ART SLAJDER
ĐORĐE DAVID PRED NASTUP U KIC-U: Volio bih da se ne zaboravi ono što nas je na Balkanu povezivalo
Đorđe David sa grupom ,,Death saw“ nastupiće 10. novembra u KIC-u ,,Budo Tomović“ u Podgorici. Bend, pored Davida, čine Đorđe Golubović, Stefan Dželetović i Aleksandar Mitrović.
David u razgovoru za Montenegro magazin, punom snažnih poruka, ističe da je nastup u KIC-u nešto čemu se veoma raduje. Smatra da će to biti dobra priča koja će imati ozbiljan odjek.
Novi album zvaće se ,,Da se ne zaboravi”, a ono što bi David volio da se ne zaboravi jesu vrsta emocije, mirisa i boja ,,koje su nas na Balkanu povezivale”.
Foto: Facebook
Samo pet dana nakon rođendanskog slavlja dolazite u Podgoricu. Šta ste pripremili i kako se sjećate posljednjeg nastupa u našem gradu?
– Posljednji nastup je bio 2005. godine. U pitanju je bio kafić koji se nalazio u centru. Tu je bio park ispred kojeg je čovjek napravio binu i to je bilo veoma posjećeno, bila je dobra reakcija publike. Poslije toga došlo je do zastoja između ljudi koji organizuju priču u Crnoj Gori i nas kao benda i zaista mi nije jasno zbog čega. Ovaj nastup sada u Kulturno-informativnom centru ,,Budo Tomović” biće nešto čemu se vrlo radujemo. Imamo ozbiljnu tremu iz prostog razloga jer znamo da će to biti jako dobra priča koja će imati ozbiljan odjek. Spremili smo, što se koncerta tiče, sigurno sat i po, sat i 45 minuta žestoke i ozbiljne rokenrol svirke. Koliko će taj prezent biti jak i upečatljiv zavisiće od onoga što se zove dogovor između nas kao benda i tehničkog lica, odnosno čovjeka koji bude donio binsku opremu. Ukoliko bude dovoljno snage, mislim da ćemo publiku ostaviti bez teksta. Jednostavno, kad koncerte radimo, radimo sa 120 posto od mogućih sto. Ne pravimo razliku između sela i grada, između festivala i moto-skupa, između VIP hale gdje dođe 10.000 ljudi i prostora kad dođe 500 ili 1.000 ljudi. Svako ko je došao zaslužio je da dobije maksimum od nas i mi to uvijek dajemo.
,,Da se ne zaboravi” naziv je novog albuma. Sadrži šest obrada i tri autorske numere. Šta biste Vi voljeli da se ne zaboravi?
– Ja bih upravo volio da se ne zaboravi ona vrsta emocije, ona vrsta mirisa i da se ne zaborave sve one boje koje su nas na Balkanu povezivale prije nego što se desio taj glupi rat koji se desio i prije nego što se desilo da se političari podijele i orijentišu na lokalne momente. Pogubiti te veze iz dana kad smo mi imali 20 i 25 godina znači izgubiti svoj identitet. Ja sa mojim prijateljima iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Makedonije i dalje imam kontakte i veze, i to vrlo intenzivne. Ne smije da se zaboravi na koji način smo komunicirali, kakva je to vrsta emocije bila. Mislim da je kultura nešto što povezuje narod i da je narod jači od bilo kojeg pojedinca ukoliko ga rukovodi emocija i zdrav razum. To su stvari koje ne smiju da se zaborave.
AUTORSKI TANDEM NA NOVOM ALBUMU: Đorđe David i Aleksandar Mitrović
Aleksandar Mitrović potpisivao je aranžmane i muziku za prvi album. Ko ovoga puta potpisuje taj dio, a ko je bio zadužen za tekstove?
– Ovoga puta će isto to raditi Aleksandar Mitrović. To je ,,muzički brak” koji traje već 15 godina i nema razloga da na drugoj strani tražim bilo kakvu vrstu priče kada je u pitanju kompozicija, a radi se u okviru benda. Mislim da je on neko ko je fenomenalan i u muzičkom smislu. Nešto što je zaista rijetkost.
Kada su tekstovi u pitanju, poslije teksta ,,Majko zemljo”, koji sam uradio za album sa grupom ,,Fuzzbox”, izdatog 2001. godine, na ovom albumu ću ih potpisivati ja. Aleksandar Mitrović će potpisivati autorske momente kad su note u pitanju i aranžmane, kako obrada, tako i novih stvari, zato što umije da radi te stvari, fenomenalno osjeća moj senzibilitet i mislim da je čovjek koji je u vremenu. To je za pjevača vrlo važno, da neko sa kim sarađuje je u vremenu, ko umije da barata svojim instrumentom i koji je naslušan.
