KOLUMNE

LJUBAV, SEKS I OSTALO: Ljubomora je otrov za ljubav

6.09.2015. u 16:04

Piše:  Dr Jovica Dostinić

Iz ordinacije psihoterapeuta:

Pacijentkinja: „Doktore, moj suprug me dvadeset godina tuče i zlostavlja, ja više to ne mogu da trpim.“

Terapeut: „Šta je dobro u vašem braku ?“

Pacijentkinja: „Ništa.“

Terapeut: „Pa zbog čega ste onda i dalje sa njim ?“

Pacijentkinja: „On je ustvari ljubomoran i toliko me voli da bi bio u stanju da me ubije.“

Ljubomora je vrsta straha koju osjećamo kada procjenjujemo da bi osoba koju volimo mogla zavoljeti nekog drugog. Iako sama po sebi nije patološka pojava, ljubomora predstavlja veliku patnju kako za onoga ko je osjeća tako i za njegovog partnera. Jedini pozitivni efekat ljubomore mogao bi biti da ljubomorni uloži dodatni napor u pokušaju da poboljša kvalitet veze i tako eventualno zadrži partnera. Ali, i iz samog značenja pojma ljubomora slijedi njeno uobičajeno dejstvo na sudbinu ljubavi: moriti znači smarati, ubijati. U narodu je, na žalost, uvriježena predrasuda da „ko se bije taj se voli“, što bi značilo da „što me više bije to me više voli“.

Nije svaka ljubomora ista. Neko predviđa da će izgubiti partnera, neko sumnja da ga partner vara, a neko je u to siguran. Jedna mi se pacijentkinja žalila kako svome suprugu često pravi ljubomorne scene, pa joj je poslije žao kada shvati da za to uopšte nema razloga. Ispostavilo se da ova gaspođa ima kompleks niže vrijednosti, pa svoga partnera doživljava kao atraktivnijeg od sebe, iz čega slijedi očekivanje da je samo pitanje vremena kada će ovaj pronaći sebi ravnog i napustiti je. Ovo je neurotična ljubomora. Jedan mi je pacijent saopštio da ga stalno napuštaju partnerke jer ne može a da u njih ne sumnja. Ispostavilo se da se ovdje radi o jednoj vrsti psihopatije. Drugi pacijent je izjavio kako ga žena vara sa komšijom – kroz ključaonicu. Po neobičnosti ovog vjerovanja vidi se da se ovdje radi o ozbiljnom oboljenju zvanom šizofrenija. Jedan je pacijent bio siguran da ga žena vara, ali i pored svih nastojanja da to dokaže (ušivanje uključenog diktafona u postavu njene torbe prilikom odlaska na posao, pregled veša prilikom dolaska kući, molbe i prisile da prizna) nije mu uspijevalo. Ovdje se radilo o sumanutoj ideji o nevjerstvu koja se javlja u ukviru vrlo teškog psihičkog poremećaja – paranoje.

Ne ulazeći sada u to da li ljubomora ima osnove u realnosti ili ne, treba reći da ne reaguje svako jednako na ljubomoru. Neko će se naljutiti, pa će pokušati da verbalnom ili fizičkom agresijom prisili partnera da ostane u vezi. Neko će reagovati  mržnjom jer vjeruje da mu je partner upropastio život. Neko će se povući u tugu ili čak i depresiju šaljući poruku partneru: „Zbog tebe sam nesrećan i bolestan, a ti bi to mogao da promijeniš.“ Neko će, u strahu od gubitka, ugađati partneru pokušavajući da mu pokaže kako je dobar i šta bi sve izgubio raskidom veze.

Svi oni koji maltretiraju svoje partnere ustvari su kukavice. U ljubomori nema ništa romantično, ona je samo otrov za ljubav. U jednoj kvalitetnoj ljubavnoj vezi, dvoje zrelih ljudi nema mjesta za ljubomoru.