KOLUMNE
DRUGI PIŠU: Vrtići ništa ne valjaju ili smo mi roditelji izgubili razum?
Sjećate li se još uvek svojih vrtićkih dana? Moji su prošli krajem osamdesetih i kad vidim kako danas stoje stvari, preživio sam ,,Igre gladi” a da nisam to ni znao.
Dođem ujutro, kuvarica mi u metalni lončić pljusne griz, do ručka su mi patike pune vode, a džepovi pijeska i kamenja. Triput nedjeljno, svake nedjelje, na meniju je bolonjez, sa dva lista zelene salate u kojima kasnije švercujem klikere i mijenjam ih za mjesto na jedinoj pokvarenoj ljuljaški u dvorištu.
Tamo negdje u Voltinom na tadašnjoj periferiji Zagreba, u vrtiću nazvanom po nekom narodnom heroju, na livadi sam ostavio i dva mlječna zuba, a neki stariji klipan odmah drugi dan ukrao mi je novi ping-pong reket. Adaptacija? Ako mislite na djecu koja satima na ogradi plaču za majkama, onda je postojala i tada.
Izranjavana koljena, obuća iz Borova, i Hi- men prije spavanja. Bili su to divni dani. I svi smo ih preživjeli.
U međuvremenu stvari su se, čini se, promijenile.
Prije koji dan čitam dramatični tekst na jednom domaćem news portalu o roditeljima koji dižu bunu nakon što je u jednom gradskom vrtiću nestalo papirnatih čaša za vodu.
Jedno dijete bilo je ,,toliko” malaksalo da je kad je stiglo kući, citiram: ,,Popilo pola litra vode”. Drugog su pak roditelji u panici prvo nafilovali inhalacijom, a onda je mali uspio da objasni da je samo žedan.
– Na rubu dehidratacije – pojasnio je otac, dodavši da je vaspitačica djeci rekla da piju vodu iz ruku, što neka od njih nisu znala. Skandal.
Dogodi li nam se stvarno invazija onih gigantskih metalnih čudovišta iz ,,Rata svjetova”, neće nam pomoći ni Tom Kruz. Sudeći po ovim ispovijestima, klinci će prvi umrijeti, i to od žeđi, jer ne znaju čemu služi slavina.
Dan kasnije raspitujem se kod vaspitačica iz nekoliko gradskih vrtića. Na šta se sve žalimo i kako se sa time nose? Jesmo li mi roditelji ustvari izgubili razum?
Roditeljska knjiga žalbi debela je i dobro bi došla ekipi sa News.net-a , šteta samo što su svi prigovori istiniti. Evo izabranih:
– Molim vas ne puštajte mi dijete toliko često u pesak, svaki put kad idemo kući uprlja nam cio auto.
– Možete li malo bolje da pripazite na patike od sina? Stare su tek dva dana i već su izgrebane.
– Otkad je moj sin krenuo u vrtić, kod kuće me stalno grize za ruku. Pa čemu ga to ovdje učite?
– Mom ste djetetu prekjuče skinuli potkošulju jer mu je kao bilo vruće i sad se prehladilo. Nisam znala da vrtić plaćam da bi kući dolazilo bolesno. Danas joj niste promijenili uprljanu majicu, a taman smo htjeli do grada.
Mislite da ne može gore? Idemo dalje.
– Dođi, Marko, da ti zavežem patike, vidim da ova zla teta ne želi da ti pomogne.
– Zašto svake godine mijenjate vaspitačice? Moje dijete sad ne želi u vrtić jer više nema one od ranije. Istraumatizovano je.
– Čitala sam kako je gojaznost među djecom uzela maha. Predlažem da se djeci zabrani da na svoj rođendan u vrtić donose tortu.
– Molio bih da mom sinu ne poslužujete piletinu. Alergija? Ne. Jednostavno ne podržavamo nehumani uzgoj živine na svijetu.
– Moje dijete je zakinuto jer u grupi ima i mlađe djece. Bojim se da zbog toga neće dovoljno brzo napredovati.
– Juče sam slučajno opsovao pred kćerkom i ona sad to stalno ponavlja. Molim vas da to ispravite, ja sam po struci inženjer i ne razumijem se u te stvari.
– Sin je juče izgubio svoju igračku u vrtiću, mi ćemo pozajmiti ovu tuđu koja mu se sviđa. Ne brinite, vratićemo je kad mu dosadi.
Vaspitačice se zaista svega naslušaju – od toga da su samo glorifikovane dadilje čija je dužnost da hrane tuđu djecu i mijenjaju im pelene, da su duže na praznicima nego na radnom mjestu ili da rade u smjenama od ,,samo pet sati”. Međutim, ako niste Anđelina Žoli ili Brad Pit, teško da ste ikad imali priliku da se odjednom brinete za grupu od 20 djece. I svako je gladno, žedno, mora u WC i penje se preko ograde, a jedva je naučilo da hoda.
I zato nemojte da se brukate, ne šaljete dijete u zatvor, preživjeće čak i ako mu otmu igračku, dobije ćušku od prijatelja ili pojede malo plastelina.
Za ovo zadnje kažu da je zdravo za varenje.
Autor: Tomislav Novak
Izvor: www.jutarnji.hr /ringeraja.rs
