DRUŠTVO SLAJDER
NIKŠIĆKI PODGORIČANIN DAMJAN SREDANOVIĆ U AMERICI: Košarkaš i budući ekonomista
Porodica Damjana Sredanovića vuče korijene iz Nikšića. U gradu pod Trebjesom naš sagovornik je završio prvi razred osnovne škole, a kasnije se preselio u Podgoricu. U razgovoru za MNE magazin kaže da se upravo izjašnjava kao – nikšićki Podgoričanin.
– Kada sam prešao u Podgoricu zbog poslovnih obaveza roditelja, i nakon kratkog prilogođavanja na okruženje i famozni akcenat, postajem ,,podgoričko dijete” – priča Damjan.
U Podgorici je završio Osnovnu školu ,,Pavle Rovinski” gdje je proveo najbezbrižnije dane djetinjstva. Kaže da su pofesori Ljiljana Ćorac i Miodrag Dile Jovanović instalirali ,,u njega” važnost isticanja kako u učionici, tako i na sportskim terenima.
– Njihova podrška, uz instrukcije moje najbliže familje, stvorili su podlogu za studentsko-sportski život koji vodim sada – rekao je Damjan.
Borba
On danas živi u Americi. Već šest godina je tamo. Damjan kaže da se tada mali broj sunarodnika odvažio na tu životnu rutu, ali je bio siguran da će paralelno školovanje i sportsko (košarkaško) usavršavanje, na visokom nivou, eventualno uroditi plodom. Tako se i dogodilo.
– Uz pohađanje podgoričke Gimnazije, gdje sam završio prva tri razreda, bio sam i član mlađih selekcija košarkaškog kluba Budućnost, kao i mlađih reprezentativnih selekcija Crne Gore. Zbog svakodnevnog ,,žongliranja” između sportskih i školskih obaveza, kao i imperativa da je edukacija na prvom mjestu, odlučio sam se na odlazak ,,preko bare” na završnoj godini srednje škole – prisjeća se on.
Dok je boravio u Crnoj Gori bio je šampion države u mlađim selekcijama sa ekipom Budućnosti. Spoj sporta i obrazovanja odveo ga je potom u Sjedinjene Američke Države gdje je srednjoškolosko obrazovanje ovjekovječio diplomom veoma priznate privatne internacionalne Wasatch Akademije.
– Bio sam istaknuti član njihove košarkaške ekipe što mi je donijelo punu stipendiju. Te godine cilj je bio da se dokažem na sportskom polju i zaradim atletsku stipendiju i besplatno školovanje na jednom od univerziteta. Pošlo mi je za rukom i nakon prve godine provedene na Wayne State College u Nebrasci skrasio sam se na Seton Hill University u Pensilavniji – priča on.
Damjan je na posljednjoj godini studija biznisa i marketinga. Njegov prosjek ocjena je 3,63 od maksimalnih četiri, što je naše Ministarstvo prosvjete prevelo u prosjek 9.50. Diplomiraće u maju sljedeće godine, a kaže da bi taj događaj označio kraj američke šestogodišnje epohe.
– Ali me ostavlja na raskrsnici i nedoumici da li se vratiti u domovinu i početi sa novim prilagođavanjem, ili ostati u Americi i u potpunosti se odaljiti od korijena. Istovremeno nijesam siguran želim li nastaviti akademsko usavršavanje, početi potragu za poslom ili pak ostati u košarkaškom svijetu. Ali jedno je sigurno, paralelno sportsko i akademsko usavršavanje mi je dalo ogromno životno iskustvo i ostavlja me sa priličnim brojem opcija nakon diplomiranja – kazao je on.
Dodaje da će mu sve to, što mu je najbitnije, pomoći da ispuni želju roditelja i bude u poziciji da zavisi isključivo od sebe i svog rada, u bilo kojoj sferi života.
Odmiču dani do njegove diplome, a Damjan je u razgovoru za naš portal analizirao koliko mu je bilo teško da se snađe kada je pošao iz Crne Gore. Kaže da je komično što se prvih desetak dana po dolasku našao u nekoj vrsti ,,šoka”. Koristio je, kako pojašnjava, mimiku da bi se sporazumio sa ljudima.
