DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANKA ANĐELA MIĆANOVIĆ NA MASTER STUDIJAMA U NJEMAČKOJ: Trud se isplati
Podgoričanka Anđela Mićanović će zahvaljujući stipendiji koju je dobila – Erasmus Plus, početkom oktobra početi da izučava master studije na jednom od najboljih svjetskih univerziteta sa dugom tradicijom, ujedno najstarijim u Njemačkoj – Univerzitetu u Hajdelbergu, na Institutu za društvene nauke.
Ona za MNE magazin objašnjava da je riječ o stipendiji koju u okviru programa podrške saradnji i mobilnosti u visokom obrazovanju dodjeljuje Evropska unija.
Bez slučajnosti
Na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore Anđela je završila osnovne studije, na odsjeku Međunarodni odnosi. Naša sagovornica je drugu godinu osnovnih studija provela u Sjedinjenim Američkim Državama, na Američkom univerzitetu (American University) u Vašington DC-ju.
-To je bilo jedinstveno iskustvo koje me je naučilo da prihvatim i poštujem različitosti, kao i da spoznam svoje slabe strane i da naučim da radim na njima – priča ona.
Anđela kaže i da nije slučajno odabrala da studira na Fakultetu političkih nauka. Debata kojom se počela baviti prije sedam godina, prisjeća se ona, pomogla joj je u izboru budućeg zanimanja, naučila je da misli i fokusira se na srž problema, kako bi lakše pronašla izlaz.
-Međutim, političke teme su uvijek zahtijevale dublje razmišljanje i drugačiju logiku. One su izazov, izuzetak od svih pravila. Tako su me i zainteresovale. Za malu zemlju kakva je Crna Gora svaki korak je od izričite važnosti. Zato vjerujem da, iako nedovoljno cijenjena na našem prostoru, politička nauka igra veliku ulogu. Kroz fakultetsko obrazovanje polako shvatam da je politiku, zapravo, moguće prozreti. Pronađi obrazac kako bi mogao da predvidiš krajnji ishod – to je nauka o politici – kaže ona.
Period prije dolaska u Njemačku za Anđelu je bio prilično naporan. Studirala je, kaže ona, i istovremeno stažirala – prvo šest mjeseci u Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori, a zatim u Američkoj privrednoj komori. Naša sagovornica kaže da je iskustvo koje je tamo stekla neprocjenjivo.
Uči njemački
Kako od oktobra počinje da izučava master studije u Njemačkoj, Anđela priča da je prije nekolike nedjelje stigla u tu zemlju i da joj je otada jedina obaveza da redovno pohađa intenzivni kurs njemačkog jezika. To joj ne pada teško.
– Naprotiv, entuzijastična sam i nadam se da ću do kraja boravka ovdje dobro naučiti jezik i usvojiti njihov akcenat. Nastojim da zajedno sa Janom (cimerkom) gledam njemačke filmove i serije, slušamo njemačku muziku i pokušavamo da razgovaramo na njemačkom, kako bi što prije usavršile jezik. Njemački je izuzetno teško naučiti, pa ulažemo dodatne napore i trudimo se da budemo strpljive – kaže ona.
Naša sagovornica živi u Hajdelbergu ,,malom, romantičnom gradu koji leži na rijeci Neker, na jugozapadu Njemačke, u pokrajini Baden-Vurtenberg”. Ona ističe da je to studentski grad, sa mnogo internacionalnih studenata, a ljudi su, prema njenim riječima, izuzetno prijatni. Studentima su, kaže ona, obezbijeđene razne povlastice, kako bi njihov boravak u Njemačkoj bio što prijatniji.
-Tako u menzi, sa raznovrsnom ponudom najukusnije hrane, možete ručati za svega tri eura (recimo, rižoto sa lignjama i salata), polugodišnju kartu za prevoz u čitavom regionu platićete svega 160eura, dok su vaše studije u potpunosti besplatne. Istovremeno, u studentskom domu možete sa cimerom/cimerkom iznajmiti stan za svega 400 eura (200eura po osobi), a hrana u prodavnicama je jeftina i kvalitetna. Doduše, moram priznati da se njihovo povrće i voće ne mogu porediti sa onim koje moji roditelji uzgajaju u Pivi, ali polako se navikavam- rekla je Anđela.
Ona priča da mnogo studenata, ali i starijih ljudi, imaju svoje biciklo. Često, kaže Anđela, možete vidjeti roditelje koji voze svoju djecu na dodatom zadnjem sjedištu bicikla, ili kako idu u porodičnu vožnju, svako sa svojim biciklom.
