ART
KARADAGLIĆ ZA ,,TAJM AUT HONGKONG”: Srećan sam što sam odrastao uz vrijednosti kakve su čojstvo i junaštvo
,,Kada je mladi Miloš Karadaglić prvi put dotakao žice na gitari kao osmogodišnjak, njegova rodna Crna Gora bila je nepovratno uništena jugoslovenskim ratovima. Odsječena od ostatka Evrope, Crna Gora pretrpjela je nedostatak razvoja – u komunikaciji, umjetnosti i kulturi. Nakon nekoliko decenija, Karadaglić nam piše odgovore na pitanja iz aviona u kojem se nalazi zbog svog novog zadatka, u kojem na stotine obožavatelja čeka njegove intimne, a opet moćne nastupe. Sada, sa stipendijom Kraljevske muzičke akademije u Londonu, ugovorom sa izdavačkom kućom ,,Dojče gramofon” i tri albuma priznata od kritičara (,,Mediteraneo”, ,,Latino” i ,,Aranjuez”), sigurno da se čini život poput sna za 31-godišnjeg klasičnog gitaristu koji i dalje citira crnogorsku kulturu i svoju baku kao pokretačku snagu zbog koje je zavolio gitaru.
Pričali smo sa njim prije nastupa u Hongkongu.”
Ovako počinje uvod novinarke ,,Tajm aut Hongkong”-a Izabele Čeung koja je oduševila Karadaglića svojom pripremom za intervju.
Izdvajamo upravo pitanja vezana za Crnu Goru.
U prvom pitanju Čeung je željela da joj ispriča nešto o tome kako je izgledao njegov prvi susret sa muzikom.
– Muzika je oduvijek bila veliki dio mog života! Roditelji su više od svega uživali u popu, ali baka je bila ta koja me je inspirisala da počnem da pjevam. Imala je predivan glas i vrlo često izvodila je tradicionalne crnogorske numere. Te pjesme su tako lijepe. Kada sam imao osam godina, otac me je odveo u muzičku školu gdje sam počeo da učim gitaru. U početku mi se to nikako nije sviđalo. Klasična gitara bila je potpuna nepoznanica za mene, nešto čudno, a onda sam poslušao staru ploču Segovije na kojoj svira kompoziciju ,,Asturias” španskog kompozitora Ajzaka Albenica i to je potpuno promijenilo moj svijet – pojasnio je Karadaglić.
Drugo pitanje odnosilo se na uticaje kada je bio mlad.
– Moji nevjerovatni roditelji koji su me podržavali svime što su imali i inspirisali da budem bolji, moja baka sa njenim glasom i velikim toplim srcem, moji raniji učitelji koji su vidjeli potencijal kada to nije meni samom bilo očigledno, moj mlađi brat koji me je trpio i uvijek bio moj najbolji prijatelj – kazao je Karadaglić.
Izabel Čeung osvrnula se i na Karadaglićevu saradnju sa švajcarskom kompanijom za izradu satova ,,Rajmon Vajl” koja je značajna, jer je Miloš mogao da donira novac Domu ,,Mladost” u Crnoj Gori. Uslijedilo je pitanje ,,koji su to problemi u rodnoj zemlji koji se Vas tiču”.
– Naš dio svijeta bio je pogođen mnogim previranjima posljednjih nekoliko decenija. Sada su se stvari umnogome promijenile. Crna Gora brzo postaje omiljeno džet-set stjecište u Evropi, infrastruktura se konstantno poboljšava i opšti razvoj osjeća se svuda. Pa ipak, kada su vremena dobra, jednostavno ne smijemo zaboraviti siromašne. Djeca u Domu u Bijeloj su zdrava i predivna, ali to su djeca koja takođe zaslužuju priliku za bolji život. Njihovom sadašnjem domu potrebna je stalna pomoć i moja saradnja sa švajcarskim izrađivačem satova ,,Rajmonom Vajlom” savršena je šansa da pomognem – kazao je naš vrsni gitarista.
Ipak, pitanje koje ga je potpuno oduševilo bilo je ,,We hear there is this philosophy called ‘Cojstvo i Junastvo’ (humanity and bravery) in Montenegro… is this something that has stuck with you?” (Čujemo da postoji ta filiozofija pod imenom ,,čojstvo i junaštvo” u Crnoj Gori…da li u Vama postoji nešto od toga što je usađeno?)
– Baš ste se pripremili! Lijepo. Crnogorci su se stotinama godina borili da očuvaju svoj identitet pod stranim okupatorima. ,,Čojstvo i junaštvo” odnosi se na najvažnije vrijednosti onoga što je pravi Crnogorac – biti dobar i pošten čovjek, hrabar, biti heroj. Neizmjerno sam srećan što sam odrastao uz tako jake vrijednosti. Smatram takođe da su ove vrijednosti prisutnije u načinu na koji sviram i osjećam muziku – istakao je Karadaglić.
Prir. B.R.
