ART

OLIVERA TIČEVIĆ: Iz Bijelog Polja na evropsku opersku scenu

Opera se smatra jednim od najkompleksnijih oblika umjetnosti, jer kombinuje glumu, pjevanje, orkestralnu muziku, kostime, scenario, a često i neku vrstu plesa.

by f.rasovicSagovornica MNE magazina Bjelopoljka Olivera Tičević, mlada operska pjevačica nije imala priliku da takvo objedinjeno scensko izvođenje doživi i u rodnom Bijelom Polju, ali je definitino znala da je opera njeno životno opredjeljenje. Zanimala je gluma i muzika. Dvije velike ljubavi koje su, kako kaže, iz dana u dan pobjeđivale jedna drugu. Trenutno je u Oslu, gdje radi na jednom muzičkom projektu.

– Porasla sam u Radničkoj ulici, srcu Bijelog Polja, gdje sam odmalena slušala ljude, među kojima se ljepotom glasa isticala moja baka Desa. Pjevale su se stare pjesme o Akovu, o polju bijelih rada, o jednoj Hajri kraj bunara, o ljubavi – prisjeća se Olivera.

Nakon završene osnovne škole pohađala je Muzičku školu„Vasa Pavić” u Podgorici, na smjeru solo pjevanje kod profesorice Marine Cuca – Franović. Na kraju trećeg razreda, u Sali DODEST-a održala je svoj prvi solistički koncert. Gost je bila njena profesorka, pa joj je utoliko više urezan u sjećanje.

Zetski dom

Zetski dom

– Tada sam osjetila pravu sponu između publike i onoga što nosim. Ova intimna sala je mala, ali zlatna. Publika je bukvalno dio scene, pa je i to pomoglo da koncert, zajedno sa sjajnom Marijom Vujanović za klavirom, bude pravo kamerno muziciranje, gdje publika kao treći član diše zajedno. Uz tehniku pjevanja koja je vrlo zahtjevna, najvažnije i najteže je pronaći pravu emociju, a onda je najiskrenije prenijeti publici. Tokom jedne operske predstave, teba unijeti energiju lika koji se tumači. Važno je biti prisutan cijelim bićem, reagovati na ,,igru” partnera – kaže Olivera.

Objašnjava da to publika vidi i upija na svoj način.

– Tokom koncerata sam ,,jedan na jedan” sa publikom. Često koristim ovu metaforu, ali ona najbolje opisuje kako ja to osjećam:  pokušam da svoje srce na dlanovima poklonim publici, pa kada vratim ruke nazad osjetim šta i da li oni to osjećaju – priča Olivera.

Studirala je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi profesorke Anete Ilić, kod koje je bila i na master studijama.  Pamtiće taj period po sazrijevanju kako privatnom tako i muzičkom, nagradama koje su joj omogućile mnogo koncerata, kontakata i saradnju sa odličnim muzičarima. Naravno, istaknuto mjesto zauzima maestra Darinka Matić – Marović od koje i danas uči. Pamtiće i  mentorku prof. Anetu Ilić kod koje je imala intezivne  časove, čak i više nego što je predviđeno planom rada. Usavršavala se i kod svjetskih pjevača i muzičara.

kolaracNaša sagovornica kaže da je zahvalna  roditeljima koji su uložili dosta napora da joj pomognu da ostvari svoje snove i predsjedniku Opštine Bijelo Polje gospodinu Aleksandru Žuriću, koji je, kako kaže, imao sluha za mlade i kreativne ljude i pružio im podršku.

Kao student imala je priliku, zahvaljujući nagradama za najperspektivnijeg izvođača austrijske barokne akademije 2010. i 2012.godine. izvede nekoliko koncerata od kojih je prvi bio u Beču u Radio kultur hausu, a zatim su uslijedile druge zemlje i prestižne sale. Akademija je bila zadovoljna njenom profesionalnošću i odgovornošću prema prilici koja joj je data, pa se onda saradnja nastavila.

Olivera voli baroknu muziku. Jedan od najinteresantnijih projekata u kojem je učestvovala bio je vezan za ženske barokne kompozitore. Moderne kompozicije su joj izazov. Izvodila je djela našeg akademika  Žarka Mirkovića, zatim mladih crnogorskih kompozitora Nine Perović i Marka Kovača, kao i Draška Adžića. Pjevala je ”belcanto” repertoar. Takođe joj je uvijek zanimljiv Mocart, kao i neponovljivi Pučini.

Kraljevska palata Štokholm

Kraljevska palata Štokholm

Naša sagovornica kaže da je mnogo  talenata za opersko pjevanje ili solo pjevanje u Crnoj Gori  koji nemaju uslova za nastavak školovanja van države.

– Dešava se da talenti upisuju ekonomiju, prava, ili neki drugi odsjek na Akademiji na Cetinju. A to je grijeh. Neophodno je da se otvori odsjek za opersko pjevanje. Takođe, mi kao prava evropska država bi trebalo da imamo svoju Operu. Da bude jedna od najprestižnijih kulturnih institucija. Onda bi mi,  crnogorski solo pjevači, osim što nam u zagradi pored imena piše Montenegro, dok pjevamo po evropskim scenama, mogli da pjevamo i radimo u svojoj zemlji – kaže Olivera.

Do tada, naša mlada operska diva u pauzi između proba, kaže da često podigne pogled ka Sjevernom moru i kao da čuje stihove: Lim teče po plavom moru…

kud duga