Veliki umovi
-Jedno od najpoznatijih mjesta u gradu je Put filozofa, gdje su profesori i filozofi šetali, tražeći inspiraciju u prirodi, a gledajući pogled koji se pruža na grad, veliki hajdelberški zamak i mostove. Mnogi veliki umovi su živjeli i studirali u Hajdelbergu, a jedan od najpoznatijih bio je Maks Veber, čija se kuća nalazi tik uz Put filozofa, a Institut Maks Veber otvara svoja vrata studentima društvenih nauka. Čak je i kralj Nikola svog sina Petra slao na školovanje u Hajdelberg – kaže ona.
Hajdelberškom kaldrmom su kao studenti, navodi naša sagovornica, šetali i Svetozar Marković i Jovan Ristić, Hegel, Habermas, Hana Arent…
Prenoseći neke prve utisce o Njemcima, Anđela kaže da njihova tačnost nije precijenjena-veoma su striktni kada je u pitanju poštovanje pravila i imaju armiju birokrata koji se trude da ta pravila budu primijenjena.
-Njemci uživaju u pivu, kobasicama i dobrom vinu. Životni standard im je visok, ali je, na moje veliko iznenađenje, stipendija koju dobijam dovoljno velika da pokrijem troškove hrane i smještaja, a da pritom uspijem i da uštedim za putovanja i razonodu – kaže Anđela.
Anđela priznaje da se sa cimerkom Janom, koja je takođe Crnogorka, osjećaju vrlo povlašteno u Njemačkoj. Uvijek, kaže ona, strancima postaju posebno zanimljive kad čuju da su ,,jedne od samo 650.000 koliko nas Crnogoraca ima”.
– Negdje ranije sam pričala o boravku u SAD-u i o tome da ljudi uglavnom ne znaju gdje se nalazimo, ako su uopšte i čuli za Crnu Goru. Slična situacija je i ovdje, u Heidelbergu. Često smo negdje u Africi, Južnoj Americi, sledeća opcija je Monte… Karlo? Na kraju Balkan I, naravno, svi prepoznaju kad im pomenemo Jugoslaviju. Japanci čak znaju i kad smo dobili nezavisnost – to su učili u školi – kaže Anđela.
Kada završi magistarske studije naša sagovornica kaže da će se potruditi da odmah upiše doktorske studije i zaokruži ciklus obrazovanja.
– Kasnije, ko zna, možda se upišem i na neku umjetničku akademiju, to me je oduvijek interesovalo, ali nikad nisam imala hrabrosti da se tome u potpunosti posvetim – kaže ona.
Anđela vjeruje da u mladima u Crnoj Gori postoji velika pokretačka energija i da sve više rade na sebi. U posljednjih nekoliko godina je, kaže ona, naša zemlja napredovala i otvorila su nam se mnoga vrata. Anđela ističe da zato, danas imaju neograničeno mnogo mogućnosti da putuju, da uče na najboljim univerzitetima, posjećuju mnogobrojne seminare, uče od najvećih stručnjaka i da kao akademski građani i sami budemo dio međunarodne zajednice, gradeći ugled svoje zemlje.
-Mi smo preduzetnici, akivisti, volonteri, samo mi se čini da ne posvećujemo dovoljno pažnje mladim talentima – ne samo sportistima i umjetnicima, nego i naučnicima, aktivistima. Treba nas podržati i govoriti o dobrim matematičarima, govornicima, mladim piscima. Mi smo mala zemlja, ali imamo mnogo potencijala. I zato, moj plan je da se vratim svojoj kući i doprinesem stvaranju ljepšeg ambijenta za sebe i svoju porodicu sjutra – kaže ona.
Nastojaće da uvijek radi stvari u kojima nalazi ličnu satisfakciju, jer jedino ,,tako možemo biti najbolji“.
– Ja sam spremna da uložim da bih dobila. I znam da se trud isplati – meni bar jeste – kaže ona.
Anđela preporučuje Erasmus stipendiju svima, jer smatra da je važno da mladi ljudi bar dio svojih studija provedu van svoje zemlje. Studije u inostranstvu i drugačiji obrazovni sistemi, prema njenim riječima, pružaju priliku studentima da izučavaju predmete i teme koje ih interesuju, a učeći od najboljih profesora koji dolaze iz različitih zemalja i nose drugačija iskustva postanu i sami profesionalci u oblasti kojom se bave. Ona ističe i da je istina da tek kad ,,odete shvatite koliko vam kuća, dragi ljudi i oni drvoredi na Bulevaru Sv. Petra Cetinjskog u jesen zapravo nedostaju“. S.Đ.