– Iako sam se tokom školovanja u Crnoj Gori dičio znanjem engleskog jezika – kaže on, uz osmijeh.
Po dolasku u srednju školu, prisjeća se, učenici su bili smješteni u kampusu i svakodnevna komunikacija mu je pomogla da govori fluentno engleski za veoma kratak vremenski period.
– Pomenuo bih i da kulturnu barijeru i tranziciju iz srednje škole na fakultet umnogome mi je olakšala porodica Jagnjić iz Pensilvanije – rekao je on.
Ne zaboravlja da pomene svog glavnog trenera Tonija Maroka koji je, iako ima 70 godina, izuzetno vitalan i posvećen košarci i mnogo mu je pomogao i u društvenom životu, van terena.
Košarka i američki sistem su mu omogućili da obiđe i prestižni Vest Palm Bič, zatim Las Vegas, Vašington, Sinsinati, kao i države Florida, Nevada, Kentaki, Ohajo, Zapadna Virdžinija, Nebraska, ali i uporedi ljude i kulturu između susjednih država. Kaže da se u Americi živi mnogo brže, ljudi su manje opterećeni okolinom, usredsređeni su na svoje potrebe i jedino je rezultat mjerilo uspjeha.
– Sada, poslije šest godina provedenih u Americi, i konstantnog ,,bombardovanja” filmovima, muzikom i sportom, drugari za univerziteta se šale da sam u potpunosti ,,amerikanizovan”, na što i nijesam pretjerano ponosan, ali svjestan da je to cijena odluke koju sam načinio po dolasku u tuđu zemlju – priča on.
Danilo, roditelji…
Kako vrijeme prolazi Crna Gora mu nedostaje sve više. Kada kaže ,,Crna Gora” misli na brata Danila, roditelje, bliske prijatelje, Podgoricu, primorje i naš ,,lagan” način života.
– I da ne zaboravim, naše vitke Crnogorke – dodaje, uz osmijeh.
Damjan priča da mnogi Amerikanci ne znaju gdje je Crna Gora, ali oni koji znaju oduševljeni su našom divljom prirodom na sjeveru države. Najviše im se dopada kanjon Tare, a isto tako višekilometarska Velika plaža.
– Takođe, nakon prepričavanja mojih iskustava zaintrigirani su da osjete čari našeg noćnog života. Zanimljivo je i da je profesor istorije na mom univerzitetu dr John Spurlock proveo određeni vremenski period na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Istakao je da mu se najviše svidjelo gostoprimstvo našeg naroda, koje nije očekivao po dolasku – kaže Damjan.
On nam je ispričao i kako mu protiče dan. U zavisnosti od doba godine, časova i košarkaške sezone, ustaje veoma rano, jer mu trening počinje u 6.30 sati. Nakon treninga pohađa nastavu od 9 do 13 sati, a u pauzi je ručak.
– Poslijepodne je individualan rad u sali do 18 časova, kada počinje večera. Ostatak dana je za učenje i odmaranje, a ako se nađe vremena i druženje sa saigračima i drugarima. Nakon završetka košarkaške sezone raspored postaje rjeđi i samim tim ima više prostora za socijalizovanje i sporedne aktivnosti – kaže Damjan.
On smatra da je upravo mogućnost sportskih i vannastavnih aktivnosti jedna od glavnih prednosti američkog obrazovnog sistema, ne samo u poređenju sa Crnom Gorom, već i sa zemljama svijeta. Iz toga je, kako kaže, i proistekao izraz „student-atleta“ kojim se objašnjava akcenat sistema da njihovi sportisti nakon fakulteta budu spremni da košarkašku, fudbalsku ili tenisku loptu zamijene kompjuterom i kancelarijom i budu spremni za nastavak života nakon sporta.
– U Americi je košarka na fakultetskom nivou samo amaterski sport iako se trenira po profesionalnom programu – kaže naš sagovornik.
N.Đ.
