isplakala baš zbog sličnosti sa ovom zemljom, zbog paralele u životu. Ima toliko razlika među nama, ali
i sličnosti. Svidjela se publici zaista – kazala je nakon izvođenja Barda Beata, izvršna direktorica Trafó House of Contemporary Arts.
Mjesta na kojima je mađarska publika najviše reagovala obje večeri bile su scene koja progovaraju o nepotizmu i nebrizi o životnoj sredini. Takođe, i Mađarska se suočava sa odlivom mladih ljudi iz zemlje. I Mađarska je, kažu sagovornici iz medija u problemima i svojevrsnoj političkoj krizi. Upravo iz tih razloga nisu imali teškoća da razumiju homor, koji u nekim momentima obiluje lokanim, crnogorskim, a u nekim scenama univerzalnim, lako razumljivim svim nacijama.
– Ovo je odlično pozorište. Mislila sam da će biti opora poput jedne Šilingove predstave koju sam gledala, ali ova predstava je zaista osvježenje , u smislu da shvatate probleme, ali kroz jedan odličan humor. Ne smijete se jer ste srećni, ali se smijete. Bilo je zaista zanimljivo vidjeti da i druge zemlje imaju problem kao i mi. U istom smo sosu izgleda. Glumci su odlični, dramaturgija takođe, činjenica da je scena ogoljena, da je sve povezano. Mi dosta govorimo o ovim problemima, o korupciji, siromašni postaju sve siromašniji, bogati sve bogatiji. Prepoznali smo se u smislu zloupoterebe novca EU fondova, u problemima vezanim za nepotizam – kazala je Nora Balkanyi, pisac bloga Trafó House of Contemporary Arts i freelance novinarka.
– Imamo dosta zajedničkih problema, Šiling je jedan od najvažnijih reditelja u Mađarskoj. Isto smo godište, odrasli smo zajedno umjetnički. U različitim životnim razdobljima u svojim djelima poručivao je ljudima različite stvari, uvijek aktuelne. Sada imamo tešku situaciju u Mađarskoj – kazala je Gabriella Schuller, pozorišna kritičarka.
– Publika se smijala ovim problemima jer imamo iste. U brošuri sam pročitala da su glumci pomogli Arpadu Šilingu da uobliči tekst, neke od tih tema se događaju I ovdje. Volim rad Arpada Šilinga, on je omiljen reditelj u Mađarskoj. On se obraća publici kao jedan od njih, u Mađarskoj to nije tipično. Publici se ovdje reditelji obraćaju sa visine, on ne, govori o problemima baš kao da je on u publici – kazala je Noemi Herczog, pozorišna kritičarka medija Elet es irodalom.
Trafó – House of Contemporary Arts u ulici Liliom, u užem centru grada, u Budimpešti je poznato kao pozorište koje njeguje otvorenost ,iskrenost, individualnost I autentičnost u odabiru djela koja se izvode , bilo da je riječ o teatru, plesu, muzici, vizuelnoj umjestnosti. Njihova scena otvorena je za društvene teme , platforma je za postavljanje vrijednosti, novih ideja i produkcija, kako za domaće, tako i za umjetnike iz inostranstva. Pozorište, smješteno u zgradu iz 1909., nekadašnju stanicu za napajanje strujom, 1998. postaje dom za jedno od omiljenih teatara u Pešti.
U tom teatru predstava Dokle pogled seže odigrala je svoj veliki uspjeh, nastavivši tako niz u kome se nalaze izvođenja u Italiji, Subotici, Zagrebu, Sarajevu, Somboru, Ljubljani, Bitolju. Na tom putu ,predstava Kraljevskog pozorišta dobila je i zvanična priznanja: ravnopravnu glumačku nagradu glumcu Dušanu Kovačeviću na Festivalu satire Fadila Hadžića u zagrebačkom pozorištu Krempuh, a kod kuće, na FIATU-u -Arpad Šiling dobio je priznanje za najbolju režiju, dok je na Bienalu crnogorskog teatra ovom komadu dodijeljena specijalna nagrada. Ovaj komad nastao je kao dio projekta EU Collective plays!, čija je ideja vodilja kreativno zajedništvo šest država kroz promociju tzv. ,,polivokalnih“ pozorišnih metoda. Slijedeći taj put, Zetski dom sarađuje sa umjetnicima iz drugih zemalja, udružujući reditelje, glumce i pisce drugih nacija sa našim umjetnicima, u cilju formiranja novog kreativnog društva.
Na taj način nastale su inovativne produkcije, koje su i prikazane u odabranim evropskim pozorištima i festivalima, a pravi ambasador projekta koji je na konkursu EU programa Kreativna Evropa dobio podršku za finansiranje, jeste upravo komad Dokle pogled seže.
Ansambl predstave čine: Srđan Grahovac, Zoran Vujović, Varja Đukić, Dejan Đonović, Dušan Kovačević, Nada Vukčević, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić, a autorski tim saradnici na tekstu: dramaturg Bence Biro, prevodilac, saradnik-dramaturg Kata Đarmati, kompozitor Nina Perović i asistent reditelja Mirko Radonjić. Naredno gostovanje ovog komada biće 15.novembra u Užicama na 22. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu „Bez prevoda“.
