MAGAZIN SLAJDER

NAŠI U SVIJETU: Danijela Dudley, najbolja profesorica na državnom univerzitetu u San Hozeu

Dudley SJSUPodgoričanka Danijela Bubanja Dudley nedavno je proglašena profesoricom godine na državnom univerzitetu u San Hozeu gdje predaje na odsjeku Političke nauke.

– Ovo mi priznanje mnogo znači, mada sam se iznenadila kad su mi rekli. Studenti se često bune da sam „teška“ tako da nijesam očekivala da mene izaberu – prenosi Dudley za MNE magazin utiske sa uručivanja nagrada.

Posebno joj je bio drag govor studentkinje koja joj je predala nagradu.

– U njemu je rekla da su moji časovi teški, ali da me studenti poštuju pošto ih motivišem da se više trude i da nikad ne vjeruju da je nešto preteško za njih. Tako da mi ovo priznanje mnogo znači, jer mi je znak da postižem tačno ono što pokušavam da postignem sa mojim studentima – kaže Dudley.

Naša sagovornica je završila osnovno i srednje obrazovanje u Podgorici. Pohađala je  Osnovnu školu ,,Maksim Gorki” i Gimnaziju ,,Slobodan Škerović”. Studije je počela u Beogradu na odsjeku Međunarodni odnosi na Fakultetu političkih nauka.

– U toku 1990. u našoj državi se dešavalo mnogo stvari koje su me inspirisale sa studiram političke nauke. Tada nijesam planirala da predajem na fakultetu već da se bavim diplomatijom jer sam mislila da bi ona mogla da riješi mnogo problema koji su postojali u našoj državi – objašnjava Dudley.

Nije se, kako kaže, odmah odlučila da studira u inostranstvu.

– Znala sam tada da, ako hoću da se bavim diplomatijom, morala bih da govorim engleski jezik, pa sam odlučila da napravim pauzu i da provedem godinu dana u Americi, da naučim jezik. Međutim, kad sam došla u Kaliforniju upisala sam se na jedan čas na lokalnom koledžu i njihov stil obrazovanja mi se svidio, pa sam odlučila da ostanem i nastavim studije tamo – prisjeća se Dudley.

Osnovne studije je završila 2006. na državnom univerzitetu u San Hozeu. Na osnovu prosjeka ocjena i dužine trajanja studija proglašena je za najboljeg studenata. Dobila je stipendiju sa svim beneficijama koju dobija samo 0,1 odsto američkih studenata, na svečanosti kojoj je prisustvovao i guverner Kalifornije Arnold Švarceneger.

– Naredne godine sam počela postdiplomske studije na Univerzitetu Kalifornije ,,Riversajd” u južnoj Kaliforniji, gdje sam 2010. godine dobila magistarsku diplomu, a 2014. završila doktorat – govori o svom školovanju Dudley.

Dopao joj se život u San Hozeu, pa je odlučila tu i da ostane.

– Sve vrijeme sam znala da bih voljela da živim i radim ovdje. Morala sam da provedem pet godina u južnoj Kaliforniji zbog magistarskog i doktorskog rada, ali čim sam stigla do faze pisanja doktorata kad više nijesam morala da budem u južnoj Kaliforniji, vratila sam se ovdje da predajem, i tu sam već  tri godine – ističe najbolja profesorica 2015. na univerzitetu u San Hozeu.

Rad sa studentima puno joj znači, jer koliko oni uče od nje, toliko i ona uči od njih.

– Prvo sam počela da radim kao asistent u toku mojih postdiplomskih studija i to mi je iskustvo pokazalo da uživam u tom poslu i da je rad sa studentima veoma zadovoljavajući. Predavati na fakultetu u Kaliforniji je jedinstveno, pošto imam priliku da radim sa studentima koji dolaze iz čitavog svijeta, raznovrsnog porijekla, čak i različitih godina. Imam studente od 18 godina, i na istom predavanju imam studente od 60 godina koji su odlučili da se vrate na fakultet pošto su pošli u penziju – navodi Dudley.

Mišljenja studenata na sajtu ratemyprofessors.com su da je Dudley odlična profesorica, da se na njenim predavanjima puno radi, da se trudi da objasni sve svakom studentu, da su predavanja zabavna…

Dudley ne čita komentare na ovom sajtu niti vjeruje u njih.

– Da budem iskrena, imam oko 150 studenata svakog semestra, a ratemyprofessors.com daje mišljenje od vjerovatno 20-30 studenata. Moje iskustvo je da studenti idu na taj sajt ili kad su mnogo oduševljeni profesorom ili kad su mnogo ljuti na nju ili njega. Tako da se ja ne bih mnogo oslanjala na mišljenja sa toga sajta – objašnjava Dudley.

Nije, kako kaže, upoznata sa crnogorskim školskim sistemom.

– Zadnje obrazovanje koje sam stekla u Crnoj Gori  bila je srednja škola, tako da ne znam kako visoko obrazovanje funkcioniše. Nešto što mi se posebno sviđa na mom fakultetu je otvoreni dijalog između studenata i profesora. Moj posao nije samo da dam studentima informacije, već da ih podstaknem da oni žele da sami nađu informacije i da ih dijele sa mnom i sa ostalim studentima – ističe Dudley.

Ona navodi da na predavanjima studenti pričaju isto koliko i ona.

– Oni donose informacije koje misle da su bitne, pored onih koje sam ja donijela, i oni su odgovorni da predlože razne načine analiziranja tih informacija. Naravno, ja predajem Političke nauke i to je poželjno. Takav pristup vjerovatno ne bi odgovarao svim oblastima – prenosi našim čitaocima svoja profesorska iskustva.

Život u San Hozeu je, ističe, drugačiji od onoga u Podgorici.

– San Hoze je tipičan američki grad sa puno ljudi koji se ne znaju, velikim ulicama, i kućama udaljenim  jedna od druge. Teško je uporediti život ovdje sa Podgoricom, pošto nema nikakve sličnosti – kaže Dudley.

Ona ističe da u San Hozeu ima više od milion ljudi.

– Ako hoćete da pođete do prodavnice, morate da vozite. Tako da je u tom smislu manje efikasan od Podgorice, pošto ne može ništa da se uradi „na brzinu“. Ali, mjesto je fenomenalno. Sve što vam treba ima u jednom gradu. Grad bi mogao da bude svoja država i ništa vam ne bi nedostajalo – ističe Dudley.

Za okolinu kaže da je odlična.

– Mogli biste da provedete godinu dana ovdje i da svaki dan radite i vidite nešto novo. San Francisko, Sakramento, Monterej, Karmel… svi su na sat vremena vožnje i sve vrijedi vidjeti i doživjeti – prenosi utiske Dudley.

Udata je za Amerikanca.

– Odlično funkcioniše brak, mada se ponekad pitamo jesmo li ja i on zamijenili nacije. Ne zna se ko je veći Crnogorac – kaže simpatična Podgoričanka.

Ne voli da pravi planove za budućnost, pošto se oni često promijene.

– Za sada sam u San Hoseu. Ali, pošto sam se od 18. godine selila svakih pet godina, ako je istorija ikakav pokazatelj budućnosti, možda za dvije godine ponovo negdje krenem – zaključuje Dudley.

Bojana Radonjić

Foto: Privatna arhiva