Govoreći o novom albumu, pomenuli ste Šekspira. Sa svim predstavama koje su na repertoaru ili se rade fascinantno je da su teme Šekspira, Nušića, Njegoša, Gogolja i drugih aktuelne i dan-danas. Kako objašnjavate taj fenomen?
– Kad sam pomenuo Šekspira, mislio sam na nešto što se zove van vremena i van prostora. Šekspir je pisac koji sve ono što je napisao prije nekoliko vjekova je toliko svježe. U stvari, bio je vizionar i čovjek koji je itekako gledao u budućnost. Stvari o kojima je pisao kroz odnose u porodici, društvu, kada je vlast u pitanju odnos vlasti prema narodu i odnos naroda prema vlasti, definitivno mogu da se primijene i u 19, i u 20. i u 21. vijeku, nebitno da li je u pitanju Ruanda, Južna Afrika, Finska, Srbija, Crna Gora ili Italija. Čovjek je toliko bio dubok, filozof, prorok, da je jednostavno neprevaziđen u tom smislu.
Kad sam ovaj album poredio sa tim stvarima i rekao da ima šekspirovski momenat, numere koje ćemo uzeti su van vremena i mogu da se primjene na svim prostorima gdje je bilo rata, uzburkavanja tog tipa, gdje su se države cijepale, gdje su se djelovi država odvajali, kidali. Sve ono što smo odabrali kao hitove sa prostora SFRJ su numere koje imaju tu vrstu boje. Mislim da će, ne u varijanti nostalgije, nego u varijanti opomene te numere itekako naći put do mladih ljudi do kojih nam je najviše stalo i zbog kojih najviše to i radimo. Ovi stariji su se malo ulijenili, prepustili. Oni više ne idu na koncerte, u pozorište, ne posjećuju izložbe. Mislim da te mlade treba dobiti jer su oni ta snaga koja je ,,gladna” svega toga i treba im ponuditi to nešto iz nekog vremena kad smo mi odrastali i sticali parametre u životu. Kad su u pitanju ovi stariji, te pjesme će ih sigurno podsjetiti na neke stvari i mislim da čak imamo šansu da i njih s tim albumom vratimo ponovo u one tokove koji se zovu kultura. Mislim da je na Balkanu u ovom trenutku to bitnija stvar od bilo kakve politike, ekonomije ili bilo čega drugog.
Kako je živjeti, disati i pronositi rokenrol u ovom vremenu?
– Jako teško zato što su čudna vremena. Imam utisak da sve što je natprosječno dobija udarac po glavi da se vrati u nekakvu kolotečinu, prosječnost. Imam utisak već dugi niz godina da je prosječnost nešto što itekako vlada. Sve ono što je na prvu loptu otprilike je stvar koja dobija na favorizovanju kad su u pitanju mediji, ljudi koji odlučuju o tome šta će biti plasirano. Otkad je svijeta i vijeka politika je uvijek te stvari odlučivala. Znalo se da li će ,,Beatles”-i, ,,Roling stones”-i, ,,Zeppelin”-i ili grupa ,,Queen” svirati na ovoj ili onoj proslavi, na otvaranju ovih ili onih Olimpijskih igara, na Super bolu… da li će svirati ,,Aerosmith” ili Foo Fighters” i tako dalje. Apelujem na političare da ipak malo više sluha imaju za neke stvari koje stavljaju u zapećak. Mislim da je rokenrol itekako potreban u ovom današnjem vremenu. I to onaj pravi, istinski rokenrol koji je zasnovan na gitari, bubnju i basu. Bubanj, bas i gitaru, kako reče jedan veliki kompozitor i muzičar, nikad ništa neće uspjeti da pobijedi. Čak i u narodnoj muzici, u turbo folku i tako dalje, imate priliku da vidite da je jako bitan momenat solo na gitari i prelaz na bubnju. To je osnovna stvar rokenrola koja je polako, nevješto, preuzeta u toj vrsti muzike. Naravno, ne pričamo o folklorima sa ovih naših prostora koji su pravi i originalni, koje volim iznad svega, oni su stvar koja je neponoviljiva. Mislim da postoji određena vrsta straha kada je rokenrol u pitanju jer je kritika svega lošeg postojećeg što okružuje pojedinca i grupu koja je autorski aktivna. Ne treba se toga plašiti zato što je rokenrol najbenignija stvar na svijetu u odnosu na sve ono čime se ljudi na ovim prostorima bave. Ne postoji ništa čistije i romantičnije od rokenrol muzike u ovo današnje vrijeme.
