MAGAZIN SLAJDER
RADOŠ MALIDŽAN U OGLEDALU: Niko tako dostojanstveno nije prikazao bol kao Bah
Izuzetnost u sviranju gitare današnjeg gosta rubrike ,, U ogledalu” Radoša Malidžana prepoznata je već u desetoj godini, kada počinje muzičko školovanje. Dvije godine kasnije ima prvi solo-recital u rodnom Sarajevu. Zvuk njegove gitare odzvanjao je regionom i Evropom.
Gitaru je učio od Slavka Olujića, Miodraga Ćupića, Uroša Dojčinovića, Srđana Bulatovića i Vere Ogrizović.
Nakon redovnih studija pri Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu završio je dvogodišnje postdiplomske studije gitare na Muzičkom konzervatorijumu u Kristijansandu, Norveška, u klasi Jan Erika Petersena i dvogodišnje magistarske studije na Norveškoj muzičkoj akademiji u Oslu, u klasi Erika Stenstadvolda. Magistrirao je sa najvišim ocjenama i na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Vere Ogrizović.
Usavršavao se na majstorskim kursevima vodećih gitarista današnjice – Oscar Giglia, Carlo Marchione, Raffael Andia, Aniello Desiderio, Edin Karamazov, Tomas Muller-Perring, Jose Miguel Moreno, Erling Møldrup, Barbro Marklund, Gerard Abiton i drugih.
Objavio je album CD ,,Life & Music”. Umjetnik/ambasador je čuvene ,,D'Addario” kompanije.
Radi u Umjetničkoj školi za muziku i balet ,,Vasa Pavić” u Podgorici, a svoj doprinos kulturi Podgorice daje kao direktor Crnogorskog gitarističkog centra koji je organizator izvanredne prve sezone VIVO ciklusa koncerata vrhunskih svjetskih gitarista u hotelu ,,Hilton”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na veliki broj drugara iz zgrade sa kojima sam neumorno istraživao svijet oko nas, na našu neprestanu igru i zajedničke poduhvate, pustolovine i maštanja, na ljubav, zajedništvo i povjerenje koje smo gajili među sobom. Asocira me na opijenost životom, bezbrižnost i dane koji traju dugo i u koje se može smjestiti bezbroj avantura ali ih ipak predveče ispraćam i sa blagim žaljenjem ali i zahvalnošću i radosnim iščekivanjem novog dana…Na brojne knjige koje sam gutao u to doba ali i gotovo neprestani kontakt sa prirodom o kojoj sam puno naučio i koja me je puno toga naučila – od skijanja, sankanja i drugih zimskih čarolija pa do divnih dana provedenih na selu tokom kojih smo se kupali u potocima, pravili brane, lovili ribu, brali šumske jagode, trešnje, lješnike, pečurke, pravili kuće od granja, krili se ispod krošnji od ljetnjih pljuskova, boravili u šumi uronjeni u mirise, boje i ritam prirode. Djetinjstvo me zbog toga asocira i na snažan osjećaj povezanosti i usaglašenosti sa ritmom prirode i života oko mene.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi honorar sam zaradio učestvujući u nekom od programa organizovanih u KIC-u. Ne sjećam se o čemu se radilo ali se sjećam Džonija Hodžića koji je to organizovao i njegove topline i ljubavi. Bio sam dijete, bilo mi je drago što se moj trud cijeni i što je naplaćen i, inspirisan, uzeo sam tada neku, sad izgubljenu sveščicu i zapisao datum i iznos tog prvog honorara.
Na čemu insistirate u poslu?
– Insistiram na sviranju bez uzdržavanja – punom snagom, maksimalnoj iskrenosti i stajanju iza svakog tona i svake koncepcije, a to podrazumijeva bitku za osvješćivanje kako svaki ton treba da zvuči i kako ih oživjeti. To donosi i potrebu za sagledavanjem samog sebe i rad na sazrijevanju – potrebu da se posmatram i da budem i okretan u sebi – da izlazim iz uobičajenog razmišljanja i iznalazim nove načine da sagledavam problem kako bih ga što prije riješio, te pomjeranje limita i preuzimanje rizika.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Volim da čitam. Osjećam da nam je svima potrebno više znanja o međusobnoj komunikaciji, načinu na koji funkcionišemo i prirodi emocija pa često preporučim knjigu Emocionalna inteligencija, autora Danijela Golemana, izdanje Geopoetike.
Koje jelo najviše volite?
– Salata mi je najvažniji dio obroka, potrebno mi je da jedem sirovu hranu. Volim wok, povrće u raznim kombinacijama i sosovima, ribu i voće.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Sposobnost saosjećanja i – žrtvovanje.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Baha. Divim se njegovom geniju i herojstvu, imao je za današnje pojmove ogromnu porodicu, a bio izuzetno plodan i kao kompozitor. Život mu je bio prožet vjerom u Boga što se vidi i u njegovoj muzici – ona lebdi i spušta se ili diže ka nebu poput molitve. Niko tako dostojanstveno, nije prikazao bol kao on u violinskoj čakoni, bez patosa i patetike; niti radost, ne tjelesnu već duhovnu – čistu, snažnu, uzvišenu, dostojanstvenu. Zaista često pomislim kako bih volio upoznati Baha.
Putovanje koje pamtite?
– Pamtim Rumuniju – Transilvaniju i susrete sa divnim, toplim i smirenim ljudima punim ljubavi i čestitosti. Pamtim i nevjerovatna prirodna bogatstva Tenerifa – kitove, delfine, bezbroj vrsta riba, vulkan a i čarobnu prirodu Norveške.
Pjesma Vašeg života je?
– Uh, ja sam muzičar, ima puno dobre muzike kojom se nadahnjujem. Mogu sa čitaocima ovoga puta podijeliti muziku Alekseja Arkhipovskog, genija na balalajci. Pozivam ovom prilikom sve ljubitelje muzike da ne propuste njegov koncert koji organizujemo u okviru VIVO ciklusa koncerata vrhunskih svjetskih gitarista, 19. septembra u Kristalnoj dvorani hotela Hilton:
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
