DRUŠTVO
STRAH OD ZUBARA: Doktore, je li opasnija anestezija ili apokalipsa
Za armije ljudi širom svijeta odlazak kod zubara ne nalazi se na listi zdravstvenih prioriteta, čak i kada se pojave bolni problemi. Put do ordinacije je noćna mora koja može da potraje mjesecima. Razlog, je svakako strah, često neopravdan i umišljen. U prilog ovome idu i nova istraživanja koja pokazuju da strah od zubara ima najmanje 2,4 od ukupno 7,2 milijarde ljudi širom svijeta. Pitali smo crnogorske stomatologe kakvo je njihovo iskustvo sa pacijentima i kako izlaze na kraj sa njihovim strahom.
Marko Rašović
Stomatolog Marko Rašović, priča da je generalno strah ljudi od zubara u Crnoj Gori veliki.
– Od deset pacijenata, možemo slobodno da kažemo da se njih devet boji odlaska kod stomatologa i dolazi sa predrasudom, zbog nekog lošeg iskustva od ranije. Ovdje, prije svega, mislim na starije pacijente. Ranije nije bilo anestezije, bilo je teže istrpjeti intervenciju na zubu, od tada vuku traumatično iskustvo i kod zubara dolaze sa predubjeđenjem da će da ih boli- objašnjava Rašović.
Priča da kada se jednom stvori strah od odlaska kod stomatologa nikad se ne može eliminisati, ali ga je moguće ublažiti.
– Recimo ja sam u početku radio samo sa djecom. Neko dijete dođe prvi put kod stomatologa i to sa stavom da je to nešto strašno i da će sigurno da boli, jer je to čulo od druge djece. U takvim situacijama najbitnija je priča i tzv. psihološki momenat. Trudim se da djetetovo prvo iskustvo dolaska u ordinaciju ne bude traumatično, obično peremo zubiće, pričamo, da se dijete osjeti slobodnim i shvati da odlazak kod zubara nije strašna stvar. Onda krenemo sa laganijim intervencijama. Oni se kasnije naviknu, pa čak i kada bude malo neprijatno i bolno to zaborave u odnosu na prethodna iskustva koja su bila lijepa – rekao je Marko Rašović.
Naš sagovornik priča da je bilo slučajeva kada se pacijenti onesvijeste na stolici, obično se to dešava poslije primanja anestezije.
– Nekada je potrebna ozbiljna priča u cilju, ponavljam, ublažavanja, ali ne i eliminisanja ovakvog straha. U ekstremnim slučajevima kod djece koja imaju nepodnošljiv strah primjenjuje se totalna anestezija, pa se poprave svi zubi. Pacijenti dolaze na svršen čin kada ih zub zaboli, a to ne treba tako. Već od malih nogu treba da se razvije kultura odlaska kod stomatologa, i jednom u pola godine da se kontroliše stanje zuba – ističe Rašović.
Tokom višegodišnjeg iskustva zapamtio je anegdotu u koju je uključen petogodišnji dječak.
– U ordinaciju dolazi dječak koji treba da popravi zub. Sad ja spremam anesteziju da mu dam, a on se u tom trenutku okreće i pita: ,,Doktore, je li opasnija anestezija ili apokalipsa?”.
Boris Ražnatović
Boris Ražnatović, stomatolog kaže da je pristup pacijentima različit, ali da djeca i odrasli imaju jednako veliki strah od zubara.
– Djeca, recimo, vole da im stomatolog bude neko stariji, valjda ga positovjećuju sa djedom, bakom, u njih imaju najviše povjerenja – priča Ražnjatović.
On kaže da odrasli imaju veliki strah od zubara i da se u takvim situacijama daju neki blaži ljekovi za smirenje.
– Obično im damo neke lakše tablete za smirenje i počnemo da radimo lakše kvarove, pa postepeno, prelazimo na složenije i komplikovanije intervencije. Bilo je raznih iskustva sa pacijentima, ali najčešće se dešava da padaju u nesvijest. Nerijetko imam i primjere onih koji me drže za ruku, kako bi im bilo lakše da ,,prežive“ intervenciju – kaže zubar.
Priča da djeca nekada znaju da budu zahtjevniji pacijenti, jer se ne mogu umiriti.
– Odrasle je, ipak, lakše smiriti. Recimo, odrasle pacijente, koji po četiri-pet puta padaju u nesvijest, obično uputim na razgovor sa psihologom, koji im pomogne da donekle prevaziđu strah, kako bismo mogli normalno da radimo – kazao je Boris Ražnjatović.
Vesna Mandić
Stomatološkinja Vesna Mandić kaže da su djeca zahtjevniji pacijenti i da se njima treba posvetiti posebna pažnja.
– Uopšte veliki je strah kod našeg naroda od zubara. Ali ništa što uz osmijeh i po koju lijepu riječ ne možemo srediti – rekla je ona.
Kad su odrasli u pitanju, dr Mandić kaže da ne reaguje pretjerano na njihov neosnovan strah kada dođu u ordinaciju.
– Ako neko sa 20, 30, 40 godina nije naučio kako treba da se ponaša kada dođe kod zubara, ni ja mu često ne mogu pretjerano pomoći, ma koliko se trudila – smatra naša sagovornica.
Priča da anegdota ne fali kada su pacijenti u pitanju.
– Mi ljekari stavljamo vaterolne koje kupe pljuvačku dok radimo. Imali smo intervenciju na zubu koji je do sjutradan morao da ostane otvoren. To smo saopštili pacijentu i rekli mu da ispljune misleći da će baciti vaterolnu. Međutim on je shvatio da to ne smije da miče dok ne dođe sljedećeg dana. Spavao je sa tim i proveo cijeli dan, kaže ,,Morao sam da ga skinem samo dok sam ručao“, što je izazvalo smijeh u ordinaciji – ispričala je Mandić.