Trideset pet godina je prošlo od uloge u ,,Doktorki na selu”. Vraćate se filmu rolom u ostvarenju ,,Prokleti pas” čija je premijera bila prije šest dana. Kakav je osjećaj i zašto kao izbor povratka na film baš ,,Prokleti pas”?
– Nije 35 godina nego 38. Malo ste mi smanjili godine i beskrajno Vam hvala na tome. Ja sam glumački se vratio u pozorištu mjuziklom za djecu koji se zove ,,Tesla i bitka na magnetnom polju” koji je urađen u čast 160 godina rođenja Nikole Tesle. To je na repertoaru bilo prošle godine, na repertoaru je i ove, predstave su unaprijed rasprodate. Imao sam dosta uloga u tom prostoru, igrao sam u gomili koprodukcija, više od 12, u domaćim filmovima kao što je ,,Rođeni sjutra” Draška Đurovića koji je inače moj klasić bio na Akademiji u Beogradu, ,,Groznica ljubavi”, ,,Šmeker” i da ne ređam sad. ,,Prokleti pas” je mala uloga u filmu koji je režirao Dragan Pešikan i to je izlazak u susret više nego što je uloga, drugaru koga poznajem više od 30 godina. To je urbana priča koja je primjenjiva na svim prostorima one bivše velike zemlje, nešto što u današnjem vremenu itekako egzistira kad je omladina u pitanju. Film je, kako su kritičari nazvali, srpski Snatch. Ima dosta akcionih scena, crna komedija sa pucanjem, ubistvima, drogom, a cijela priča je zasnovana na tome što pas kome je gazdarica iz milošte dala ime FBI, pošto mnogo voli da gleda televizijske serije, napravi čitavu zavrzlamu zbog koje nastaje haos i počinje pravi mali rat. Ja ga toplo preporučujem svim mladim ljudima i u Crnoj Gori, jer mislim da će se zaista slatko nasmijati, da će uživati u akcionim scenama. U te dvije scene na kraju gdje se pojavljujem, tu je i Aleksandar Šapić. To je lucidnost reditelja koji je želio to da uradi. Mislim da su maestralne uloge napravili Žika Todorović, Ivan Jevtović, Nina Seničar i mlade glumice koje se prvi put u filmu pojavljuju Maja Lukić i Jelena Galović. Svi ljudi koji su imali glavne i noseće uloge su fenomenalno odradili priču, kao da su sto godina na filmu. Naravno, ne pričam o Žiki, već o ovim mladim glumicama, ne pričam o Ivanu Jevtoviću, pričam o Nini Seničar. Nikad nisam bio neko ko je zapamćen po glumi, ali ovdje se stvari posmatraju na drugačiji način. Oni smatraju da ako je neko glumac zašto bi se bavio pjevanjem, ako je neko pjevač zašto bi se bavio glumom, što mislim da je potpuno pogrešno. Ukoliko ti Bog podari više talenata, to treba da bude priča koja treba da bude edukativna, kad su u pitanju pojedinci ili više ljudi zarad neke nove generacije, a ne osuđivati ih zbog toga i ubacivati u fah. To je potpuno pogrešno. Mislim da u 21. vijeku te stvari su itekako loše.
Đorđe David u mjuziklu ,,Tesla i bitka na magnetnom polju”
Pomenuli ste mjuzikl za djecu ,,Tesla i bitka na magnetnom polju” za čije igranje 29. oktobra su karte rasprodate. Vi tumačite Groma. Kako vidite Teslu?
– Kako Teslu drugačije vidjeti nego kao čovjeka koji je do dana-današnjeg neprevaziđen. Sve što je zasnovano kad je u pitanju tehnologija 20. vijeka, 21. vijeka jeste zasnovano na Teslinim izumima. Nije se pojavio nijedan naučnik koji je prevazišao njegove pronalaske, nije se pojavio nijedan naučnik ili filozof koji je stvari doveo do savršenstva do te mjere kao što je on prije nešto više od 120, 130 godina. Tesla je neponovljiva figura i šta o njemu reći sem da je to genije koji se rađa jedanput u hiljadu godina.
Bojana Radonjić
Foto: Facebook
Najnoviji komentari