ART SLAJDER
PODGORICA: Lazar Ristovski u ,,Obodskom slovu“ promovisao knjigu ,,Jednostavne priče“
Knjižara ,,Obodsko slovo“, na svečanom otvaranju u Capital plazi u Podgorici, bila je mala da primi večeras sve poštovaoce djela Lazara Ristovskog koji je promovisao svoju treću knjigu ,,Jednostavne priče“.
Ljudi su stajali sa obje strane reda, a bilo je i onih koji su bili primorani da Ristovskog slušaju vani.
– Volim za sebe da kažem da sam pripovjedač, jer volim lijepe priče da čitam i pokušao sam u tom smislu da tako bude i to što sam napisao. To pripovijedanje sam naučio i čuo još kao mali od majke Perside Tiodorović koja je blizu rođena, u selu Mahala, a želim večeras da pozdravim i moju braću i sestre koji su tu i čine pola publike, zato nas je ovako mnogo – rekao je Ristovski na što je publika reagovala smijehom i aplauzom.
Kao mali, kaže Ristovski kojem su roditelji bili kolonisti, živjeli su u Vojvodini koja je u zimskim mjesecima izgledala kao Sibir.
– Snjegovi su bili do tri metra, duvalo je, bilo je strašno hladno, nije se išlo napolje ni u školu čak. U tim zimskim noćima naša majka je donijela sa ovih prostora nešto što je obilježilo moj i život moje braće, a to je epska poezija. Nećete vjerovati, ona je završila četiri razreda ondašnje osnovne škole, ali je znala napamet hiljade i hiljade stihova narodne epske poezije. Jedna pjesma koju ja pamtim bila je ,,Zidanje Skadra“. Ona nam je to ne recitovala kao što bi sad ja ili neko drugi tu pjesmu uzeo pa je čitao glumački, već zapjevala bez gusala kao da je uz gusle – prisjetio se Ristovski.
Te zimske noći su, kako kaže, njima bila prva inspiracija ne za bavljenje umjetnošću, već i za željom za životom.
– Kao mali sam osjetio da tu u mom malom Ravnom Selu, tamo gdje sam rođen, nije to sve, da ima iza toga puno velikog svijeta koji me čeka. Odatle ide moja želja da budem pripovjedač, jer pripovijedati je po meni više nego biti književnik i pisac – rekao je Ristovski.
Moderator Dragan Vujačić rekao je da je svaka priča kao mali film, te da mu se čini da je Ristovski pomalo od svakog svog lika u ovoj knjizi.
– Možda sve to nije ni tačno što piše unutra, ali važno je da ljudi koji čitaju misle da je to tačno. Što se tiče tog pecaroša u knjizi, meni je jednom neko ispričao kako se hvataju kečige, a to je na žensku gumicu od kose koja mora biti crvena zato što iritira ribice. Poslije mi je rekao da se zeza, a ja sam to stavio u knjigu. Probajte, možda i uspije nekome – kroz smijeh je rekao Ristovski, što je zasmijalo i publiku od koje je dobio aplauz.
Kaže da se u nekim svojim ulogama sam iznenadio kada je vidio ono što je napravio, jer glumac kopajući po sebi pronalazi, kako je Barton rekao, đavola a ne anđela.
– Konkretan primjer, u filmu ,,Bure baruta“ Gorana Paskaljevića, igram boksera koji se bije. Poslije te scene ima jedna gdje sa Anom Sofrenović sjedim i ta bomba koju držim, jedan očajnik kao posljedica svega onoga što nam se dešavalo, skupio se u tom liku, i kad sam ja lično otkrio mrak u tom liku za mene je bilo iznenađenje, a naročito za one koji me znaju – kaže Ristovski.
Onaj koji hoće da ide kraćom stazom do uspjeha, ističe Ristovski, nažalost, ići će do zla.
– Likovi u ovoj knjizi jesu priče o malim ljudima, koji nas okružuju, koje viđamo svakog dana i koje najčešće ne primjećujemo, ali nemojmo zaboraviti da u tom smislu i nas ne primjećuju. Treba obratiti pažnju i na one najbliže koje mislimo da poznajemo, koji su naši iz kuće, koji su nam suviše blizu svakog dana i mislimo da ih znamo. Treba ponekad i njih pogledati drugim očima. Kad neko izađe iz kuće, pa krene na ulicu, možda treba otići na prozor pa ga pogledati malo, bez obzira što je tvoj da vidiš kako ide, kako se obukao, koliko je on moj, koliko ja ustvari njega poznajem. Ja sam pokušao iz te vizure da posmatram ljude, likove koje svi mislimo da znamo, ustvari ih ne znamo zato što mi njima oduzimamo pravo da kao ,,mali ljudi“ mogu da misle o velikim temama. Nekom zemljoradniku, ribaru oduzimamo pravo da misli o stvarima kao što su sudbina, život, smrt, postojanje – poručuje Ristovski.
On kaže da probamo sa svakim od tih ljudi da popričamo o ovim temama i svako će, ,,naročito u Crnoj Gori, znati da vam nešto kaže na sudbinske teme“.
Ovo nije knjiga zabilješki velikog glumca, nije prozni pokušaj reditelja, ovo je knjiga kratkih priča odličnog, gotovo kompletnog pisca Lazara Ristovskog, kazao je vlasnik knjižare ,,Obodsko slovo“ Radomir Uljarević.
On je istakao da je Ristovski ,,svojim ulogama nezamjenjivo dominirao jugoslovenskom pozorišnom scenom, a odmah potom dominacija se preselila na filmsko platno i reklo bi se, polako ali sigurno u književni dio“.
– Kako govoriti o jednoj tako običnoj knjizi koja nije imala drugih pretenzija sem da ispriča svoje priče? Naši prozni pisci, pa i oni ponajbolji od savremenika, često se zaglave u želji da izraze konačnu istinu o onome što je predmet njihovog djela. U toj ambiciji oni izgube vezu sa realnim čitaocem, sa onim kome je djelo namijenjeno, izgube mogućnost da makar najprostiju stvar ispričaju na koliko-toliko jednostavan način – kazao je Uljarević.
Ristovski, ističe Uljarević, kreće drugim putem, te i najkompleksniju stvar pokušava da ispriča priču čitaocu na što jednostavniji, razumljiviji način.
– Sve ove priče kao da smo ranije slušali, prepoznajemo atmosferu, duh palanke, mentalitetske karakteristike i naklon tih priča, vrline i mane. Život se odvija kao na platnima Voja Stanića, između tragizma i humora. Likovi su tako slikani naoko naivni, naoko jednostavno – kazao je Uljarević.
On je za kraj poručio da svi pročitaju ,,Jednostavne priče“ bez predrasuda i da je siguran da će uživati ,,kao što je očigledno autor uživao pišući ove složene nimalo jednostavne priče“.
Na kraju je potpisivao knjigu, razgovarao sa čitaocima, a bilo je i onih koji su samo željeli da mu stisnu ruku u znak poštovanja.
Promociji su prisustvovali glumac Mladen Nelević sa suprugom, pjesnikinja Tanja Bakić, profesorica i književnica Slavica Perović i profesorica dr Sonja Tomović-Šundić.
B.R.
Foto: Boris Šekularac
Najnoviji komentari