ART SLAJDER
RADE ŠERBEDŽIJA PRED NASTUP NA ,,KOTOR ARTU”: Svađam se i volim sa Lenkom na pozornici kao i u životu
Šerbedžija na nedavnom gostovanju u martu u Podgorici
Boem, poeta, glumac, režiser i pisac Rade Šerbedžija sa virtuozom na gitari Miroslavom Tadićem prirediće 17. avgusta u okviru ,,Kotor Art”-a na Ljetnjoj sceni koncert pod nazivom ,,Ne daj se Ines”.
Kotor je, kaže Šerbedžija u razgovoru za MNE magazin, jedno od kultnih mjesta u kojima se umjetnost čuvala i njegovala, grad specifičnog karaktera. Pamti ga po predstavama svog teatra KPGT.
Upravo sinoć je na Malim Brijunima u svom Kazalištu ,,Ulysses” publici se predstavio ulogom Kreonta u predstavi svoje supruge Lenke Udovički ,,Antigona – 2000 godina kasnije”. I poslije tolikih godina, Šerbedžijino viđenje današnjeg svijeta nije optimistično.
Rat je ponovo u našim kućama i u našim životima, objašnjava nam, a činjenica da još mnoge porodice u Bosni tragaju za svojim nestalima i za vrijeme dok oni igraju ovu predstavu strašna je i uznemirujuća.
Na Ljetnju scenu ,,KotorArta” 17. avgusta sa Miroslavom Tadićem donosite verse i rime u programu pod nazivom ,,Ne daj se Ines”. Kakvu ste to čaroliju ovoga puta pripremili za publiku u ovom drevnom gradu koji umjetnost i tradiciju nosi u svakom svom kamenu?
– Kotor je uistinu jedno od kultnih mjesta u kojima se umjetnost čuvala i njegovala. Svojim posebnim položajem i svojom bogatom istorijom, Kotor je grad koji ima specifičan karakter. Ja ga pamtim iz doba našega teatra KPGT, kada je bio jedna od naših glavnih tvrđava. Nikada neću zaboraviti našega ,,Don Huana”, kada smo Krivokapić i ja čitavu predstavu odigrali u iznenada nabujaloj hladnoj ponornici tik uz zidine grada.
Prije dolaska u Kotor igrali ste u predstavi svoje supruge Lenke Udovički ,,Antigona – 2000 godina kasnije“ na Malim Brijunima i ,,Dubrovačkim ljetnjim igrama”. Da li se išta promijenilo u svijetu i u nama za ovih nekoliko vjekova? Da li je ostvarena pobjeda nad varvarstvom ili je Evropa i dalje u mukama?
– Čini se da se baš ništa bitno nije promijenilo u ljudskoj agresivnosti i okrutnosti prema prirodi i prema čovjeku svih ovih 2000 godina. Samo što danas u ovim bezumnim ratovima mnogo više ljudi stradava.
Predstava ,,Antigona – 2000 kasnije” ima puno tema – poslijeratnu traumu porodice, genetski kod koji je isti ma kojoj zemlji pripadali, Antigonu kao ,,ne!“ nepravdi… Šta je istina ,,Antigone“?
– Ima mnogo različitih nivoa u toj drami i u samome liku Antigone. Zadržimo se samo na osnovnoj priči a to je pobuna jedne mlade djevojke protiv surovih zakona koje su muškarci ustanovili i protiv neprikosnovenosti državnog sistema koji uništava pojedinca i nema smisla za nijanse. U biti, to je pobuna protiv svake diktature koja u sebi nosi nasilje nad čovjekom.
Šerbedžija na gostovanju u martu u Podgorici
Kako je bilo Vama kao glumcu u toj predstavi sarađivati sa suprugom?
– Kao i uvijek kada radimo, razgovaramo, istražujemo, ponekad se i svađamo, pa se mirimo. Sve isto kao i u životu. Mnogo se volimo.
Kakva je reakcija bila svjetske ambasadorke Kazališta ,,Ulysses” Vanese Redgrejv na ,,Antigonu“?
– Vanesa je predstavu gledala u Sarajevu i tim ju je više pogodila Lenkina ideja o paralelnoj priči koja se događa dvjema Antigonama koje žele da pokopaju svoga brata. Činjenica da još mnoge porodice u Bosni tragaju za svojim nestalima i za vrijeme dok mi igramo tu predstavu je strašna i uznemirujuća.
,,Oslobođenje Skoplja” je projekat u kojem režiju potpisujete sa sinom Danilom, scenario sa Dušanom Jovanovićem, a igrate i glavnu ulogu. Što je bio najveći izazov i najveće zadovoljstvo? Koliki je Vama izazov bio pisati scenario kroz oči osmogodišnjeg Zorana? Kakav je to dječji pogled na rat i kako ga razumiju? Kakva je razlika između pozorišne i filmske verzije?
– To je priča u koju sam se još davno zaljubio. Bio sam dio sjajne Ristićeve predstave. I uvijek sam razmišljao o tome da jednoga dana napravim film. I eto, uspjeli smo. Mislim da smo Danilo i ja i čitava naša ekipa napravili jedan lijep i dobar film. Da, glavna tema je sudbina toga malog dječaka koji odrasta u to ratno vrijeme. I zastrašujuće je što je po tome film danas ponovo aktuelan. Rat je ponovo u našim kućama i u našim životima.
Igrate Stefana u ,,Obećanju”, filmu Terija Džordža rađenom po istinitim događajima, uz Kristijana Bejla, Oskara Ajzaksa, Šarlotu le Bon i Žana Renoa. Riječ je o ljubavnom trouglu u posljednjim danima Otomanskog carstva. Što tu ulogu, kako ste kazali, čini zanimljivom, a što film nalik ,,Doktoru Živagu”?
– Film je priča o genocidu koji je izvršen nad Jermenima početkom Prvog svjetskog rata. Ja igram vođu Jermena. Uloga je bila jako zahtjevna. Bilo je mnogo jahanja i pucanja. Pravi ratni film. Ali, uživao sam radeći sa tim sjajnim režiserom i vrhunskim glumcima.
Prezime Šerbedžija označava prodavca šerbeta. Koliko smatrate da prezime označava Vaš karakter?
– Krivo. Sasvim krivo. To mi je jednom davno i Krleža rekao, a ja sam mu odgovorio kako to da su samo naše četiri kuće iz Like snabdjevale šerbetom cijelu Tursku imperiju i njihove kolonije. Istina je da je naše prezime uistinu rijetko. Ali sam prije 15 godina otkrio da je to moje prezime jako rašireno na jugu Gruzije. Eto kako je svijet malen i povezan.
Kakva to čarolija teče Rijekom?
– Rijeka je grad koji teče. Volim njene kuće i ulice. I ljude koji po njima hodaju. Volim boju Jadranskog mora uz njene obale. Volim i tu multikulturalnost u njoj koja ljude čini bogatima i srećnima.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
Najnoviji komentari