Istraživači sa univerziteta Vestminster bavili su se roditeljskom strogoćom i pronašli šampione.
Za ovu studiju razgovarali su sa 18.303 djeteta i njihovim roditeljima u 16 država. Prema njihovoj analizi, to su južnoafrički, italijanski i portugalski roditelji.
Strogoću su definisali kao sputavanje djece i njihove slobode samostalnog izlaska na ulicu ili putovanja autobusom.
Po ovom parametru, najopušteniji su roditelji u Finskoj i ostalim nordijskim zemljama, kao i u Njemačkoj. S druge strane, u Južnoj Africi 80 odsto roditelja misli da će im dijete udariti auto, a u Italiji i Portugaliji procenat uplašenih roditelja je još veći.
Da budu sama napolju po mraku smiju djeca u Danskoj, Finskoj, Švedskoj i Japanu.
Ovi rezultati poklapaju se i sa rangiranjem zemalja na Unicefoj tabeli “dječijeg blagostanja”. Što je zemlja bolje rangirana, to je dječija samostalnost u njoj veća. Ben Fagan Votson, jedan od autora studije, kaže da u lošije rangiranim zemljama, pored zaista lošije regulisanog saobraćaja, roditelji trpe i veći pritisak da budu savršeni, a postoji i sklonost da se u svemu vide opasnosti.
Ben Šo, Direktor Instituta za društvenu politiku pri univerzitetu Vestminster kazao je da je “dozvoljavanje djeci da se slobodno i bez nadzora kreću po svom kraju važno za njihovo zdravlje, kao i fizički i mentalni razvoj. Međutim, utvrdili smo da djeca širom svijeta nailaze na ograničavanja svoje slobode da sama idu u školu, posjećuju prijatelje ili odlaze na igrališta.”
Kao svijetle primjere on navodi Roterdam i Vankuver koji su u centar urbane politike stavili djecu, vodeći se maksimom “ako je grad dobar za djecu, biće dobar i za sve ostale”.
Izvor: detinjarije.com