Još malo pa će navršiti 69. godinu, a već sprema slavlje za velikih sedamdeset koje će vezati uz muzičku čaroliju, kako sam kaže – velikim koncertom u zagrebačkoj Areni na kojem će se romantičnoj fešti pridružiti Zagrebačka filharmonija te mnogi prijatelji.
– Puno godina, mogu biti srećan što sam doživio, još zdravlje služi, pjevam, sviram, drago mi je da ima toliko ljudi koji to cijene i slušaju i sve ih pozdavljam – govori Oliver za InMagazin.
Postoji i mnogo materijalnih darova koje posebno pamti.
– CD od Rej Čarlsa, jedno zlatno srce, narukvica, štap za ribolov, sve je to vrlo vrijedno – otkriva pjevač.
I sada će drugi put puniti zagrebačku Arenu, a onda i splitsku, nada se.
No, nije uvijek tako bilo. Dobro je zapamtio koncert na kojem je bilo svega petoro ljudi.
– Kemal Monteno i ja u Mariboru i pet ljudi sjedjeli u prvom redu. Ja sam bio predpjevač. Rek'o sam: ,,Slušaj Kemo, ima 5 ljudi.” Uzeli smo gitaru i sjeli pored njih, otpjevali im pjesme, vratili novac i svi zadovoljni. Jednostavno im nismo bili simpatični u to vrijeme. Ne znam, nisu nas slušali – govori Oliver.
A najviše voli biti u Veloj Luci, gdje ga ne tretiraju, kaže, kao nekog pjevača. Znaju ga tako i uhvatiti u đir, ali ni Oliver njima ne ostaje dužan.
– Svašta mi govore, ,,nemaš pojma o pjevanju, nemaš pojma o ribolovu, najgori si”. Meni to ništa ne smeta jer sam isti kao i oni – kaže Oliver.
Izvor i foto: InMagazin