ART SLAJDER

GLUMAC MIRKO VLAHOVIĆ: Ponekad je ljepše uživati u snovima nego ih realizovati

3.11.2016. u 16:53

Najveći ljudi su i najjednostavniji. Takav je i naš današnji gost, glumac Mirko Vlahović koji je prije nekoliko dana dobio Veliku nagradu Crnogorskog narodnog pozorišta za ulogu kralja Nikole Petrovića u predstavi ,,Šćeri moja“.

Kaže nam da je kao glumac istreniran da sve vidi i zapamti čim uđe u prostoriju. Mi smo vidjeli i zapamtili skromnog čovjeka i sunce koje je pomaljalo svoje zrake između tmurnih jutarnjih oblaka dok je ulazio u kafić u centru grada u kojem smo razgovarali. ,,Ljudina“, rekli bi Crnogorci.
Naš sagovornik je član Crnogorskog narodnog pozorišta  20 godina. Večeras na ,,daskama koje život znače“ publici će se predstaviti u predstavi Idriza Đokaja ,,Allegretto Albania”. To je uloga, kako nam kaže u razgovoru, koju jako voli.
Dodaje i to da će CNP gostovati sa predstavom ,,Šćeri moja“ 5. novembra na Međunarodnom festivalu glumca u Nikšiću, 13. na Festivalu u Užicu, moguć je poziv sa ,,Sterijinog pozorja“, a planirano je i još gostovanja u regionu.

Već 20 godina ste član Crnogorskog narodnog pozorišta. Koliko Vam Velika nagrada u ovom trenutku znači i možete li povući paralelu između Crnogorskog narodnog pozorišta nekad i sad nakon ovogodišnje premijere ,,Bure” i ,,Šćeri moja“ čiji ste dio?
– Bez ikakvog okolišanja, mnogo mi znači ta nagrada zato što potiče iz moje Kuće, zato što su ljudi sa kojima sam radio i žiri Crnogorskog narodnog pozorišta potvrdili moj rad. Čast mi je i zadovoljstvo što se nalazim u društvu laureata ovog velikog priznanja i čini mi se da sam na neki način uspostavio sebe u ovome što radim. Kao što sam rekao u, ne sjećam se kojem intervjuu, ovo nije samo moja nagrada nego i svih ljudi koji su radili sa mnom ne samo na predstavi ,,Šćeri moja“ u režiji Ane Vukotić, po tekstu Maje Todorović, nego i svih predstava koje sam radio za ovih 20 godina. Ja znam da im sigurno nije bilo lako sa mnom.

Što se tiče pitanja Crnogorskog narodnog pozorišta, ono ne počinje ni prije 20 godina od mene niti od bilo koga. Ono ima dugogodišnju veliku reputaciju. Imalo je svoje plodonosne godine, ali pozorište je živi organizam gdje postoje usponi i padovi. Nadam se da što smo radili ove sezone ide uzlaznom putanjom, mislim da je kvalitetna procjena
repertoara i uspjeha Crnogorskog narodnog pozorišta od strane ljudi koji ga vode. Mislim da ćemo svi biti zadovoljni narednim sezonama nacionalnog teatra. Sve što radimo, radimo zbog publike i jako mi je drago što su sale Crnogorskog narodnog pozorišta pune.
Pomenuli ste predstavu ,,Šćeri moja“. Upravo za nju ste dobili Veliku nagradu.
– U njoj igram lik kralja Nikole. Jako sam počastvovan što sam dobio povjerenje Uprave pozorišta i rediteljke Ane Vukotić da igram tu ulogu. Na ,,Purgatorijama“ sam dobio gran pri za glumačko ostvarenje. Zaista ogromna nagrada. Ova Velika nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta potvrđuje da sam uradio dobar posao.

Foto: CNP

Kako se boriti protiv stereotipa postavljenih u ovom komadu koji su prisutni sa stanovišta položaja žene i moći?

