KOLUMNE
PSIHO TEMA: Poklonite sebi radost za praznike
…Kako se primiču praznici, ja se osjećam sve lošije. Tako mi smeta sva ta priča na svakom koraku o tome gdje će se ići, šta će se obući, ko će gdje gostovati, sa kim ću slaviti… Gotovo me je stid da odbijem da budem euforična kao svi oko mene, jer onda kreću čuđenja i razna pitanja. A ja ne mogu da objašnjavam, nemam snage da ponavljam istu priču po stotinu puta i onima koje zanima, a i ovim drugim koji pitaju jer je to tema da se popuni razgovor. Imam osjećaj da sam nepristojna ako nisam dio kolektivne sreće, da me gledaju kao da nešto nije u redu sa mnom… Jednostavno se ne radujem kao ranije, a znam da bih morala. Sve mi je ovo sad jedan veliki pritisak i jedva čekam da sve prođe, pa da odahnem…
Prva asocijacija na kraj decembra i početak januara najčešće je idilična atmosfera novogodišnjih praznika koja se pamti iz djetinjstva. Čini se da generalno ni jedan drugi događaj nema tako snažnu moć da nas vrati u prošlost i reaktivira osjećanja radosti, sreće, prijatnog iščekivanja kao zimski praznici. Jelka, ukrasi, pokloni, kolači i slatkiši, čestitke, atmosfera harmonije, topline i ljubavi su elementi koji se snažno utiskuju u ranu dječiju predstavu o Novoj godini. Otvaraju se vrata magičnog, oživljavaju bajke, ispunjavaju želje. Prijatna osjećanja koja su aktivirana, iz godine u godinu se istim povodom održavaju kroz predvidljive rituale i simbole koji nanovo pokreću živopisne mentalne slike i razigravaju dijete u nama.
Marko Minić
Proživljavanje praznične bajke nas podsjeća da je čovjek biće želje. Čovjek, u većini slučajeva, teži prijatnim osjećanjima, želi da se raduje, da bude srećan. Šta se dešava u onim situacijama kada postoji pojačano socijalno očekivanje da se bude povišenog pozitivnog raspoloženja? Uživanje kontaminirano “trebanjima”, “moranjima”, obavezom, prestaje da bude uživanje. U grčkom mitu, kada boginja Atena kažnjava drsku Arahne koja ju je pobijedila u tkanju, ona to čini tako što je pretvara u pauka i tako, nešto što je blagodet, pretvara u prokletstvo.
U prazničnom periodu, (kao i u bilo kom drugom periodu godine), svi ljudi nisu autentično radosni, srećni niti imaju volju da se ponašaju u skladu sa očekivanjima. Razlozi mogu biti brojni: od ličnih pa do ekonomskih i socijalnih. Ekonomska nestabilnost, svježi gubici bliskih osoba: smrt, razvod, raskid; nemanje partnera, porodični konflikti, mogu biti neki od razloga koji sputavaju osobu da se mentalno opusti i dozvoli sebi prijatna osjećanja.
U drugim slučajevima, kraj godine je često zgodan period za rezimiranje postignuća u različitim sferama života. Ako se taj životni saldo procjenjuje negativnim, osjećanje nezadovoljstva sobom i svojim životom se produbljuje, utoliko više, ukoliko je u većem raskoraku sa blještavom pretprazničnom atmosferom. Osoba posljedično razvija osjećanja tuge, beznadežnosti, apatije, povlači se i osamljuje. Na pritisak sredine da bude vesela i raspoložena, reaktivni odgovor su najčešće ljutnja i hostilnost.
Takođe, čest je slučaj da prateći standarde potrošačke kulture koja komercijalizuje praznične vrijednosti, usljed finansijskog pritiska, neke osobe odustaju od svojih želja. Praznici im posluže da ožive negativnu sliku o sebi koju potkrepljuju finansijskim statusom (“nemam novca = ne vrijedim”).
Novogodišnji praznici jesu bajkovit period koji poziva prijatna osjećanja iz djetinjstva. Dati sebi dozvolu na radost i spontanost, poštujući sopstvene želje i vrijednosti, je najbolji poklon svom mentalnom zdravlju.
Autor: Marko Minić
Dipl. psiholog
Transakcioni analitičar savjetnik
kontakt telefon/viber: +382 68 448900
email: [email protected]
