ART SLAJDER

PREDSTAVLJAMO ,,STAYTUNED”: Gudački trio koji diše drugačije

 

Vedrana Rašović-Blagojević, Maja Antić i Neda Tadić su tri prijateljice koje je vezala muzika. Ili tri muzičarke koje vezuje prijateljstvo. Kako god da ih predstavimo, ideja je ista – život ih je više puta neočekivano spojio, poneki korak u životu razdvojio, ali kad god su se muzici vraćale – srijetale su se. Tako su i znale da su uvijek na pravom putu. Osnovale su najklasičniju formu kamerne muzike – gudački kvartet i učinile ga modernim. Danas nastupaju kao trio pod nazivom “StayTuned”.

Muzika je način života

U muzičkoj školi ,,Andre Navara” bile su prva generacija te ’92.godine. Teške godine za našu zemlju, a one kažu da su tada imale rijedak luksuz – da pjevaju. Važno je bilo da imaju instrumente, proizvođač i porijeklo nisu imali značaj jer oni, kao ni muzika, nemaju rok trajanja. Uvijek mogu koristiti nekome. Tako su prvi instrumenti na kojima su svirale njima bili novi, iako su znale da su na njima tuđi prsti pričali priče. Ni danas ne znaju kako su im roditelji tih devedesetih kupili instrumente, ali znaju da od tada imaju punu podršku za dalje bavljenje muzikom.  Maja i dalje čuva svoje prvo violončelo. Ne svira na njemu, ali ga u svojoj sobi još uvijek ima kao podsjetnik na početak.

-Sada on za mene ima sentimentalnu vrijednost i veže me za prve korake u muzici-kaže Maja, danas profesorica violončela u muzičkoj školi ,,Dara Čokorilo” u Nikšiću.

Spojilo ih horsko pjevanje

Zaljubljene u muziku od svojih početaka sjećaju se da ih je prvo spojilo horsko pjevanje. Ova slika svjedoči o tome da ih je muzika stvarno vezala – bez velikih planova i prepreka koje život može da donese, njih tri jednostavno i onda žive muziku. Tada su na koncertima zajedno pjevale, a danas i dalje stvaraju jednu melodiju. To čine na svoj način. Osnov muzike koju ovaj gudački trio izvodi jeste klasičan, ali one nikako nisu “klasične”.  Ne uklapaju se u šablone i potpuno su svjesne toga da su drugačije. Ponosne su na to što pripadaju onoj muzičkoj struji koja se kod nas i dalje smatra alternativnom.

-Na gudačkim instrumentima sve zvuči kao klasična muzika. Ipak, smatramo da smo prevazišle okvir klasike i da smo jedinstvene u načinu na koji eksperimentišemo spajajući klasiku i modernu muziku-priča Vedrana, profesorica violine u muzičkoj skoli “Dara Čokorilo” u Nikšiću.

Ona dodaje da je trio nastao kao potreba postojanja benda profesionalnih muzičara koji mogu da donesu nešto novo, a da su pritom uvježbani, usklađeni i imaju svoj repertoar, umjesto ad-hoc formiranja grupa za indivudalne potrebe publike. Kažu da je da to važno razumjeti, jer grupa postoji iz ljubavi prema muzici i želje da podijele kvalitetne zvuke i da baš zbog toga što im profit nije na prvom mjestu imaju privilegiju da biraju šta će i gdje svirati, da ne prave kompromise i da mogu da kažu “NE”.

Muzika je duboko isprepletana sa vrijednostima društva i vremena. Zato turbofolk ne vide kao muzički žanr koji vrijedi komentarisati, već kao fenomen vremena u kojem živimo. Za svoje nastupe, one biraju melodije koje odolijevaju vremenu i svojim repertoarom prkose brzom, prolaznom, instant društvu u kojem živimo.

 

Zdravlje kao izbor – u načinu života, razmišljanju, muzici

Podržavaju zdrave stilove života

Obožavaju prirodu i podržavaju zdrave stilove života. Svjesne toga da ni to kod nas nije mainstream kultura, insistiraju na važnosti uključivanja u društvo kroz volontiranje. Prošle godine podršku su dale globalnom projektu “Let’s do it” kojem se Crna Gora priključila. Radi se o najvećem građanskom  pokretu za podizanje svijesti o važnosti čiste i zdrave planete kojem se do donas pridružilo 113 zemalja i 50 000 ljudi iz cijelog svijeta.

Kada je publika željna dobre muzike i kada prepoznaju dobar povod, ne biraju kome će svirati. Tako su  početkom decembra započele sa rušenjem još jedne predrasude – da selo znači folk. Spajajući ruralno i klasiku, u tome su uspjele izvodeći rok hitove na Novogodišnjem balu sa magarcima za djecu i odrasle na Farmi magaraca u Martinićima.

Nasmijale su me odgovorom na pitanje o njihovim nastupima u Crnoj Gori. Neda, profesorica violine u muzičkoj skoli “Vasa Pavić” u Podgorici kroz smijeh kaže da “u CG nikad ništa nije onako kako se dogovorimo”. Ta spontanost i opuštenost Crnogoraca se primjećuje u svim vrstama dogovora. Ipak, one to ne vide kao manu, upravo suprotno.

-Mi smo uvijek dobro pripremljene i na vrijeme, ali magija muzike i jeste u eksperimentisanju i improvizaciji tako da mi uvijek nalazimo načine da se prilagodimo novim situacijama- priča Neda.

Spontana klasika

NAJBOLJE TEK SPREMAJU: Vedrana, Maja i Neda u razgovoru sa Marijom Rašović

Najčešća predrasuda o vrsti muzike kojom se bave prirodno se povezuje i sa tim kakve su one – sviraju klasiku, dosadne su. Još jednom, biraju da čitaju između redova. Umjesto da im smeta, one to vide kao priliku da ljudima “otvore oči”. U predstavi koja postoji o svemu što ima prizvuk klasičnog u svom opisu one vide svoju šansu – publika uvijek očekuje manje, tako da neizostavno uvijek dobije više. Zato im je posebno drag trenutak kada prepoznaju kod ljudi taj iznenađen pogled i zagonetan osmijeh kojim priznaju prvo sebi, a onda i onima u blizini da su se prevarili – one jesu drugačije.
-To je momenat koji ponekad uhvatimo i on uvodi novu, svježu energiju u priču, a to je najvažnija komponenta dobre svirke-objašnjava Maja.

Danas nam svima treba malo više lijepog. Malo više drugačijeg. Malo više dobrog. Bar malo više iskrenosti. To i jeste njihov cilj – prenijeti iskrenost jer i onaj koji o muzici zna, i onaj koji je samo voli, osjećaju istinsku emociju.

”StayTuned” naziv ne nastaje slučajno. One vas još od svog imena pitaju da date šansu onome što ne poznajete. Sačekajte, strpite se, najbolje  tek spremaju.

Marija Rašović