– To je tema sa kojom smo se dosta bavili u razgovoru sa autorkom teksta, sa rediteljkom i mi glumci sami između sebe. To su stereotipi koji, bojim se, i dan-danas traju. To su razne predrasude prema kojima se društvo samo i mi kao pojedinci moramo boriti jer Zorka Petrović, prvorođena kćerka knjaza Nikole je bila jako pametna djevojka, jako ambiciozna, ali tu su ti uzori, da citiram samog sebe, što kaže kralj Nikola, ,,Kako Zorka pored dva sina?“ Ona ima ambicija jer je, čini mi se, nju Bog predodredio za mnogo veće stvari. I to je sukob, ne kralja Nikole i nasljednice, nego oca i kćerke u dijaloškim scenama u ovoj predstavi.
Važnije za ovu predstavu je da je to univerzalna priča koja nosi stereotip prošlih vremena. Može kralj Nikola da ne bude kralj Nikola, može da bude neki drugi kralj, a kćerka ne mora da bude Zorka. Nadam se da ova predstava će imati dugi niz da se igra na zadovoljstvo naše, teatra i publike.
Pri uručivanju Velike nagrade govorili ste o snovima. Šta je Vaš nedosanjani san?
– Ja nisam taj čovjek da imam svoje snove u umjetničkom smislu. Čovjek ako nema snove onda nešto mu fali. Koliko su snovi i stvarnost povezani, to je isto kao od ideje do realizacije je trnovit put. Ponekad je ljepše uživati u snovima nego ih realizovati ne zbog svoje nemogućnosti ili nemanja talenta i energije nego snovi bi se zvali stvarnost, a ne snovi da je to moguće.
U Vašoj biografiji piše: ,,Iako su mu sve uloge drage, kao one u kojima se osjeća najbolje izdvaja ulogu Luperinija u ,,Montenegrinima“ i Zamjotova u ,,Zločinu i kazni“.“ Da li se išta promijenilo, odnosno, da li Vam i dalje ostaju to najdraže uloge?
– Sjećam se tih uloga. Nažalost, te predstave se više ne igraju. Volio sam proces rada i te uloge. I ove druge uloge meni su kao djeca. Kod roditelja svako se voli na svoj način. Tako i kod glumca. On tako shvata svaku svoju ulogu jer je dao dio sebe, podario je to što zna. Siguran sam da će i ovaj kralj Nikola biti pored Luperinija i Zamjotova.
Koji je  režiser, a koji glumac na Vas ostavio najdublji trag?
– Mnogo je reditelja u svijetu, u regionu našem prema kojima imam veliko poštovanje. Sa mnogo reditelja sam radio i izdvojiti neko ime bojim se da bi bila povreda ovog drugog, trećeg ili četvrtog. Uvijek sam radio sa kvalitetnim rediteljima koji su imali viziju da sprovedu svoju ideju. Imao sam, imam i danas i imaću jako divnih kolega i velikih glumaca. Želim da napomenem mlade glumce, na primjer u Šekspirovoj ,,Buri“ gdje igraju dvije klase sa cetinjske Akademije. Kad pogledam i sagledam budućnost Crnogorskog narodnog pozorišta, i uopšte crnogorskog teatra, ne mora se brinuti ni o čemu, jer ima kvalitetne, učene i školovane ljude. Vrijeme će pokazati sve, a ja ću trajati onoliko koliko budem mogao.
Film ,,Igla ispod praga“ u kojem glumite crnogorski je kandidat za Oskara za najbolji strani film.
– To sam čuo. To je Ivan Marinović. Divno sam radio sa njim i sa svim glumcima. Drago mi je zbog uspjeha. Bio je na festivalu u Sarajevu, bile su premijere i drago mi je da taj mladi, pametni čovjek ima uspjeha, jer je bio taj film nagrađen i za scenario u Izraelu. Drago mi je da Crna Gora ima svog predstavnika za tu prestižnu nagradu.
Nedavno sam završio i snimanje sa mojim dragim prijateljima Milanom i Mimom Karadžićem koji je glumac i producent. Radili smo jedan jako zanimljiv i dobar film ,,Biser Bojane“ kod dobrih domaćina u Ulcinju. U nekoj najavi je, daj Bože, i serija koja će se zvati ,,Biser Bojane“, a ja ću vjerovatno u tome i učestvovati. To zavisi od scenarija i reditelja.

