DRUŠTVO SLAJDER
PROF.DR ZORAN MILIVOJEVIĆ: Treba nam emocionalno pismeniji način biranja partnera
– Samodestruktivno je da se prepustimo da nam “srce”, to jest zaljubljenost bira partnera, jer to vodi u loše ishode. S druge strane, ne valja ni kada se bira “glavom” jer interes nije dovoljno čvrsta osnova braka ili porodice. Moramo da pronađemo jedan emocionalno pismeniji način biranja partnera tako što ćemo da spojimo “srce” i “mozak”. Takav model se naslućuje, ali još uvek nije do kraja definisan. To je zadatak koji je pred nama-poruka je koju prof. dr Zoran Milivojević, psihoterapeut i pisac šalje putem predavanja ,,Čovjek između ljubavi i zaljubljenosti”.
Pred tribinu koja će biti održana u Podgorici 28. septembra Milivojević za MNE magazin govori o ,,formulama ljubavi”.
-Kada običan čovjek pogleda u svoja osjećanja, on ne može praviti jasnu razliku između zaljubljenosti i ljubavi, osim da zaljubljenost doživljava kao mnogo snažnije osjećanje. Zato je nastala predstava da je zaljubljenost ona “najsnažnija ljubav”. Međutim, što više ljudi razumiju psihološke procese koji su osnovi ovih osjećanja, što su “emocionalno pismeniji”, to su jasnije razlike ovih osjećanja. Ljubav je univerzalno osjećanje koje možemo poistovijetiti sa procesom emocionalnog vezivanja jedne osobe za drugu, kao na primjeru vezivanja majke za dijete. Zato je ljubav veoma duboko, trajno osjećanje prema osobi koja nam je emocionalno vrijedna. Zaljubljenost je osjećanje koje je zasnovano na procesu idealizacije. To znači da se može zaljubiti samo ona osoba koja u sebi nosi ljubav kao ideal, to jest ima ideju da kada nađe pravu osobu za sebe, da će sa njom biti srećna do kraja života. Idalno dolazi od riječi ideja i zapravo znači “upravo onako kako je zamišljeno”. Problem sa zaljubljivanjem jeste u tome što ne postoje idealne osobe, tako da nakon krećeg ili dužeg vremena zaljubljenost prelazi u manje ili veće razočaranje. U našoj civilizaciji je u posljednjih 150 godina postalo normalno da se neko zaljubi i da tako ulazi u ljubavnu vezu. Međutim, veći dio planete ne poznaje zaljubljivanje – mislim na tradicionalnu Aziju i Afriku – zato što jednostavno ne vjeruju u to da će im ljubav, to jest nekakva “prava ljubav” donijeti veću sreću u životu-kaže dr Milivojević.
Govoreći o intenzitetu zaljubljenosti i ljubavi, naš sagovornik kaže da i jedno i drugo osjećanje mogu biti veoma snažna i moćna
.
-Teško je upoređivati jer nisu u pitanju iste kategorije, pa ni dimenzije u kojima ocjenjujemo. Zaljubljenost se doživljava kao intenzivnije prijatna, kao “leptirići u stomaku”, ali isto tako i kao užasni psihički bol kada nije uzvraćena, tako da je osoba nesrećna. Ljubav je mnogo dublja i trajnija. Dok se neko može razljubiti nakon što je samo par sati ili dana bio zaljubljen, sve dok se nije razočarao, osoba veoma teško prestaje da voli. Kako je emocionalno vezana za drugu osobu, ona mora da se emocionalno razveže. A ono osjećanje koje tada nastaje je tuga ili žalost. Tugovanje može biti veoma intenzivno i bolno-pojašnjava on.
Između zaljubljenosti i ljubavi ne postoji prelazno stanje.
-To su različita osjećanja, kao jabuke i kruške. Nema prelaznog stanja između jabuke i kruške. Međutim, tipičan scenario kojeg ljudi očekuju jeste da veoma intenzivna zaljubljenost pređe u manje intenzivnu ljubav. A ono što se dešava u praksi jeste da se zaljubljenost završava razočaranjem. I to je prava riječ: neko je bio očaran, začaran, a onda razočaran. Čar i čaranje su reči koje opisuju magijske postupke kojima se mijenja stanje svijesti, izaziva opijenost. Ako je razočaranost manjeg stepena, a ljudi su već neko vrijeme u vezi, oni su se i emotivno vezali, tako da se nastavlja veza kao ljubavna veza. Ali, gledano statistički, većina zaljubljivanja završava kao razočaranje i raskid, a ne prelazi u ljubav. Mnogi su se zaljubljivali i više desetina puta, pa su još uvijek sami. To i čitaoci mogu da izračunaju za sebe: koliko su puta bili zaljubljeni i kako se to završilo-navodi dr Milivojević.
Na pitanje da li je ispunjeniji čovjek koji voli ili onaj koji je voljen, naš sagovornik je jasan: ,,Ne ispunjava ni jedno ni drugo”.
-Možete nekoga voljeti ko vas ne voli ili, još gore, ko vas iskorišćava. Takođe, može vas voljeti neko ko kod vas izaziva odbojnost. Ono što ljudi zamišljaju kada kažu ljubav jeste da su voljeni od osobe koju vole. I to je ono što ispunjava. U savremenom svijetu nekako je zavladao narcizam, tako da je ljudima, isto kao i maloj djeci, mnogo važnije da budu voljeni, nego da vole-kaže dr Milivojević.
On navodi da je “Čovjek između zaljubljenosti i ljubavi” naizgled prozaična tema, ali ako se gleda dublje i šire, to što smo pomiješali ljubav i zaljubljenost uništava ljubavne veze, brakove, porodice, a kako je porodica osnovna jedinica društva, onda i savremeno društvo. -Ima još drugih uzroka, ali od kada smo pomiješali ova dva osjećanja, brakovi i porodice su postale nestabilne. Na Zapadu se razvodi polovina sklopljenih brakova, a kod nas nešto više od trećine. Ne samo da su ljudi u svojoj potrazi za srećom u ljubavi postali još više nesrećni, nego i ne rađaju djecu dok ne nađu “pravu” osobu za sebe i slično-zaključuje dr Milivojević.
Predavanje ,,Čovjek između ljubavi i zaljubljenosti i razgovor sa publikom počinje u 17 časova 28. septembra u knjižari Matice srpske na Rimskom trgu. Organizator je Matica srpska-društvo članova u Crnoj Gori i Psihiopolis. Ulaz je slobodan.
V.T.
Najnoviji komentari