Što je to što Vas inspiriše da se vraćate radu sa Milanom Karadžićem?
– Otvorenost, iskrenost, dobra priča, dobra komunikacija, profesionalna ekipa, profesionalni standardi, producentski stavovi koji su izraženi do maksimuma, kvalitetan odnos prema glumcima, prema svim ljudima u ekipi. Čini mi čast što sam dio te ekipe jer dobro se dobrim vraća. Tako da ta moralna komponenta i u našem esnafu jako dobro stoji.
Kada ste radili ,,Budvu na pjenu od mora“, rekli ste: ,,Ova ekipa je radila po najvećim standardima, profesionalnim, ljudskim i moralnim i čini mi veliko zadovoljstvo što sam svojim učešćem doprinio ovom velikom projektu.“
– Tada sam i to rekao? Sad ponavljam. To je potvrđeno, ne samo na ,,Budvi na pjeni od mora“, nego i u ,,Biseru Bojane“. Jako se kvalitetno radi. Sve što sam rekao to je istina i stojim iza toga, stavljam svoj potpis da je tako.
Ljudski i moralni standardi važni su Vam, kako kažete, i u privatnom životu. Koliko ima ljudskosti, morala, čojstva, obraza u današnjem vremenu?
– Ne znam, možda je Marko Miljanov pisao ,,Primjere čojstva i junaštva“ od muke, da bi ukazao, ali ja ne želim da vjerujem da nema morala, da nema ljudskosti. Ne želim da pomislim da ga nema. Neke sporadične pojave su jako male, ali ja ne želim da vjerujem da toga nema, jer kako bi egzistirao ljudski rod, kako bi egzistiralo jedno društvo, kako bi čovjek egzistirao da nema toga? Kako bi umjetnost egzistirala, porodica? Ne želim da povjerujem da je to izgubljeno, jer šta nam poslije toga ostaje?

Koju poruku možemo da pošaljemo narednim generacijama i da li Vi dok radite na nekom filmu, seriji, predstavi razmišljate o tome što biste voljeli da ostavite za pokoljenja?
– Da citiram: ,,Doći će, kao što smo mi dolazili, mladi glumci u naše garderobe, oblačiće naše kostime i govoriće da smo znali biti bolji.“ Zašto? Mislim da svaka generacija donosi svoj prosperitet i ima motiv da bude bolja od one prije. To je prosperitet umjetnosti, prosperitet života. Poštovati prethodne generacije, ali se truditi da budete bolji.  
RTS za ovu i za narednu godinu pokrenuo je niz projekata i to kvalitetnih, visokobudžetnih. Vi ste rekli u intervjuu za ,,Magazin“, da Javni servis nakon ,,Oriđinala“ nije imao svoju seriju.
– Evo, oni su koproducenti na projektu ,,Božićni ustanak“. Željko Sošić, reditelj te serije koja ima mnogo glumaca, i crnogorskih i sa strane, i zvučnih imena, završio je 85 odsto snimanja. Ostaje još deset, 12 dana. Čekamo, ono što bi on rekao, taj snijeg da ga dovršimo. Mislim da će RTCG imati svoju seriju od 9 ili 10 epizoda.
Koliko znači glumcima da se takve serije snimaju?

– Znači svima. Mislim da i privatne televizije treba da pokrenu igrane programe. Vidite šta se dešava u regionu. Zašto? Zato što će se mnogi mladi glumci afirmisati, što će imati kvalitetan rad, što će naučiti poslove. Mislim da to treba podržavati.
Kakvo je Vaše mišljenje o Holivudu?
– Ne razmišljam puno o tome. To je jedna velika mašinerija. Prije svega volim evropski film.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac